Zečević: NATO, Strateški koncept

Strateški koncept je ključni dokument koji služi kao nacrt za političko i operativno djelovanje NATO-a i sposobnosti koje će mu trebati. Strateški koncept definiše vrijednosti i svrhu NATO-a, daje procjenu današnjeg sigurnosnog okružja i ocrtava političke i vojne odluke.

Od kraja Hladnog rata, Strateški koncept ažuriran je otprilike svakih deset godina. Početak agresije Rusije na Ukrajinu zatekao je NATO sa Strateškim konceptom utvrđenim 2010. godine na Samitu u Lisabonu.

Strateški cilj 2010, Lisabon

Strateški ciljevi NATO-a definirani na samitu u Lisabonu 2010. godine bili su bazirani na pretpostavkama da postoji strateško partnerstvo s Rusijom, zasnovano na Temeljnom aktu NATO-a i Rusije iz 1997. godine. Hladni rat je bio završen, Varšavski pakt nije više postojao, formirane su nove zemlje nastale raspadom Sovjetskog saveza i u periodu 2004-2007. godina su postale članice Evropske unija. To je podrazumijevalo da NATO redefinira svoju svrhu u novom svjetskom poretku, a posebno nakon višestruko ponovljenih terorističkih napada diljem svijeta, pri čemu je terorizam postao dominantna sigurnosna prijetnja. Rusija je tek počinjala da modernizira svoje vojne snage, Kina je ubrzano postajala ekonomska i tehnološka sila, Indija, Iran, Sjeverna Koreja su intenzivno radili na razvoju savremenih raketnih strateških sistema i nuklearnog oružja itd.

Kao posljedica drastičnih promjena koje su se dešavale u svijetu, NATO se poslije raspada Sovjetskog saveza proširio sa 14 zemalja istočne Evrope, od čega četiri zemlje direktno graniče s Rusijom. To je logično izazvalo određeno podozrenje od strane Rusije. Tokom 2008. godine je razmatrana mogućnost da Ukrajina bude primljena u NATO, ali je to pitanje odloženo do daljnjeg poslije žestoke reakcije Rusije.

Strateški koncept usvojen u Lisabonu imao je tri strateška cilja – Kolektivna obrana, Upravljanje krizama i Kooperativna sigurnost – poznata kao „3C“ (Collective defence, Crisis management i Cooperative security).

Strateški cilj Kolektivna obrana podrazumijevao je da je napad na pojedinu zemlju u sastavu NATO-a napad na sve članice Saveza.

U prethodnom periodu u procesima realizacije strateškog cilja Upravljanje krizama između zemalja članica NATO nije pokazao da može blagovremeno upravljati izazovima koji su se dešavali poslije 2010 godine. Razlike koje postoje decenijama između Grčke i Turske – oko neriješenih političkih sporova u vezi Kipra, različitih tumačenja pomorskog razgraničenje međusobno spornih ekonomskih zona (EEZ) u istočnom Sredozemlju na kojima se nalaze podvodna nalazišta prirodnog plina i nafte i nezadovoljstvo Turske zbog militarizacije grčkih otoka u neposrednoj blizini njenih obala – nisu na putu rješenja.

Koncept strateškog cilja Kooperativna sigurnost bazirao se na procjeni da je „u euroatlantskom području mir i da je opasnost od konvencionalnog napada na teritorij NATO-a niska“.

Te procjene su se zasnivale na postojanju mnogih međunarodnih dokumenata koji su definirali savremene odnose između država, ali koji su često bili predmet različitih interpretacija potpisnica tih dokumenata. Dokumenti kao „Sjevernoatlantski ugovor“, potpisan u Washingtonu četvrtoga aprila 1949. godine, „Helsinška deklaracija“ iz 1975. sa Prve konferencije za evropsku bezbjednost i saradnju, „Pariška povelja za novu Europu“ usvojena na Konferenciji o europskoj sigurnosti i suradnji u Parizu 1990. godine, „Osnivački akt NATO-Rusija“ iz 1997. godine u kojem piše „NATO i Rusija ne vide jedno drugo kao protivnike“, “Istanbulski dokument“ konferencije OSCE-a iz 1999. godine, „Bečki dokument“ konferencije OSCE-a iz 2011, „Ugovor o konvencionalnim oružanim snagama u Europi“ iz 1990. koji je podrazumijevao uspostavu sveobuhvatnih ograničenja za ključne kategorije konvencionalne vojne opreme u Europi (od Atlantika do Urala) i uništavanje prekobrojnog naoružanja, „Ugovor o nuklearnim snagama srednjeg dometa“ iz 1987. koji se odnosi na ograničenje broja balističkih raketa srednjeg i malog dometa sa nuklearnim bojevim glavama, „Sporazum o otvorenom nebu“ iz 1992. god. koji je omogućavao državama članicama otvoreno prikupljanje informacije o vojnim snagama i aktivnostima drugih članica i „Konvencija o hemijskom oružju“ iz 1993. god. kojom se zabranjuje razvijanje, proizvodnja, gomilanja i korištenja kemijskog oružja kao i iskazuje potreba uništenja postojećih zaliha (CWC), sada su dovedeni u pitanje, iako često iz različitih razloga.

