Cvijetić: Terribilita, rekonstrukcije

Darko se Desnica ubio u četrdesetoj godini, 2003. bacivši se pod vlak.

U restaurantu “le PONT” u svibanjsku predvečer ispijam espresso. Uz Darka Desnicu, PIETU, Sabrana djela, (Aora/Petikat, Zagreb, studeni, 2010.) kratke priče iz Antikvarijata.

Čudesni zapisi o susretima s kupcima knjiga dok je autor radio u danas nepostojećoj antikvarnici Moderna vremena.

Briljantni, kratki, zatamnjeni kao ulaz u Vermeerovu sobu s ostavljenim tankim kistovima. Darko se Desnica ubio u četrdesetoj godini, 2003. bacivši se pod vlak.

Tijelo je unakaženo ležalo godinu dana u mrtvačnici na Šalati. Pronađeno je tjedan prije prijave o nestanku, tako da nadležni inspektor, samouvjeren i naknadno odlučan, čitavu godinu dana nije povezivao nađeno tijelo u frižideru prosekture i prijavu pokojnikove sestre o nestanku.
Tek slučajno ili ne, s godinom odlaganja, usporedbom otisaka, inspektor je shvatio da je pokojnik – Desnica, Darko Desnica, briljantni filozof, učenik profesora Marijana Cipre.

Par koji glasno razgovara u restaurantu, za stolom do mene, ne dozvoljava mi da se koncentriram na priče.
Mrzovoljno pokušavam. Ne ide. Sklopim knjigu.
On je, očito, inžinjer, mlad, vrlo glasan, sa snažnim ekavskim naglaskom i potrebom da nadglasa sve u prostoriji. Samouvjeren, ponosan što ga njegov izgovor izdvaja u Bosni. Ona pak zadivljeno i pokorno upija svaku riječ, i samo katkad prozbori, lokalnim akcentom.

Prilazi konobar, meni.
“Šta čitate?”
Pokazujem mu naslovnicu.
“Ah, Vladan Desnica…” kaže konobar razočaran onim što čitam i zadivljen sobom što je čitao Vladana Desnicu.
Ne dospijevam mu reći da se ne radi o TOM Desnici, nego o drugom – Darku Desnici. Srbijanac glasno pozove konobara i ovaj užurbano odlazi od mojeg stola k paru.
Ostavljen u pola geste, sklapam knjigu. Tama se pojača u restaurantu, i sada smo u smračenom antikvarijatu više nego u Vermeerovoj sobi.

U “le PONT” ulazi Davor.
Davor se preziva Desnica i kaže, uz pozdrav, da je upravo doputovao vlakom.
Otvorim knjigu.
Mladi inžinjer naglo ustaje, zapanjeno prepoznaje u Davoru druga iz vojske.

Brecht: Nepobedivi natpis
Rodić: Bijeg
Batinić: Izgubljena mjera