Iako mnogo više znamo o njihovim kolegama, žene Bauhausa dale su izniman doprinos umjetnosti.
Gropius, Mies van der Rohe, Albers, Klee i Breuer su nam poznata imena umjetnika koji su postali personifikacija izuzetnog umjetničkog talenta Bauhaus škole. No, značajan iako manje poznat aspekt ove eksperimentalne njemačke umjetničke škole s početka 20. stoljeća je da je ona bila jedna od prvih obrazovnih institucija koja je upisivala žene, ukoliko su imale odgovarajuće kvalifikacije za upis.
Nakon upisa, žene nisu tretirane potpuno ravnopravno sa svojim muškim kolegama, ali njihov upis, dozvoljen od 1919. godine, i njihovo prihvaćanje, predstavljalo je početak vala suvremenih umjetnica – žena koje su dale značajan, iako još uvijek nedovoljno priznat doprinos, pokretu Bauhausa. Kratko predstavljamo sedam najznačajnih žena iz Bauhaus škole:
Annie Albers
Albers je svoje obrazovanje počela u Školi za umjetnost i obrt u Hamburgu. U Bauhaus je došla 1922. godine pokazujući zanimanje za tkanje. Bila je poznata po motivima koje karakterizira geometrijska apstrakcija. Tokom karijere, eksperimentirala je s funkcijom tkanina i fizičkim obilježjima određenih materijala koji se koriste za tkanje. Po dolasku nacista na vlast, 1933. godine, emigrirala je u SAD gdje nastavlja raditi i otvara studio koji je sarađivao s međunarodnim dizajnerskim kompanijama i firmama za izradu namještaja kao što je Knoll. MoMA joj je 1949. godine odala priznanje ogranizirajući njenu solo izložbu u New Yorku.
Gunta Stolzl
Jedna od najranijih članica Bauhausa, upisala je Bauhaus 1919. godine. Stolzl se zanimala za umjetnost općenito, ali je pokazivala posebno zanimanje za tkanje. Uprkos nastojanjima škole da uključi žene u svoj program – arhitektura, industrijski dizajn i skulptura bili su rezervirani za muškarce. Tkanje i izrada keramike bile su osnovne umjetničke forme koje su postale primarno ženske. Pomogala je Marcelu Breueru u presvlačenju mnogih njegovih komada namještaja. Udajom za kolegu koji je bio jevrejskog porijekla, bila je na kraju primorana napustiti Bauhaus, s obzirom na uspon nacizma. Preselili su se u Švicarsku gdje je Stolzl kao tekstilni dizajner otvorila vlastiti studio.
Marianne Brandt
Marianne Brandt nastavila je pomjerati granice u Bauhausu. S obzirom da je direktor Bauhausa, Laszlo Maholy-Nagy bio impresioniran mladom Brandtovom, dozvolio joj je da se koristi njegovom radionicom gdje se obrađivao metal, što je prvi put da se tom radionicom u Bauhausu koristila žena. Radila je i u tekstilnoj radionici u vrijeme kada je tu radionicu vodila Gunta Stolzl. Brandt je 1928. godine zamijenila Maholy-Nagyija na poziciji voditelja radionice za obradu metala, nastavljajući raditi na kreiranju novih proizvoda zbog čega je postala jedna od najcjenjenijih industrijskih dizajnerica. Tokom života, radila je i bila izuzetno uspješna u brojnim umjetničkim disciplinama kao što su slikanje, skulptura i fotografija.
Margarete Heymann
Margarete Heymann upisala je Bauhaus pokazujući veliko zanimanje za grnčarstvo i keramiku. Gropius joj je dozvolio da mu se pridruži u njegovoj radionici, ali ona ga je napustila nakon godinu dana zbog frustranosti administracijom Bauhausa i ograničenjima koja su joj postavljali. Heymann je nakon odlaska iz Bauhausa nastavila ekspirementirati sa keramikom te je sa suprugom otvorila radionicu nekoliko godina prije njegove tragične smrti.
Gertrud Arndt
Gertrud Arnt bila je strastveno zainteresirana za arhitekturu. Nakon što je dobila stipendiju za studij, mislila je da će joj Bauhaus pružiti šansu da studira arhitekturu, ali joj administracija to nije dozvolila. Uputili su je na tekstilne radionice, a ona se tada i posvetila studiju tekstilnog dizajna. Nakon diplomiranja, Arnt se nikada više nije bavila tekstilnim dizajnom nego je sve svoje kretivne napore usmjerila na fotografiju.
Benita Koch-Otte
Benita Koch-Otte bila je jedna od najcjenjenijih umjetnica Bauhausa u oblasti tekstilnog dizajna. Koristila je svoja ranija iskustva koja je stekla kao nastavnica crtanja i svoje znanje o tekstilima kao osnovu za svoje umjetničke interese. Nakon Bauhausa, Koch-Otte je predavala tkanje u tkalačkoj radionici osmišljavajući nove tehnike kojima je podučavala svoje studente. Nastavila je predavati tokom svoje cijele karijere, pa i nakon što se penzionisala. Najpoznatija je po svojim istraživanjima inovativnih tkalačkih tehnika.
Lou Scheper-Berkenkamp
Rođena 1901. godine, ranije poznata pod imenom Hermine Louise, upisala se na Bauhaus 1920. godine. Završila je preliminarne kurseve i počela se fokusirati na oslikavanje murala. Nakon Bauhausa, nastavila je sarađivati sa školom, posebno na teatarskim predstavama i izložbama. Nakon smrti supruga, također nekadašnjeg studenta Bauhausa, Lou je preuzela mnoge njegove obaveze, posebno one koje su se odnosile na koloristički dizajn u arhitekturi. U kasnijoj fazi svog života, objavila je seriju knjiga za djecu i igrala aktivnu ulogu u predstavljanju žena u Profesionalnom udruženju za primijenjene umjetnosti.