U „Osnivačkom aktu NATO-a i Rusije“ iz 1997. godine bila je predviđena zabrana trajnog stacioniranja vojnika NATO-a u novim zemljama članicama. Međutim, posljednjih decenija je prisutna izuzetna ekspanzija ruskih vojnih snaga u tehnološkom i strateškom smislu i intenziviranje njihovog prisustva u zoni Sredozemnog mora i Arktika, tako da NATO od 2016. godine vrši redovno razmještanje svojih jedinica u baltičkim zemljama članicama NATO-a i Poljskoj. Brojnost tih vojnih snaga iznosila je tek oko 5.000 vojnika, dok su vojne snage Rusije u tom periodu imale oko 850.000 vojnika. Treba pri tome naglasiti da u snage NATO-a nisu uračunate nacionalne vojne snage država članica.

Zbog procjene mogućih prijetnji Evropi od iranskih balističkih raketa, klauzula o zabrani trajnog stacioniranja vojnika NATO-a u novim zemljama članicama navedena u „Osnivačkom aktu NATO-a i Rusije“ je prekršena i 2015. god. instaliranjem antiraketnog sistema Aegis Ashore za borbu protiv balističkih vođenih raketa kratkog i srednjeg dometa u mjestu Deveselu, Rumunija. Rusija je taj potez NATO-a shvatila kao prijetnju njenoj sigurnosti i time je pokrenut proces dovođenje u pitanje Sporazuma o kontroli raketa balističkih srednjeg dometa sa nuklearnim bojevim glavama.

Izjave predsjednika Donalda Trumpa, date tokom mandata, u kojima je dovodio u pitanje efikasnost NATO-a kao vojne organizacije i kritizirao članice NATO-a po pitanju spremnosti za veća izdvajanja u pravcu modernizacije i opremanja NATO snaga, potom i neke izjave predsjednika Emmanuela Macrona o NATO-u u smislu da je NATO postao inertna organizacija nesposobna da odgovori modernim izazovima 21. vijeka izazvale su rastuće političke napetosti između Amerike i evropskih članica NATO-a. Kada se tome dodaju uočene slabosti iz NATO intervencija u Libiji 2011. godine, ruska aneksija Krima, zatim konfuzno povlačenje vojnih snaga NATO-a iz Afganistana 2021. godine su očigledno ukazivale da su nužne reforme u procesima planiranja i vođenju operacija u slučaju eventualnog konvencionalnog ratovanja u Evropi.

Pokrenuti intenzivni višednevni manevri ruskih vojnih snaga u Bjelorusiji i Rusiji na sjevernim i istočnim granicama Ukrajine krajem 2021. god., zatim sam način početka i koncept vođenja ratnih operacija od strane Rusije u Ukrajini pod nazivom „specijalna vojna operacija“, ukazivali su na potrebu da NATO razmotri drugačiji način upravljanja krizama „izvan područja“ djelovanja NATO-a i da se u potpunosti razmotre temeljna načela postojanja NATO-a u smislu kolektivne odbrane euroatlantskih principa i zona utjecaja.

Strateški cilj 2022

Na samitu u Madridu krajem juna 2022. god. predstavljen je novi Strateški koncept NATO-a, koji definira nove pravce djelovanja Saveza do 2030. u trenucima dok se odvijaju intenzivne kopnene, vazdušne i pomorske borbe na europskom kontinentu. Potreba za donošenjem nove strategije nije bila uslovljena samo ratom u Ukrajini, već i izazovima sa kojima se suočavaju regije Sjeverne Afrike i Sahela kada je riječ o sigurnosnim, demografskim, ekonomskim i političkim pitanjima, kao i sve prisutnijim pogoršanjima i utjecajima klimatskih promjena na živote ljudi širom svijeta, a posebno sa stanovišta nesigurnosti u snabdijevanju hranom i energijom kao posljedicom rata u Ukrajini.

Napad na Ukrajinu od strane Rusije uzrokovao je drastične promjene u svijetu u više segmenata života običnih ljudi i rizik za sigurnost u euroatlantskom području postaje svakim danom sve veći. Potreba za stalnim korekcijama postojećih pretpostavki o mirnom euroatlantskom području i maloj vjerovatnoći konvencionalnog sukoba na teritorijama NATO zemalja svakim danom postaje evidentna.

