Saint-Exupéry: Mali princ

Obavezna lektira

“Samo se srcem jasno vidi, bitno je očima nevidljivo”, jedna je od prepoznatljivih rečenica iz alegorijske priče Mali princ, najpoznatijeg djela francuskog pisca i pilota Antoinea de Saint-Exupéryja.

Autor je knjigu napisao dok je živio u New Yorku, a prvi put je objavljena na francuskom i engleskom jeziku u Sjedinjenim Američkim Državama, u aprilu 1943. godine (iako se knjiga u Francuskoj pojavila tek po završetku rata). Prvo izdanje je objavila izdavačka kuća Reynal & Hitchcock a sadržavalo je i ilustracije koje je uradio autor. Originalni rukopis sa ilustracijama čuva se u njujorškoj biblioteci i muzeju Morgan.

U aprilu 2012. pojavile su se dvije do tada neobjavljene stranice iz Saint-Exupéryjevog rukopisa, na kojima mali princ sreće čovjeka koji rješava ukrštenice i već danima ne može naći rješenje za riječ od šest slova koja označava sukob. Pretpostavlja se da je u pitanju riječ “rat” (franc. guerre). Također se pretpostavlja  da su ove stranice izostavljene iz prvog izdanja kako u vremenu rata ne bi skrenule pažnju čitalaca na moguća politička tumačenja. Mjesec dana nakon pronalaska, stranice su stavljene na aukciju i umjesto planiranih 40-50.000 eura, prodate su za više od 380.000 eura.

Danas se Mali princ smatra jednom od najprodavanijih knjiga na svijetu – svake godine se proda oko milion primjeraka, a Encyclopaedia Britannica navodi da je do sada ukupno prodato oko 200 miliona primjeraka knjige. Ovo je ujedno i jedna od najprevođenijih knjiga na svijetu, sa izdanjima na više od 250 jezika i dijalekata.

XII
Na sljedećoj planeti živio je jedan pijanica. Posjeta je bila vrlo kratka, ali je jako rastužila malog princa.
– Šta radiš ti ovdje? – upita on pijanicu, koga je našao kako šutke sjedi pored zbirke praznih boca i zbirke punih boca.
– Pijem – odgovori pijanica s mračnim izrazom na licu.
– Zašto piješ? – upita mali princ.
– Da zaboravim – odgovori pijanica.
– Šta da zaboraviš? – priupita mali princ koji ga je već sažalijevao.
– Da zaboravim da me je stid – priznade pijanica obarajući glavu.
– Stid, čega? – interesovao se mali princ, želeći da mu pomogne.
– Što pijem! – završi pijanica i ponovo utone u tišinu. I mali princ ode zbunjen.
– Odrasli su zaista vrlo, vrlo čudni – govorio je on putem u sebi.

NOMAD – Obavezna lektira:
Ćopić: Bašta sljezove boje
Dnevnik Ane Frank
Kovačić: Jama