Stoljećima prije društvenih mreža, učenjaci su “knjigama prijateljstva” dokazivali svoje profesionalne i privatne veze.
Društveni mediji kakve danas poznajemo počeli su se koristiti tek početkom milenija. No, načini na koji se bilježe društvene veze postoje još od, u najmanju ruku, renesansnog doba. Mi imamo Facebook, Twitter i Instagram, no nekada davno, putujući učenjaci su skupljali potpise i komentare u njihove stvarne “knjige prijateljstva” — alba amicorum — kako bi zabilježili svoja profesionalna poznanstva i lične veze.
Slično kao što danas imate školske godišnjake u kojima se sakupljaju autogrami, na stranicama “knjige prijateljstva” mogu se vidjeti potpisi, lične poruke i dokazi prijateljstva. Oni koji su se upisivali u te knjige ponekad bi naveli i nekoliko taktova neke kompozicije, stihove pjesama, ilustracije, grbove, izreke — nešto što bi možda odgovaralo današnjim multimedijalnim elementima poput video klipova ili fotografija. Nešto kasnije, u 17. i 18. stoljeću, nakon izuma mašine za štampanje, knjige prijateljstva su se mogle kupiti već odštampane s različitim amblemima i ukrašenim koricama, tako da su oni koji su se u njih upisivali mogli napisati poruke ili nešto nacrtati u već odštampane rubrike na stranicama knjige.
Kada je dr. Earle Havens, kurator rijetkih knjiga i maniskripta pri fakultetu Johns Hopkins, upitan da li su društveni mediji u svom najranijem obliku začete u vrijeme renesanse, on je obrnuo tezu. “Mislim da su društveni mediji kasniji oblik knjige prijateljstva”, odgovorio je. “Kada se pojavi neka nova tehnologija ljudi vrlo često o njoj razlišljaju kao o potpuno novoj stvari, nečemu što je palo s neba, a Facebook je zapravo jednostavno uradio nešto što smo davno trebali uraditi — uhvatiti prolaznost prijateljstva kroz vrijeme i prostor.”
Mreže kao što su Facebook, Twitter, Instagram i Snapchat su direktoriji društvenih odnosa koji nude različit nivo trajnosti. Dok je Snapchat potpuno prolazan jer bilježi trenutke koji se potom brišu, Instagram i Facebook nude multimedijalnu povijest naših prijateljstava i naše zajedničke trenutke s ljudima s kojima smo bili i mjestima koja smo posjetili.
Havens kaže da je uvijek postojala potreba za takvim mrežama, a da su tu potrebu ranije zadovoljavale knjige. “Uvijek su nam bili potrebni ovi tehnoški ‘krakovi’, protetička pomagala za sjećanja jer ne možemo sve pamtiti”, kaže Havens. Naravno, između modernih društvenih medija i alba amicoruma postoje neke bitne razlike. Za razliku od Facebooka, gdje mnogi korisnici pogledaju neke ranije postove ili fotografije samo kad ih se na to podsjeti, ove knjige su se aktivno koristile u društvenom kontekstu, išle su iz ruke u ruku, čitale se, a možda se čak i nazdravljalo nekoj osobi uz otvorenu knjigu.
Za razliku od modernih društvenih medija koji mogu služiti za izjednačavanje svih korisnika, ove knjige nisu bile demokratične. “Redoslijed kojim se upisivalo u ove knjige zasnivao se na statusu”, smatra dr. Bronwen Wilson, profesor renesanse i rane moderne umjetnosti na kalifornijskom univezitetu Los Angeles. “Najvažniji potpisi bi uvijek bili na samom početku knjige. Kada pogledate knjige koje nisu dovršene, primijetit ćete prazne stranice, ali ne samo pri kraju. Praznih stranica ima i na početku, a ponekad i u drugim dijelovima knjige jer je vlasnik želio ostaviti mjesta za važnije osobe.” U neke od ovih knjiga, koje su danas dostupne, upisali su se neki vrlo moćni ljudi tog vremena. Naprimjer, u knjigu Michaela van Meersa upisali su se engleski kralj James i danska kraljica Anne, oboje na početku knjige. Ovo je, naravno, imalo za cilj da unaprijedi status koji je imao Meers, vjerovatno na način na koji danas ljudi na svojim profilima objavljuju selfije s poznatim ličnostima kako bi pokazali svoju “bliskost” s utjecajnim osobama.
Muškarci i žene su ove knjige prijateljstva koristili na različite načine. Muške knjige prijateljstva bi obično nastajale tokom putovanja, a ženske su obično nastajale u kućnom okruženju i u njih su se često upisivale žene koje su se sastajale po kućama, kao što danas, recimo, imate knjige gostiju u hotelima. Istraživanjem o ovim ženskim knjigama se bavila povijesničarka Sophie Reinders s Univerziteta u Utrechtu, koja je o toj temi radila doktorsku disertaciju.
U knjigama su se vremenom podaci ažurirali. Naprimjer, kada bi neko umro, vlasnik knjige bi prekrižio ono što je ta osoba upisala u knjigu prijateljstva, a kada bi se neko oženio, udao ili dobio djecu, ti podaci su također upisivani pored imena.
“Naišao sam i na slučaj kada je neko bio ‘unfriendovan’,” kaže Wilson. “Preko stranice je stavljen znak X. Moglo bi se pretpostaviti da je ta osoba umrla, ali sumnjam da je to bio slučaj.” Nije bilo jednostavno istrgnuti stranicu jer bi se izgubio napis na drugoj stranici. Morali ste ga prekrižiti.”
Koliko god volimo da mrzimo društvene mreže, one nam omogućavaju da razmišljamo globalno i da stičemo predstavu o tome kako se uklapamo u društvo u cjelini. Početkom ranog modernog doba učenjaci su tek počeli putovati, kaže Wilson. Odličan primjer je knjiga Abrahama Orteliusa, kartografa iz 16. stoljeća. “Kada su ovi ljudi počeli putovati, počeli su shvatati ko su zahvaljujući vlastitim i putovanjima drugih ljudi. Postajale su nove osobe koje svoj identitet razumijevaju u odnosu na šire geografsko područje iz kog dolaze.”
Rado zamišljam okupljanja učenjaka i putnika iz 17. stoljeća kako pregledaju neku od ovih knjiga u nekoj krčmi. Sigurno je bilo uzbudljivo prepoznati nekog znalca u tuđoj knjizi prijateljstva jer bi to obično značilo da se radi o nekome ko je vrlo poznat. Ponekad je sigurno bilo i preklapanja u dvije knjige, kao što, recimo, imamo zajedničke prijatelje dva korisnika Facebooka koji su zajedno studirali ili imaju istu profesiju. “Mnogi od nas na Facebooku imaju prijatelje s kojima su profesionalno povezani. Smisao ovih knjiga je bila da pokažu ko je vlasnik knjige kao osoba, intelektualac i kao pojedinac.”
Havens napominje da postoji jedna renesansna slika koja je uspjela uhvatiti i prikazati ovu ideju. Rafaelova “Atenska škola” (1509-1511), prikazuje filozofe iz različitog doba s različitih mjesta okupljene zajedno. “Na izvjestan način, ovo je vizuelna knjiga prijateljstva”, kaže Havens. “Ona prikazuje sposobnost da se prekorače granice prostora i vremena i da se na jednom mjestu okupe ljudi koji slično razmišljaju i imaju zajedničke interese. Drugim riječima, spaja ih intelektulano prijateljstvo.”