Nova strategije NATO-a podrazumijeva sljedeće strateške ciljeve[1]:

• Umjesto strateškog cilja Kolektivna odbrana (Collective defence) definira se cilj Odvraćanje i odbrana (Deterrence and Defence),
• Umjesto strateškog cilja Krizni menadžment (Crisis management) definira se cilj Prevencija krize i menadžment (crisis prevention and management),
• Starteški cilj Kooperativna sigurnost (Cooperative security) ostaje i dalje kao bitan cilj.

Strateški cilj Odvraćanje i odbrana podrazumijeva u suštini sljedeće:

• NATO je obrambeni savez i bez ikakve sumnje u njegove snage i odlučnost branit će svaki pedalj savezničkog teritorija, čuvati suverenitet i teritorijalni integritet svih saveznika i nadvladati svakog agresora. Odvraćanje i obrana podrazumijevaju natjecanje i odbijanje u svim domenama i smjerovima, u skladu s konceptom pristupa 360 stepeni koji je odgovarajuća kombinacija nuklearne, konvencionalne i raketne obrambene sposobnosti, nadopunjene sposobnostima korištenja svemira i cyber oružjima.
• NATO će ojačati sposobnost odvraćanja i obrambene pozicije kako bi uskratili potencijalnom protivniku sve moguće prilike za agresiju. U tu svrhu ćemo osigurati značajnu i trajnu prisutnost na kopnu, moru i u vazduhu, uključujući kroz ojačanu integriranu zračnu i proturaketnu obranu.
• Nastavit će se unapređivati ​​kolektivna spremnost, sposobnost reagiranja, razmještaj, integracija i interoperabilnost NATO snaga. Osigurat će se robustna, otporna i integrirana zapovjedna struktura, povećat će se usklađenost nacionalnih i NATO obrambenih planova te ojačati i modernizirati struktura snaga NATO-a. Ojačat će se obuka i vježbe, prilagoditi i pojednostaviti procesi donošenja odluka, poboljšati planiranje i učinkovitost sistema na odgovor na krizne situacije.
• Pomorska sigurnost ključna je za naš mir i prosperitet. Ojačat ćemo svoje držanje i svijest o situaciji za odvraćanje i obranu od svih prijetnji u pomorstvu područje, podržati slobodu plovidbe, osigurati pomorske trgovačke rute i zaštititi naše glavne komunikacijske linije.
• Ubrzat ćemo našu digitalnu transformaciju, prilagoditi zapovjednu strukturu NATO-a informacijskom dobu i poboljšati našu kibernetičku obranu, mreže i infrastrukturu.
• Održavanje sigurne upotrebe i nesputanog pristupa svemiru i kibernetičkom prostoru ključno je za učinkovito odvraćanje i obranu.
• Slijedit će se robustniji, integriraniji i koherentniji pristup izgradnji nacionalnog i otpornost cijelog Saveza na vojne i nevojne prijetnje i izazove za našu sigurnost, kao nacionalnu odgovornost i kolektivnu predanost utemeljenu u Članku 3. Sjevernoatlantskog ugovora.
• Ulagat će se u NATO sposobnost pripreme, odvraćanja i obrane od prisilne uporabe političkih, ekonomskih, energetskih, informacijskih i drugih hibridnih taktika država i nedržavnih aktera.
• Temeljna svrha NATO-ove nuklearne sposobnosti je očuvanje mira, spečavanje prisile i odvraćanja od agresije. Nuklearno oružje je jedinstveno. Okolnosti u kojima će NATO možda morati upotrijebiti nuklearno oružje iznimno su udaljeni. Bilo koja uporaba nuklearnog oružja protiv NATO-a iz temelja bi promijenila prirodu sukoba. Savez ima sposobnosti i odlučnost nametnuti troškove na protivnika koji bi bio neprihvatljiv i daleko nadmašivao koristi koje bi se protivnik nadao da će postići.
• Strateške nuklearne snage Saveza, posebno one Sjedinjenih Država, su vrhovno jamstvo sigurnosti Saveza. Neovisni strateški nuklearne snage Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske imaju vlastitu ulogu odvraćanja i značajno doprinose ukupnoj sigurnosti Saveza. Ovi saveznici su odvojeni središta odlučivanja doprinose odvraćanju kompliciranjem izračuna potencijalnih protivnika.
• NATO će poduzeti sve potrebne korake kako bi osigurao vjerodostojnost, učinkovitost i sigurnost misije nuklearnog odvraćanja.
• Nastavit ćemo ulagati u našu obranu od kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearne prijetnje. Poboljšat ćemo naše politike, planove, obuku i vježbe, procijeniti naše sposobnosti kako bismo osigurali da su ti zahtjevi integrirani u naše odvraćanje i obrambeno držanje.
• Strateška stabilnost, ostvarena učinkovitim odvraćanjem i obranom, kontrolom naoružanja i razoružanje, te smislen i recipročan politički dijalog, i dalje je ključan za sigurnost NATO-a.
• Ugovor o neširenju nuklearnog naoružanja ključni je bedem protiv širenja nuklearnog oružja i ostajemo snažno predani njegovoj punoj provedbi, uključujući Članak 6. Cilj NATO-a je stvoriti sigurnosno okruženje za svijet bez nuklearnog oružja, u skladu s ciljevima nuklearnog neširenja Ugovor.
• Borba protiv terorizma ključna je za NATO kolektivnu obranu. Uloga NATO-a u borbi protiv terorizma doprinosi svim trima temeljnim zadaćama i sastavni je dio Saveza Pristup od 360 stepeni odvraćanju i obrani.

