Bugarski konceptualni umjetnik Christo, punim imenom Christo Vladimirov Javacheff, preminuo je u svom njujorškom domu u 84. godini života. On je zajedno sa svojom pokojnom suprugom Jeanne-Claude Denat de Guillebon proveo više od pet decenija u osmišljavanju i realiziranju umjetničkih radova i instalacija velikog formata koje su uključivale i umotavanje javnih zgrada i drugih znamenitosti ogromnim platnima.
Njihovi radovi zahtijevali su brižljivo planiranje tehničkih detalja, često i dugotrajne pregovore sa vlastima u cilju ishođenja potrebnih dozvola što je dvoje umjetnika smatralo izazovnim i sastavnim dijelom umjetničkog procesa – ukupno su realizirali više od 20 zajedničkih projekata a za 37 nikad nisu dobili dozvole. Dok su njihova djela koja su privlačila na milione posjetilaca neki smatrali spektakularnim i impresivnim, za druge je to bio tek skupi kič. Nakon jedne pritužbe kako njihov rad nema svrhu, odgovorili su da je svrha ljepota sama po sebi. Par je bio tako uspješan u odbrani svog rada i u samofinansiranju – kako bi sačuvali umjetničku slobodu, odbijali su sponzorstva, donacije i javni novac a zahtjevne projekte finansirali su prodajom skica i maketa svojih radova – da je Harvard Business Review objavio knjigu o njihovom radu, odnosno studiju slučaja, pod naslovom The Art of the Entrepreneur.
“Ja sam obrazovani marksista, mi u potpunosti iskorištavamo kapitalizam”, kazao je Christo za Apollo magazin u jednom od svojih posljednjih intervjua, objavljenom u martu ove godine.
Gotovo su uživali u borbi s birokratijom, za ishođenje dozvola za umotavanje Reichstaga u platno trebale su im 24 godine, više od 50 posjeta Njemačkoj, lično su lobirali kod 300 članova nekoliko saziva parlamenta i nekoliko premijera i predsjednika države prije nego je ideja realizirana 1995. godine.
Christov posljednji rad (njegova supruga preminula je 2009. godine) bila je Mastaba izgrađena na jezeru Serpentine u londonskom Hyde Parku u junu 2018. godine. Bio je to njegov prvi rad velikog formata u Velikoj Britaniji – instalacija visine 20 metara sačinjena od 7.000 barela odnosno bačvi za naftu horizontalno složenih na plutajućoj platformi. Nakon što je instalacija uklonjena, Christo je platio troškove čišćenja jezera, a The Atlantic piše kako su za svoje projekte naručivali studije o uticaju na okoliš ali se i brinuli da se dijelovi instalacija mogu reciklirati ili ponovno koristiti nakon demontaže instalacija.
Prisjetimo se još nekih od najvažnijih radova Christa i Jeanne-Claude, umjetnika za koje BBC piše kako su uvijek putovali različitim avionima, u slučaju da jedno pogine, da budu sigurni da će zajednička umjetnička vizija preživjeti.
1972. godine su u Coloradu, u parku Rifle Gap, razapeli zavjesu od šest tona platna vrijednog 700.000 američkih dolara. Državne vlasti su, kako piše The Atlantic, dale odobrenje da instalacija bude postavljena mjesec dana, ali su jaki vjetrovi koji pušu u kanjonu rastrgali zavjesu u manje od 24 sata. Ovaj fijasko zabilježen i u kratkom dokumentarnom filmu koji je dvije godine kasnije bio nominiran za Oscara.
Trebalo im je devet godina da ubijede tadašnjeg gradonačelnika Pariza Jacquesa Chiraca da im dozvoli da umotaju u platno čuveni most Pont Neuf. Iskoristili su 40.000 m2 platna boje zlata. Most je ostalo otvoren za automobile i pješake tokom dvije sedmice 1985.
Njihov najskuplji projekat koštao je 30 miliona dolara. U oktobru 1991. godine postavili su 1.340 ogromnih plavih kišobrana u poljima riže u dolini rijeke Sato sjeverno od Tokija. Projekat su ponovili i u Kaliforniji sa žutim kišobranima.
Reichstag, Berlin, juni 1995. – BBC navodi da je za ovaj rad utrošeno 100.000 metara platna otpornog na vatru i 15 kilometara konopca.
Od 1979. do 2005. radili su na umjetničkoj instalaciji The Gates. U njujorškom Central Parku su postavili 7.500 kapija na kojima su bile izvješene narandžaste zastave stvarajući “vizuelnu zlatnu rijeku” duž 37 km staza u parku. Tokom 7 dana, rad je pogledalo 5 miliona posjetilaca.
Za ovu godinu bilo je planirano prekrivanje pariške Trijumfalne kapije platnom što je dva puta do sada odgođeno, najprije kako se ne bi onemogućilo uobičajeno gniježđenje sokola na Trijumfalnoj kapiji a potom zbog pandemije. Novi termin realizacije sada već definitivno posljednjeg Christovog rada zakazan je za septembar 2021. a nakon njegove smrti saopšteno je kako će projekat ipak biti realiziran. Christo je platnom umotanu Trijumfalnu kapiju vidio kao svojevrsno zatvaranje kruga – svoju suprugu i višedecenijsku partnericu upoznao je u Parizu. “Možda ona stoji iza svega ovoga”, kazao je za Apollo, “znate… uvijek ćemo imati Pariz.”
