Nakon što je tjednima oblijetala zastupničke klubove, revno podmazujući podmazive kotačiće kvazidemokratskog procesa odabira prvog čovjeka Europske unije, Ursula von der Leyen konačno je i uspjela. Naime, osvojila je većinu tajnih (!) glasova novoizabranog Europskog parlamenta, pri čemu je – nagađa se zbog netransparentnosti odabira – na svoju stranu pridobila Zelene i konzervativni ECR, predvođen Braćom Italije Giorgie Meloni i poljskim Pravom i pravdom. Potonjima se dodvorila uvrstivši u vlastiti populistički vokabular desničarske omiljene riječi kao što su “kultura” i “vrijednosti” kojima se Europa uzdiže u ultimativni objekt požude što djevičanski čuva “naš europski način života”.
A zato što je Europa “naša domovina” – što je supstitut simboličke “nacije” u ultradesnom diskursu – potrebno je zaštititi od vanjskih sigurnosnih prijetnji: migranata i izbjeglica. Von der Leyen je stoga obećala ojačati kontroverznu europsku graničnu agenciju Frontex, što je potez koji će pod zidine “tvrđave Europa” nanijeti još više smrti, patnje i kršenja ljudskih prava onih koji pokušaju pobjeći od ratova, prirodnih katastrofa i siromaštva. Uostalom, predsjednica EU komisije demonstrirala je svoju predanost tome još prošle godine kada je Tunisu ponudila više od milijardu dolara za sprječavanje migracija prema sjeveru.
Što se tiče Zelenih, oni su se pohvalili da su u pregovorima osigurali “obveze u vezi sa Green Dealom, čineći EU socijalno pravednijim i štiteći demokraciju”. Međutim, kada se zaviri u promjene koje su unesene u spomenuti akt, “demokracija” i “pravda” duboko su uronjene u uopćeni vokabular gospodarskog prosperiteta i konkurentnosti koji opasno zaudara na trumpovski ekonomski nacionalizam. Točnije, fokus je na stvaranju bogatstva i progresa za europske tvrtke, poljoprivrednike i radnike bez smislenih razgovora o savezima s drugim svjetskim igračima; ponajmanje zemljama globalnog juga koje raspolažu većinom kritičnih sirovina potrebnih za zelenu tranziciju.
Ni Socijalisti i demokrati, koje je također valjalo udobrovoljiti, nisu ostali praznih ruku – makar nominalno. Von der Leyen se trudila istaknuti važnost socijalnih prava i socijalnog dijaloga, pri čemu je iznijela i plan stambenog zbrinjavanja. U njemu se govori o teškoj situaciji milijuna europskih radnika koji se bore pronaći pristojan i pristupačan smještaj, osobito u gradovima, zbog čega će za to pitanje biti dodijeljen i – pogodite – novi povjerenik! Skromni centristički liberali iz Renewa će se pak zadovoljiti time da države članice poštuju vladavinu prava u zamjenu za dobivanje sredstava EU-a.
Doduše, postoji i jedna programska stavka koja jednako uzbuđuje političare svih opredjeljenja, a to je – Zaštita demokracije. “Sigurnost Europe podrazumijeva da činimo više po pitanju naše obrane. Naš zajednički cilj trebao bi biti kristalno jasan: Moramo turboupregnuti naše obrambene industrijske kapacitete u sljedećih pet godina!”, rezolutno je poručila Njemica, obećavši Europljanima da će trošiti više njihovih novaca na metke, bombe i tenkove. A kako bi dokazala predanost ratnim ciljevima, Von der Leyen je snimila promotivni video iz – finskog atomskog skloništa. “Imamo toliko toga naučiti od Finaca. Ovo je promjena načina razmišljanja koju želim postići tijekom svog drugog mandata”, javila je iz podruma.
Dio te točke je i Europski demokratski štit koji će se baviti “izvanjskim manipuliranjem informacijama i uplitanjem”. To će, kaže liderica EU-a, stvoriti “društveni imunitet” – što uspoređuje s cijepljenjem na lažne informacije jer su “istraživanja pokazala da je preventivno raskrinkavanje efektnije nego (obično) raskrinkavanje”. Ukratko, Von der Leyen najavljuje definiranje službene “istine” i zabranu empirijske metode razotkrivanja. Umjesto da analiziramo na temelju postojećih činjenica, razumijevanje stvarnosti Europljana će se ubuduće dakle temeljiti na službenom narativu nekakvog orvelijanskog ministarstva istine. Riječ je o povratku u svijet prije prosvjetiteljstva, u kojem su religija i mitovi definirali naše razumijevanje svijeta umjesto da mu pristupamo racionalno. Bit će to trijumf dogme naspram činjenica.
