Starinska elegancija koja prkosi modernizmu

Milano ima više od 100 tramvaja starih preko 90 godina; popularni „Ventotto“ simbol je bogate lombardijske prijestolnice.

Škripa, bučni motor, drhtanje kompresorske pumpe, lupa drvenih vrata, tek 29 mjesta za sjedenje: vožnja milanskim tramvajima iz serije ATM 1500 pravo je putovanje u prošlost, tačnije u dvadesete godine 20. stoljeća. Tada su, naime, i nastala ova simpatična četveroosovinska gradska šinska vozila koja se i dalje mogu sresti na svakome koraku ove italijanske metropole.

Uzor im je bio model tramvaja Peter Witt koji se početkom prošloga stoljeća proizvodio u Sjedinjenim Američkim Državama. Ubrzana urbanizacija početkom prošloga stoljeća dovela je i u Milanu do širenja tramvajske mreže: gradu su bili potrebni novi i moderni tramvaji koji će prije svega imati dobru kontrolu naplate karata.

Američki tip tramvaja Peter Witt, nazvan po nekadašnjem funkcioneru u Saobraćajnoj službi Clevelanda u Ohiju, nudio je rješenje: tramvaji su imali dvoja vrata, jedna naprijed, jedna u sredini. Između tih vrata stajao je kondukter i pouzdano naplaćivao karte. U novembru 1927. napravljen je prvi prototip ovog vozila, a grad Milano je već sljedeće godine kupio licencu za proizvodnju ovih tramvaja. Po godini kupovanja licence i izradi prvog serijskog vozila ovi tramvaji su i dobili nadimak „Ventotto“ (italijanska riječ za „dvadesetosam“), a Italijani ih još zovu i „Carrelli“. Službeno im je ime ATM-serija 1500, pri čemu je ATM skraćenica milanske gradske saobraćajne kompanije, a 1500 je prvi broj vozila ove serije. Između 1928. i 1930. napravljeno je čak 502 komada, u njihovoj izradi učestvovalo je šest italijanskih fabrika, a postolja je isporučivao Fiat.

Ubrzo su, ipak, dobili i treća vrata u zadnjem dijelu vozila, a 125 ovih tramvaja i dalje je uključeno u redovni javni gradski promet u Milanu: sedam dana u sedmici od ranog jutra do iza ponoći. Dok su druge gradske saobraćajne kompanije zbog dotrajalosti ili imperativa modernizacije odavno rashodovale ovakva ili slična vozila, u Milanu ona i dalje čine okosnicu tramvajskoga voznog parka i trenutno su u prometu na pet gradskih linija, između ostaloga i na legendarnoj liniji 1 koja prolazi pored slavne milanske Scale, Duoma, dvorca Sforzesco, Trijumfalne kapije Arco della Pace, parka Sempione i drugih turističkih znamenitosti. Time je lombardijska prijestolnica jedinstvena u Evropi jer u svome svakodnevnom tramvajskom prometu i dalje čuva vozila napravljena prije Drugoga svjetskog rata.

Romantični starčić

Popularni Ventotto u Milanu već desetljećima ima kultni status iako ćete ga uzalud tražiti u prodavnicama suvenira. Za stanovnike Milana ovi tramvaji nisu atrakcija, već neizostavni dio svakodnevnice – i prije svega pouzdano prijevozno sredstvo. To znaju i u gradskoj saobraćajnoj kompaniji ATM: posljednjih godina kultne „dvadesetosmice“ prošle su generalni remont, vraćena im je originalna jarkožuta boja i danas se čini kao da bi ovi robusni tramvajski starčići bez ikakvih problema mogli biti u prometu na milanskim ulicama još barem narednih 90 godina.

Oduševljenost milanskom dvadesetosmicom pokazao je i San Francisco: 1983. godine jedan primjerak ovog tramvaja pristigao je iz Milana na tramvajski festival u ovaj kalifornijski grad. Uskoro je San Francisco je za male pare otkupio deset vozila koja su i dalje u redovnom prometu na tamošnjoj liniji F. Ventotto je i vječita inspiracija fotografima, vidjet ćete ga na umjetničkim slikama, na desetinama videa na YouTubeu, a ljubitelji tramvaja i turisti iz cijeloga svijeta pohode Milano da bi ih fotografirali i uživali u vožnji. Posjetiocima grada na usluzi stoje i dva vozila preuređena u restoran pod imenom ATMosfera. Vožnja uz ručak ili večeru traje oko dvaipo sata i prolazi pored najvažnijih turističkih znamenitosti ove italijanske metropole.

I dok drugi evropski gradovi ubrzano rashoduju svoje klasične visokopodne tramvaje i uvode nova niskopodna, udobna i klimatizirana vozila, bogati Milano kao da se starinskim šarmom svojih 90-godišnjih tramvaja opire bezuvjetnom diktatu modernizacije. Tamošnjim stanovnicima to ne smeta, oni svoj grad – još uvijek – ne bi mogli zamisliti bez romantičnog škripanja i tutnjanja popularne i neuništive dvadesetosmice.

Bookerova nagrada
Pjevamo borbene na Vracama
23. praznik u Sarajevu