Pripremaju je za pregled grudi na magnetu. Sestra vadi krv, a tehničar zapisuje:
– Puno ime i prezime
– Alma Abdagić
– Datum rođenja
– 8.10.1976.
Sestra ubacuje braunilu i crijevo kroz koje pušta providnu tečnost u venu. Ulaze u bijelu sobu gdje na nju čeka velika cijev. Kao iz filma o budućnosti.
Pokušava pomoći sestri da sve ide brže. Kao da ima obavezu i zna kako se trebaš ponašati kad ulaziš u veliku bijelu cijev.
– Polako lezite na stomak. Taaako. Samo pazite da vam ovo ne ispadne. Čuvajte mi ovo u ruci. Odlično. Namjestite grudi. Molim vas podignite se još jednom, važno je da fino nalegne. Još malo prema gore… Sad se mrvu vratite. Tako, bravo.
Gledamo tijelo koje leži na stomaku. Vidimo grudi kao da je cijev od stakla. Njene male grudi u malim rupama.
Inače bi se zabrinula za stomak, kako joj izgleda stomak. Ali deseksualizirana je. Ona je ovdje samo tijelo koje je možda bolesno. Ruke su naopačke. U jednoj je pumpica za slučaj paničnog napada, u drugoj makazice i crijevo koje vodi u venu. Ispod glave kockasta spužva, a na njoj bijeli papir na koji je upravo iskapala prvu kap znoja.
Ostala je u svojim čarapama. Sjajnim, tigrastim. Koje je kupila u Belgiji, ono davno. Ali čitave su, reprezentativne. Drago joj je što je baš u tim čarapama.
– To je samo 14 minuta. U jednom momentu ćete osjetiti da vam nešto šuška oko nogu, to smo mi, ne brinite.
– Ako ne budete mogli izdržati pritisnite pumpicu u lijevoj ruci. Treba nam pet sekundi da vas izvadimo.
– OK, kaže.
Sestra joj stavlja velike slušalice, kosa joj je neuredna i zalijepljena na licu.
– Da malo ublažimo zvuk. Čućete kao da neko lupa poklopcima šerpe.
Zvuk udaranja šerpe o šerpu tiši je od njenog srca. Počinje odbrojavanje.
- Grije kifle u rerni i pravi hotdog. Sprema školski ruksak, namješta mu frizuru i ljubi ga na vratima.
- Zateže posteljinu, čisti pločice.
- Glasno diše dok radi trbušnjake zakačena za kauč.
- Kosa joj je još mokra dok pokazuje stan. Telefon zvoni. Ona se smješka i javlja.
- U ribarnici je, na pijaci, u DM-u…
- Na suncu dugo čeka taksi, dok joj kese režu dlanove.
- Kad je sama, onda čita ili svira. Sad je sama.
- Slaže lazanje za goste. Dvije tepsije bar.
- Stavlja masku na lice. Umiva masku, stavlja kremu i kremu u boji i malo rumenila. Zateže bore. Zadovoljna je. Nezadovoljna je.
- Kuća je puna ljudi, ona nazdravlja, puše u vruće dječije zalogaje, baca palačinke u zrak, guli voće, pjevuši.
- Ozbiljnog lica slaže suđe u mašinu koja samo što nije otkazala poslušnost.
- Pišu lektiru. Branko Ćopić, Magareće godine.
- Hrani mačka.
- Gluho je doba, svi spavaju. Samo njen mobitel svijetli u mraku.