Put olovaka do Zemlje sijalica

U protekloj godini igrajući se riječima, dva dječaka od 9 i 11 godina ispisala su modernu bajku koja nas podsjeća na varljivost sjećanja te važnost znanja i zajedništva. Odabir teme bio je slučajan, dječaci su iz vrećice izvukli pet papirića sa riječima princ, putovanje, olovka, knjiga, sijalica. Priča je nastala u okviru Centra dječije kreativnosti “Hava nagila” u Jevrejskoj opštini u Sarajevu. Radionice kreativnog pisanja vodila je Saida Mustajbegović.

***

Iza daleke prašume bilo je kraljevstvo za koje nikad niko nije čuo. Bila je to Zemlja olovaka. U njoj je vladao Noam, princ od olovaka. Veliko drveno kraljevstvo stanovnici nikada nisu napuštali. Smatrali su da sve što treba da znaju, piše u knjigama. Zato nikad nisu putovali. U Zemlji olovaka živjele su bogate olovke koje su se ponosile raznolikim znanjem. Mlađe od trinaest godina, zvali su olo. Njihovo se bogatstvo mjerilo po broju pročitanih knjiga. U Zemlji olovaka živjeli su dobre i zloćeste gumice i olovke. Najveći neprijatelj bila im je vatra.

I jednom, obistinio se njihov najveći strah. Jedna svijeća je oborena i zapalila je biblioteku. Izgorjele su sve knjige. Ostale su im samo priče i znanja koja je neko upamtio. Princ Noam je zbog toga bio zabrinut.

Svjestan opasnosti da znanje čuvaju samo u sjećanju, zabrinuto je hodao kraljevstvom. Na mjestu gdje je bila spaljena biblioteka, naišao je na pričača priča. On je mališanima olo, upravo kazivao jednu. To ga podsjetilo na legendu koju mu je pričač priča kazao dok je i sam bio olo. Prema njoj, postoji tajnovita zemlja kojom vladaju sijalice i čuvaju sva znanja o sijalicama. Knjiga je čuvana u tajnovitoj zemlji sijalica. Mislio je da bi među njenim stranicama moglo biti rješenje za odbranu od najvećeg neprijatelja njegovog kraljevstva, vatre. Odlučio je krenuti u potragu.

U pratnji je imao tri narednika. Razlikovali su se od ostalih po iznimnim vještinama. Jedan se zvao Gumi, zvali su ga narednik G a druga dvojica bili su blizanci, potpuno različiti. Jedan se zvao Špica i bio je strožiji. Drugi blaže naravi zvao se Poko. Četvorka je odlučila po prvi put hrabro iskoračiti iz Zemlje olovaka. Nadomak kraljevstva bila je šuma. Prije nje putnici su primijetili tablu. Pomislili su da bi to mogao biti putokaz. I ubrzo im se kazalo: s jedne strane pisalo je ZS a s druge ZO. Ispod, sitnim slovima, pisalo je Šuma straha. Još sitnijim pisalo je upozorenje na tri strašne zamke na putu do Zemlje sijalica. Nakon kratkog razgovora o novim saznanjima, četvorka je nastavila put.

Prva zamka na koju su naišli bilo je šiljalo pored kojeg je bilo teško proći. Poko je bio dobar plesač. Iskoristio je tu vještinu i pomogao ostalima da prođu zamku. On se na koncu okliznuo i zaglavio. Ohrabrio je saputnike da ne dangube. Kazao je da će njegovo izvlačenje potrajati, a da on to može učiniti i sam. Tužni zbog Poka, princ Noam, Špica i Gumi nastavili su put.

Brzo su se našli pred drugom zamkom. Tu je trebalo da pjesmu slavuja ispišu na papiru kojim je bio zastrt put. Ispod papira bila je rupa. U slučaju pogrešno ispisane note, rupa je gutala sve ono što bi se našlo iznad nje. Zahvaljujući Špicinom muzičkom talentu, princ Noam i Gumi prešetali su papir. Međutim, kada je sam Špica počeo prelaziti rupu, izgubio je koncentraciju i pogriješio posljednju notu. Rupa se otvorila i djelimično ga zarobila. I on je ohrabrio prijatelje da nastave uz objašnjenje da će se sam izbaviti iz rupe.

Preostala dvojica su došla i pred posljednju zamku. Bilo je to veliko platno na kojem je projektovan vrtlog emocija. Zadatak je bio da se stane pred njega kako bi se platno podiglo malo s puta. Narednik Gumi je stao pred projekciju vrtloga emocija i ostao zatočen u njoj. Princ je morao dalje sam. Bio je nadomak Zemlje sijalica.

Kada je prošao kapiju, predstavio se i sijalice su ga odvele svom kralju. Pažljivo su saslušali jedan drugog. Kralj je shvatio da je princ Noam želio da ponovno izgradi biblioteku. Shvatio je i da želi da se sve knjige ponovno ispišu dok znanje nije prekriveno zaboravom. Princ se bojao novog požara. Strahovao je da bi posljedice mogle biti i gore ukoliko i dalje budu koristili svijeće. Vrlo brzo dobio je potvrdan odgovor od svog domaćina. Kralj sijalica, predao je gostu traženu knjigu i saosjećajno ponudio i drugu pomoć. Princ je bio pomalo sjetan što je njegov dobročinitelj primijetio. Objasnio je da na put nije pošao sam i da su njegovi narednici ostali zatočeni u zamkama. Kralj mu je ponudio pomoć i taj je problem riješen u povratku. Hrabri stanovnici Zemlje olovaka, zahvaljujući pomoći novostečenih prijatelja iz Zemlje sijalica, uspjeli su se zajedno vratiti. Donijeli su sa sobom i knjigu u kojoj su našli odgovor kako bezbjedno osvijetlili kraljevstvo.

Shvatili su još nešto – i dalje će im biti potrebna vatra. Onda su se iznenadili kada su u knjizi iz Zemlje sijalica pročitali jednostavan savjet: vatru gasite vodom. Kako to nisu znali a tako je jednostavno? Kako to nisu znali oni koji su mislili da imaju sva znanja? Zaključili su da jedan nikad nema sve znanje. Shvatili su da je znanje mozaik i da tek kad se doda nova kockica, postanemo svjesni koliko smo važni jedni drugima.

Veliki diktator u Sarajevu
Savršenstvo hiljadu listova
Somuk
Skriveni dragulj Pariza