Strateški cilj Prevencija i upravljanje krizama podrazumijeva u suštini sljedeće:

• NATO saveznici imaju zajednički interes u doprinosu stabilnosti i upravljanju sukobima kroz NATO. Nastavit ćemo raditi na prevenciji i odgovoru na krize kada one mogu utjecati na savezničku sigurnost. Gradit ćemo na jedinstvenom sposobnosti i stručnosti koje smo stekli u kriznom menadžmentu. U tu svrhu ćemo ulagati u odgovor na krize, spremnost i upravljanje, kroz redovite vježbe i iskoristite našu sposobnost koordinacije, održavanja i podrške multinacionalnim operacije odgovora na krize.
• Osigurat ćemo resurse, sposobnosti, obuku te zapovijedanje i kontrolu aranžmane za raspoređivanje i održavanje vojnog i civilnog upravljanja krizama, stabilizacijske i protuterorističke operacije, uključujući na strateškoj udaljenosti.
• Partneri daju važan doprinos upravljanju krizama pod vodstvom NATO-a. Nastavit ćemo osiguravati održivi politički angažman i vojnu interoperabilnost s partnerima koji iskazuju interes za doprinos našim misijama i operacijama.
• Povećat ćemo naše napore da predvidimo i spriječimo krize i sukobe. Povećat ćemo veličinu i opseg naše sigurnosti i pomoć u izgradnji kapaciteta ranjivim partnerima u našem susjedstvu i dalje, kako bi se ojačala njihova spremnost i otpornost te povećale njihove sposobnosti za suzbijanje zloćudnog uplitanja, sprečavanje destabilizacije i suzbijanje agresije.
• Ljudska sigurnost, uključujući zaštitu civila i smanjenje štete civilnih zona, jest ključni za naš pristup prevenciji i upravljanju krizama.

Strateški cilj Kooperativna sigurnost podrazumijeva u suštini sljedeće:

