Za poslednjih mesec i po dana, u Londonu se dogodilo nekoliko slučajeva podmetanja požara. Na meti napada pre svega je bila imovina jevrejske zajednice: dve sinagoge, jedno dobrotvorno udruženje i dva ambulantna vozila organizacije „Hatzola“. Krajem aprila, u jevrejskom kvartu Golders Green u severnom Londonu nožem su napadnute dve osobe jevrejskog izgleda.
Još uvek nisu utvrđeni motivi niti da li iza ovih napada stoji neka organizacija, ali postoje jake indicije da su povezani sa aktuelnim ratom u Iranu, širom geopolitičkom dinamikom na Bliskom istoku i vojnim napadima Izraela na zemlje u regionu, uključujući Liban. Zasad je odgovornost za akcije preuzela proiranska militantna grupa HAYI (Harakat Ashab al Yamin – Islamia) na svom Telegram kanalu. Slični napadi odigrali su se i u drugim zemljama u Evropi i u Sjedinjenim Državama: u martu 2026. zabeleženi su pucnjava i zaletanje vozilom na sinagogu u Mičigenu, pucnjava na sinagogu u Torontu, napad na sinagogu u Belgiji, napadi na jevrejsku školu i sinagogu u Holandiji.
Uz neke razumne mere za unapređenje bezbednosti zajednice, britanska vlada je na ove napade odgovorila tako što je dodatno pojačala svoje nastojanje da suzbije i ograniči izražavanje solidarnosti sa Palestinom u Britaniji. Između ostalog, vlada je predstavila izmene zakona o policiji i kriminalu, kojima se predviđa ispitivanje „kumulativnog uticaja“ demonstracija u odlučivanju o njihovoj zabrani, kao i ograničenje „običnih“ protesta u blizini verskih objekata – što je očigledno nejasna formulacija koja bi mogla da omogući zabranu protestnih marševa u gradskim centrima širom Britanije. Premijer Kir Starmer takođe je nagovestio nameru da kriminalizuje parolu „Globalizujte intifadu“.
Porast antijevrejskog nasilja je šokantan i neprihvatljiv. Kao i svi drugi, Jevreji zaslužuju da žive bezbedno i prosperitetno. Britanska jevrejska zajednica je relativno mala, od oko 300 hiljada ljudi. Napadi se doživljavaju lično i pojačavaju osećaj anksioznosti, nesigurnosti i straha ne samo unutar prostora jevrejske zajednice, već i u svakodnevnom životu.
Ponovo smo svedoci istog obrasca: desnica zloupotrebljava probleme kako bi promovisala antidemokratske, represivne politike koje produbljuju raskol između jevrejske zajednice i drugih ranjivih grupa. Manje od 12 časova nakon napada nožem, političari iz konzervativne stranke Reform UK zatražili su zabranu demonstracija i marševa za Palestinu, iako nema nikakvog dokaza koji bi povezivao ove proteste sa antisemitskim napadima. Tako se politizacija borbe protiv antisemitizma pretvara u sredstvo za državno nasilje, ograničavanje građanskih sloboda i ugrožavanje naše zajedničke bezbednosti. To je teška optužnica protiv najvažnijih jevrejskih institucija u Britaniji, koje podržavaju ovu represivnu političku agendu.
Najnoviji napadi otkrivaju sve nesigurniju političku realnost u Britaniji; ugrožen je osećaj pripadnosti i bezbednosti mnogih manjinskih i marginalizovanih zajednica. Raste broj islamofobnih incidenata i napada na muslimane u Britaniji i širom Evrope. Istovremeno, antiemigrantska retorika i krajnje desničarski nacionalizam ušli su sa margine u glavni politički tok, uz pomoć zbunjene i nesposobne laburističke vlade. U odsustvu političke stabilnosti, pored velikih ekonomskih teškoća nakon decenija politike stroge štednje, jačaju teorije zavere i antisemitska ideologija onih koji traže brza rešenja za kompleksne probleme koji oblikuju naš život.