A jednu od činjenica o vrloj Ursuli je – svega 24 sata pred glasanje o njenom reizboru – donio Sud Europske unije koji je presudio da EK “nije bio dovoljno transparentan oko nabavke cjepiva protiv Covida-19”. Naime, nakon što su građani EU-a tražili od Komisije da objavi ugovore o kupnji cjepiva, to izvršno tijelo objavilo je samo cenzuriranu verziju, zbog čega je pokrenut sudski proces. Posebno je znakovito bilo to što je Von der Leyen odbila objaviti poruke koje je razmijenila sa šefom Pfizera, čija uništena cjepiva su Europljane koštala minimalno četiri milijarde eura.
Von der Leyen je bila netransparentna i prilikom poticanja sukoba u Ukrajini. Naime, budući da članak 41.2 Ugovora Europske unije izričito zabranjuje “troškove koji proizlaze iz operacija koje imaju vojne ili obrambene implikacije”, bilo je potrebno malo kreativnosti da ga se zaobiđe. U tu je svrhu EU mobilizirao Europski mirovni fond (EPF); alat neobičnog imena s obzirom na to da je osmišljen za financiranje vojnih angažmana u inozemstvu te uspostavljen kao “izvanproračunski” instrument od pet milijardi eura.
Kad smo kod ratova, spomenimo i da je Von der Leyen 7. listopada osvijetlila zgradu Komisije bojama izraelske zastave, poslavši poruku da “EU stoji uz Izrael” koji “ima pravo na obranu”. Europski građani su to platili 28.520 eura, a dotičnoj su nakon toga nastupe prekidali prosvjednici s uzvicima: “Ursula je ratni zločinac!” Nadalje, nakon raznošenja Sjevernog toka čelnica EU-a poručila je da je “najvažnije razjasniti događaje” nakon čega će počinitelja čekati “najsnažniji mogući odgovor”. Budući da je, očito, terorist bio iz redova njenih partnera, kasnije je šutjela kao zalivena. Konačno, za glavnog EU diplomata sada je zaposlila Kaju Kallas: rusofopkinju koja želi da se Rusija uništi i razbije na manje zemlje, pozive na pregovore naziva “vrlo opasnima”, a za opasnost od nuklearnog rata kaže da treba biti ignorirana.
Koliko su stavovi “demokratski” izabranih EU čelnika u sukobu sa svojim građanstvom oko Ukrajine pokazuje i istraživanje Instituta za globalna pitanja, koji je dio jedne od vodećih američkih konzultantskih tvrtki za politički rizik. Prema njemu nevjerojatnih 94 posto Amerikanaca i 88 posto zapadnih Europljana vjeruje da bi se “zemlje članice NATO-a (trebale) zalagati za sporazumno rješenje rata u Ukrajini”, dok manje od petine vjeruje da bi Zapad trebao dati prioritet ciljevima kao što su “slabljenje Rusije” ili “vraćanje granica Ukrajine prije 2022.”, već bi trebao prioritizirati “izbjegavanje eskalacije” i “izravnog rata između nuklearnih naoružanih sila”. Zanimljivo, na pitanje: “Koji su od sljedećeg najveći izazovi s kojima se vaša zemlja danas suočava?”, daleko najpopularniji odgovor jest: “Političke elite donose odluke koje štete javnosti”.
Nažalost, u aktualni saziv EP-a nije ušla irska zastupnica Clare Daly, oštra kritičarka predsjednice EK-a, koja je u prosincu istaknula: “Od nas se uvijek iznova traži da vjerujemo kako je EU bastion demokracije, unatoč golemim dokazima da nije tako. Baš suprotno – EU prezire demokraciju. Kad građani izaberu pogrešnu vladu, kao u Grčkoj, Bruxelles skine rukavice i ta vlada bude zgažena. Kad građani glasaju pogrešno, na referendumu u Irskoj, natjera ih se da glasaju ponovo. Nakon što se denuncira inozemni zakon o stranim agentima, Komisija poželi jedan takav kod kuće. Imamo paket o obrani demokracije koji alarmira oko 200 nevladinih organizacija, zbog opasnosti koju predstavljaju civilnom društvu. A krunska ironija je što paket dolazi od Ursule von der Leyen, osobe uzdignute na poziciju moći bez ijednog glasa građanstva, koja je provela zadnja dva mjeseca zaobilazeći vanjske politike izabranih vlada, sve kako bi navijala za brutalni režim aparthejda koji naziva ‘živahnom demokracijom’, dok ovaj melje u prah grad prepun djece. Pa moj bože! Takvim braniteljima demokracije, a pritom mislim da govorim u ime mnogih Europljana: Nein danke, Frau Genocide!”