• Proširenjem NATO-a Savez je ojačao, osigurao sigurnost milijunima europskih građana i pridonio miru i stabilnosti u euroatlantskom prostoru. Politika otvorenih vrata, u skladu s Člankom 10. Sjevernoatlantskog ugovora, kao izraz naših temeljnih vrijednosti i naš strateški interes u euroatlantskom miru i stabilnosti ostaju otvorena svim europskim demokracijama koje dijele vrijednosti našeg Saveza, koje su voljne i sposobne preuzeti odgovornosti i obveze članstva i čije članstvo pridonosi našoj zajedničkoj sigurnosti. Odluke o članstvu su preuzeli NATO saveznici i nijedna treća strana nema pravo glasa u ovom procesu.
• Sigurnost zemalja koje teže postati članicama Saveza je isprepletena s našim vlastitom. Snažno podržavamo njihovu neovisnost, suverenitet i teritorijalni integritet. Jačat ćemo politički dijalog i suradnju s onima koji ciljaju pridružiti se Savezu, pomoći u jačanju njihove otpornosti protiv zlonamjernog uplitanja, izgraditi svoje sposobnosti i poboljšati našu praktičnu podršku u promicanju njihovih euroatlantskih težnji. Nastavit ćemo razvijati naše partnerstvo s Bosnom i Hercegovinom, Gruzijom i Ukrajinom za promicanje našeg zajedničkog interesa u euroatlantskom miru, stabilnosti i sigurnosti. Ponovno potvrđujemo odluku koju smo donijeli na Bukureštu na samitu 2008. i sve kasnije odluke u vezi sa Gruzijom i Ukrajinom.
• Politički dijalog i praktična suradnja s partnerima, temeljena na međusobnom poštovanju i koristi, pridonijeti stabilnosti izvan naših granica, povećati našu sigurnost u kući i podržavati temeljne zadaće NATO-a. Partnerstva su ključna za zaštitu globalnog dobra, poboljšati našu otpornost i podržati međunarodni poredak temeljen na pravilima.
• Europska unija je jedinstven i bitan partner za NATO. NATO saveznici i EU članovi dijele iste vrijednosti. NATO i EU djeluju komplementarno, koherentno i uzajamno u potpori međunarodnom miru i sigurnosti. NATO priznaje vrijednost jače i sposobnije europske obrane koja pozitivno pridonosi transatlantskoj i globalnoj sigurnosti te je komplementaran i interoperabilan s NATO-om. Inicijative za povećanje potrošnje za obranu i razvoj koherentne, obostrane jačanje sposobnosti, uz izbjegavanje nepotrebnog dupliciranja, ključni su za naš spoj nastojanja da se euroatlantsko područje učini sigurnijim.
• Jačat ćemo naše veze s partnerima koji dijele vrijednosti i interese Saveza u održavanju međunarodnog poretka temeljenog na pravilima. Pojačat ćemo dijalog i suradnju u obrani tog poretka, održavanju naših vrijednosti i zaštiti sustava, standarda i tehnologije o kojima ovise. Zapadni Balkan i crnomorska regija od strateške su važnosti za Savez. Nastavit ćemo podržavati euroatlantske težnje zainteresiranih zemalja u ovim regijama. Pojačat ćemo napore da osnažimo njihove sposobnosti i pozabaviti se različitim prijetnjama i izazovima s kojima se suočavaju i ojačati njihovu otpornost zloćudnom uplitanju i prisili treće strane. Radit ćemo s partnerima na rješavanju zajedničke sigurnosne prijetnje i izazova u regijama od strateškog interesa za Savez, uključujući Bliski istok i sjevernu Afriku te regiju Sahela. Indo-Pacifik je važan za NATO, s obzirom da razvoj događaja u toj regiji može izravno utjecati na euroatlantsku sigurnost.
• ​​NATO bi trebao postati vodeća međunarodna organizacija kada je u pitanju razumijevanje i prilagodbu utjecaju klimatskih promjena na sigurnost. Doprinijet ćemo borbi protiv klimatskih promjena tako što ćemo smanjiti emisije stakleničkih plinova, poboljšati energetsku učinkovitost, ulagati u prelazak na čiste izvore energije i koristiti zelene tehnologije, uz istovremeno osiguranje vojne učinkovitosti i vjerodostojan položaj odvraćanja i obrane.

Bosna i Hercegovina i NATO

Vojne aktivnosti snaga NATO-a i Sjedinjenih Američkih Država počinju dana 30. avgusta 1995. u Bosni i Hercegovini kao odgovor na ponavljanje masakra civila u zoni pijace Markale u Sarajevu.

Kao posljedica tih aktivnosti NATO-a, zatim intenzivne bojne aktivnosti Armije BiH i HVO protiv Vojske RS stvorene su pretpostavke za prekid ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini, a što je dana 21. novembra 1995. ostvareno parafiranjem Dejtonskog sporazuma u vazdušnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu.

U članu 1A Dejtonskog sporazuma navedeno je da će međunarodne snage koje će biti zadužene za provođenje mira biti formirane pod vođstvom NATO-a, da će im mandat odrediti rezolucija Ujedinjenih nacija i da će preuzeti dužnosti od snaga UNPROFOR-a. U vojnom dijelu Dejtonskog sporazuma dat je NATO-u visok nivo djelovanja u vazdušnom prostoru, telekomunikacijama, saobraćaju, granicama, s tim da bi se poboljšanjem situacije na prostorima Bosne i Hercegovine nadležnosti postepeno prenosile na vlasti Bosne i Hercegovine.

Snage NATO-a u operaciji pod imenom „Zajednički napor” nosile su naziv IFOR-a (Snage za implementaciju), a zatim su se transformirale u SFOR (Snage za stabilizaciju). U operacijama su učestvovale 32 zemlje, uključujući i one koje nisu NATO članice – između ostalih i Rusija.

Period poslije raspada Sovjetskog saveza i Varšavskog (?) postojala je nada za uspostavljanje prihvatljive saradnje između Zapada i Rusije. Prva iskra se desila druge polovine 1999. godine, kada je jedan dio ruskih jedinica iz SFOR-a prefarbao svoja obilježja u KFOR i zauzeo pojedine strateške položaje na Kosovu, posebno u zoni prištinskog aerodroma. Dolazi do zahlađanja odnosa i ruske jedinice su se povukle iz SFOR-a i KFOR-a u periodu 2003-2004. godina.

U junu 2004. godine, NATO je na Sjevernoatlantskom samitu u Istanbulu izrazio želju da povuče svoje snage iz Bosne i Hercegovine. EU je istovremeno najavila svoju namjeru preuzimanja vojne operacije u BiH i 2. decembra 2004. godine Evropska unija pokrenula je u Bosni i Hercegovini operaciju pod nazivom EUFOR Althea. Ta je vojna operacijanajduža u okviru Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (Common Security and Defence Policy) u istoriji Evropske unije. Krajem 2004. godine, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda je ovlastilo Evropsku uniju da preuzme veći dio nadležnosti nad vojnom operacijom osiguranja mira u BiH.