Na skupu „Ugasiti antisemitizam“ održanom 10. maja u blizini rezidencije britanskog premijera, članovi Veća poslanika jevrejske zajednice i Saveta jevrejskih lidera pridružili su se desničarskim radikalnim organizacijama kao što su Stop the Hate, Campaign Against Antisemitism i Our Fight. Zajedničko okupljanje je ovim organizacijama poslužilo kao prilika da izmisle „Britifadu“ i predstave borbu protiv antisemitizma kao jednu od „britanskih vrednosti“. Ne iznenađuje što su među govornicima bili političari radikalne desnice, kao što su Najdžel Faraž i njegov zamenik Ričard Tajs, uz aplauz publike, dok lider stranke Zelenih, inače Jevrejin, nije ni pozvan. Posebno je šokantno gledati Faraža kako govori na skupu protiv antisemitizma, održanom na inicijativu veteranskih institucija u jevrejskoj zajednici, a da se žmuri na njegov otvoreni rasizam i netrpeljivost.
Mada su rabini Pokreta progresivnog judaizma pokušali da uvedu izvesnu dozu univerzalizma, pravac je jasan: radikalna desnica je preuzela narativ borbe protiv antisemitizma i uobličila ga kao borbu za „spas civilizacije“ kroz ponižavanje muslimanske zajednice. Nažalost, ovo je gotovo neizbežna posledica odluke institucija da pravdaju genocidne zločine koje Izrael i njegov režim aparthejda čine u Gazi, umesto da štite bezbednost i dobrobit britanskih Jevreja, zajednice koju tvrde da predstavljaju. Što se tiče organizacija radikalne desnice, njihov jedini način da sačuvaju podršku Izraela jeste da od Palestinaca, Arapa i muslimana naprave zajedničkog neprijatelja. Za njih javni protesti protiv izraelskih postupaka u Gazi ne može proisteći iz nedvosmislenih dokaza o nepravdi i nasilju, već mora biti utemeljeno u nekoj vrsti egzistencijalne mržnje prema Jevrejima.
Štaviše spremnost onih koji sebe zovu „liderima zajednice“ da omoguće partiji Reform UK da se opere od optužbi za rasizam i netrpeljivost pomoću prividne podrške jevrejskoj zajednici, jeste moralni bankrot i to ne samo zbog dokumentovanog antisemitizma u redovima ove stranke. Svako ko prati uspon radikalne desnice u svetu tokom protekle decenije, svakako uočava isti obrazac: od trampizma, preko Orbanove partije Fidesz u Mađarskoj, do AfD u Nemačkoj, uspon političke desnice prati ciljana strategija koja obuhvata udvaranje jevrejskoj zajednici radi legitimizacije rasizma prema drugim manjinama, islamofobije i neprijateljstva prema imigrantima i tražiocima azila.
Tako se priprema savršena oluja: ne samo što se Jevreji izlažu opasnosti sve agresivnijeg antisemitizma, već se izoluju od onih koji bi mogli da im budu partneri u borbi protiv zajedničkih pretnji manjinama širom Britanije i Evrope. Lažno obećanje bezbednosti koje nam daju država i radikalna desnica služe samo njihovim političkim interesima, dok nas pretvaraju u maskote antidemokratskih i rasističkih politika, a na kraju i mete.
Pokušaj da se bezbednost Jevreja izoluje od šire borbe protiv rasizma nije samo moralni krah, već i apsolutni strateški poraz. Na nama je da odbacimo političare spremne da žrtvuju druge manjine i naša zajednička ljudska prava za viziju nacionalističke, rasističke Britanije koja mrzi strance. Moramo tražiti nove partnere u različitim zajednicama i oblikovati novu viziju zajedničke sigurnosti. Razumevanje da su ove, naizgled različite krize povezane, ne umanjuje ozbiljnost antisemitizma. Naprotiv, omogućava nam da sagledamo problem u novom svetlu i da otvorimo mogućnosti za njegovo rešavanje.
Autorka je aktivistkinja iz Londona, suosnivačica organizacije „Mi stojimo: britanski Jevreji protiv okupacije“ i članica upravnog odbora Centra za jevrejsko nenasilje.