U operaciji EUFOR Althea trenutno je angažirano oko 1.200 vojnika koji su raspoređene širom Bosne i Hercegovine, a najveći dio vojnika se nalazi u bazi Butmir. Posljednji kontingent od 500 vojnika u BiH je stigao u martu ove godine, odmah poslije ruske invazije na Ukrajinu.

Saga o približavanju Bosne i Hercegovine NATO savezu počela je 14. decembra 2006. godine, kada tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović u sjedištu NATO-a potpisuje sporazum za pristupanje u program “Partnerstvo za mir”. Zatim su marta 2007. godine Bosna i Hercegovina i NATO potpisali sporazum o sigurnosnoj saradnji, a početkom 2008. god. počinje daljnja saradnju s NATO-om u okviru njihovog Individualnog akcijskog plana o partnerstvu.

NATO prihvata 22. aprila 2010. da se pokrene Akcijski plan članstva MAP (Membership Action Plan) za Bosnu i Hercegovinu, ali uz niz uvjeta. Jedan od najproblematičnijih uvjeta za pokretanje Godišnjeg nacionalnog programa u okviru MAP-a je prijenos registracije 63 vojna objekta s lokalnog nivoa na nivo države Bosne i Hercegovine. U Federaciji Bosne i Hercegovine su potpuno prebačena 33 vojna objekta, dok Republika Srpska odbija prebaciti 23 vojna objekta.

Veoma je važno da se shvati da Akcijski plan za članstvo (MAP) je NATO-ov program savjeta, pomoći i praktične podrške prilagođen individualnim potrebama zemalja koje se žele pridružiti Savezu. Sudjelovanje u MAP-u ne prejudicira nikakvu odluku Saveza o budućem članstvu.

I pored neispunjenja svih zahtjeva, NATO je odobrio aktiviranje Akcionog plana za članstvo Bosne i Hercegovine u ovoj organizaciji i pozvao Bosnu i Hercegovinu da dostavi Godišnji nacionalni program 5. decembra 2018. Nažalost, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je u prvom momentu stavio veto na dostavljanje Godišnjeg nacionalnog programa i tek 19. novembra 2019. god. ga je potpisao. Godišnji program reformi ANP proslijeđen je u Brisel čime su bile stvorene pretpostavke deblokiranja formiranja vlasti u Bosni i Hercegovini i nastavku puta Bosne i Hercegovine ka NATO-u. Odmah poslije potpisivanja Programa reformi u oblasti odbrane/obrane pojavile su se različita tumačenja o tome što dokument koji je upućeno u štab NATO-a u Briselu stvarno sadrži. Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je tvrdio da “Program reformi” ne znači aktiviranje “bilo čega”, dok je tadašnji predsjedatelj Predsjedništva BiH Željko Komšić tvrdio da je BiH u MAP-u. Program reformi je dostavljen u sjedište NATO-a 23.1 decembra 2019, a krajem januara 2020. god., na zvaničnoj internet stranici Sjevernoatlantskog saveza rečeno je da su Sjeverna Makedonija i Bosna i Hercegovina u MAP-u. NATO je pojasnio dostavljeni Program reformi u smislu da je njime predviđena saradnja BiH sa NATO-om, te da taj dokument ocrtava reforme koje vlasti namjeravaju poduzeti i čime su stvoreni uvjeti za lakše pružanje podrške NATO-a u tim naporima.

Krajem februara 2021. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvaja Program reformi i donesi odluku o formiranju komisije za saradnju s ovim vojnim savezom. Program reformi BiH za 2021. godinu nije došao na dnevni red Vijeća ministara BiH zbog zastoja u funkcioniranju postojeće vlasti u BiH i nije došlo do ispunjavanja obaveza preuzetih nakon što je Bosna i Hercegovina pozvana u MAP. Neovisno o tome, primjetna je intenzivnija saradnja Ministarstva odbrane BiH i Oružanih snaga BiH sa NATO-om i tokom 2022. godine se izvode zajedničke planske vježbe na poligonima OS BiH.

Veoma pozitivne ocjene su dobile Bataljunske borbene skupine lake pješadije (LIBG) OS BiH tokom testiranja prema NATO standardima, a koje bi u budućnosti mogle biti na raspolaganju za NATO-ov bazen snaga i koje bi bile spremne sudjelovati u budućim mirovnim operacijama diljem svijeta, kao i za sudjelovanje u NATO vježbama.

U cilju modernizacije opreme OS BiH, Sjedinjene Američke Države su finansijski pomogle Oružanim snagama Bosne i Hercegovine u nabavci 86 vozila „Humvee” različite namjene ukupne vrijednosti od 14,3 miliona KM i četiri helikoptera tipa UH-1H-II Huey II u iznosu od 38,5 miliona američkih dolara, a najavljena je i dodatna vojna pomoć u sklopu podrške zemljama za koje NATO procjenjuje da su izložene uticaju ruske doktrine. Prema nekim informacijama to bi trebalo biti 23 miliona dolara za razvoj helikopterskih kapaciteta. Pored toga, Sjedinjene Američke Države planiraju izdvojiti i 500.000 dolara za savremeni medijski centar koji će biti stacioniran u Domu Oružanih snaga u Sarajevu. Sjedinjene Američke Države ističu spremnost za podršku daljnjeg razvoja sposobnosti OS BiH u cilju postizanja njihove interoperabilnosti sa snagama NATO-a.

Na ministarskom sastanku NATO-a u februaru 2023. god. je najavljeno daljnje jačanje podrške NATO-a Bosni i Hercegovini, Moldaviji i Gruziji za poboljšanje odbrambenih sposobnosti, otpornosti i interoperabilnosti sa NATO-om. U najnovijem izvještaju generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga se navodi:

Na osnovu Sporazuma o vojno-finansijskoj saradnji između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Turske predviđena je vojna pomoć u iznosu od 200 miliona turskih lira za MO i OS BiH za nabavljanje nove opreme od turske odbrambene industrije (kompanije Roketsan Roket Sanayii ve Ticaret A.S. j, STM i HAVELSAN) i školovanje većeg broja kadeta iz BiH i pripadnika OS BiH.

Američke i NATO vojne baze u jugoistočnoj Evropi

Rat u Ukrajini, izjave predsjednika Vladimira Putina i ministra odbrane Rusije Sergeja Šojge, a posebno usvajanje nove doktrine NATO-a u Madridu pokrenuo je značajno drugačije reakcije NATO-a.

U Albaniji se pristupilo revitalizaciji aerodroma Kučevo na jugu zemlje i koji bi trebao biti operativan na jesen 2023. god. Troškovi revitalizacije su procijenjeni na 45,8 miliona eura.

Albanija pregovara sa NATO-om o sufinansiranju vojnog dijela nove luke u Draču, a koja treba da bude izgrađena po savremenim pomorskim tehnološkim standardima što bi moglo da dovede i do pomorske baze Alijanse. Nova pomorska baza omogućava bolju zaštita Otrantskih vrata, odnosno moreuza između Apeninskog i Balkanskog poluostrva i koji spaja Jadransko i Jonsko more.

U Rumuniji se nalazi američka vojna baza za smještaj 1.600 vojnika i u koju je uloženo 50 miliona dolara.

Pored toga, izgrađena je vojna baza za smještaj 2.600 američkih vojnika.

Izgradnja vojnih baza u Rumuniji i Bugarskoj je bio dio globalne strategije premještanja američkih vojnih snaga iz Njemačke i njihov razmještaj bliže zoni Bliskog istoka. Pored toga, te baze omogućavaju da Amerika kontroliše resurse nafte i gasa iz zone Kaspijskog mora.

Na Kosovu postoji američka vojna baza koja može da prihvati 7.500 vojnika. Amerika planira da u budućnosti razmotri o osnivanju vojnih Gruziji i Iraku, izgradnju novih baze u Rumuniji i Bugarskoj itd.

U Grčkoj je trenutno raspoređeno više hiljada američkih vojnika sa više od hiljadu oklopnih vozila, tenkova, transportnih i drugih vojnih helikoptera. Te snage su raspoređene duž obale, a postoje zahtjevi i za raspoređivanje baza i na grčka ostrva duž Dardanelskog moreuza. Proširena je vojna luka Alexandroupolis za ulazak velikih vojnih brodova, čime su stvoreni uvjeti za intenzivnije američkog prisustva na Balkanu, Mediteranu i u Egejskom moru. Na taj način pomorske snage Amerike mogu nadzirati ruske vojne pomorske komunikacije iz Crnog mora kroz Bosforski kanal. U blizini ovih baza u Grčkoj su pomorska i vazduhoplovna baza na Kritu.

U Turskoj se nalazi najvažnija NATO vazduhoplovna baza Incirlik u sklopu “jugoistočnog krila” u kojoj su raspoređene značajne vazduhoplovne snage (avioni A-10, F-15 i F16 itd). Trenutno u bazi se nalazi oko 1.500 vojnika Sjedinjenih Američkih Država, zatim značajne vojne snage Velike Britanije, 260 pripadnika vazduhoplovnih snaga Njemačke, manji broj pripadnika vojski Nizozemske, Španjolske, Danske, Češke, Saudijske Arabije i Katara.

Prema podacima NATO-a, ukupna potencijalna brojnost oružanih snage 30 država članica iznosi oko tri miliona vojnika. Međutim stvarne operativne NATO snage u Evropi sačinjavaju američke trupe brojnosti oko 73.000 vojnika i 19.600 vojnika drugih zemalja.

S obzirom na aktivnosti Rusije u Ukrajini, NATO je krajem juna u Madridu usvojio odluku o povećanju brojnosti od više od 300.000 vojnika u stanju visoke spremnosti. Amerika je povećala broj vojnika za 1.000, poslala dodatne ratne brodove u Španiju, ratne avione F-35 u Veliku Britaniju, poslala u baltičke zemlje dodatne tenkovske, raketne i artiljerijske jedinice, a u vojnoj bazi u Rumuniji je povećan broj vojnika.

Povratak Rusije na svjetsku scenu

Trenutno ruska vojska u Siriji koristi dvije velike vojne baze. To su vazduhoplovna baza Khmeimim koja se nalazi u provinciji Latakija i pomorska baza u luci u gradu Tartus, na obalama Sredozemnog mora. Pored toga postoje više baza unutar teritorije Sirije u zoni granice prema Turskoj.

Rusija i Sirija su 2017. god. potpisale protokol za sporazum o bazi Zračno-kosmičkih snaga Rusije u Siriji, koji podrazumijeva razmještanje ruskih aviona na dijelu aerodroma Khmeimim, a 11. augustu 2002. god. saopšteno je od strane ruskog Ministarstva obrane o potrebi uspostavljanje stalne vazduhoplovne baze i potrebi značajnog proširenja postojeće infrastrukture baze Khmeimim, radi mogućnosti razmještanja teških aviona.

Luka u Tartusu je poslije 2015. god. osposobljena da prima brodove velikog kapaciteta i atomske podmornice. Bazu štite jake PVO snage i obalne jedinice koje štite pomorsku zonu oko baze. Rusija i Sirija potpisale su sporazum o pravu korištenja luke Tartus u narednih 49 godina i on može biti automatski produžen za još 25 godina u slučaju ako nijedna strana ne uputi pismeno obavještenje diplomatskim kanalima 12 mjeseci unaprijed o namjeri da ga prekine.

Dana 31. jula 2022. god. predsjednik Rusije Vladimir Putin je potpisao dokument u kojem Mediteran naziva strateškim područjem koje će biti stožer sukoba s NATO-om i u kojem se navodi da će Rusija tu stalno održavati stabilnu pomorsku silu. Procjenjuje se da će po toj strategiji Rusi biti posebno aktivni na Bliskom istoku i u Africi, uz nastojanje da u Sudanu stvore svoju bazu po uzoru na baze u Siriji. Nastojat će ponovno uspostaviti bliske vojne odnose sa Egiptom, Libijom i Alžirom.

Prema izjavi načelnika italijanskog Vrhovnog štaba odbrane, admirala Giuseppea Cavo Dragonea krajem jula 2022 god. ruski ratni brodovi su primijećeni tokom kretanja duž talijanske obale sve do Ancone. Dio ruskih brodova je bio raspoređen u zoni koja se poklapala sa ulazno-izlaznim pravcem kretanje iz Jadranskog mora američkog nosača aviona. Te aktivnosti dovele do ogromnog rasta napetosti i niza manevara NATO-a i ruskih brodova na tom području.

NATO procjenjuje da Ruska interesna zona nije više samo istočni Mediteran (Sirija) nego i cjelokupno Sredozemno more. Zbog toga se očekuje da pomorske snage NATO-a patroliraju unutar Sredozemnog bazena jer je to jedini način da se situacija drži pod kontrolom.

Već duže vremena se povremeno u javnosti pojavljuju informacije o formiranju ruskih vojnih baza u Srbiji. To se uvijek dešava u trenucima kada se pojave incidentne situacije na sjeveru Kosova.

Nedavno je prema navodima portala Komersant i Moscow Times, ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Bocan-Harčenko izjavio da je “stvaranje ruskih vojnih baza u Srbiji suverena stvar te države” i “što se tiče zajedničkog humanitarnog centra, on postoji i funkcioniše za krizni odgovor u slučaju humanitarne katastrofe“.

Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu postoji od 2012. i njegova namjena je djelovanje u kriznim situacijama na Balkanu kao što su elementarne nepogode.

Međutim ambasador Bocan-Harčenko je 7. septembra 2022. u Beogradu izjavio: “Nikada nisam rekao da postoji takav prijedlog Rusije. Srbija nam nikada tako nešto nije tražila. Što se tiče Rusije, ne postoji takva ponuda, ne tražimo ništa”.

---

[1] NATO 2022 STRATEGIC CONCEPT, Heads of State and Government, NATO Summit in Madrid, 29. juni 2022.