Malo iznad Morače, u srcu Podgorice, na led ekranima etno jazz kluba “Sejdefa” izmjenjuju se suvremene ilustracije spomenika NOB-a, njih 60, s ilustracijama narodnih heroina svih naroda i narodnosti, rađenih u pop-art stilu, dok se iz zvučnika redaju “Bilećanka”, “Bandiera rossa” i “Bella ciao “. Na uglu prostorije stoji samozatajni autor koji gleda otvorenje svoje izložbe jer, kaže, ne snalazi se ispred mikrofona.
Riječ je o poznatom makedonskom grafičkom dizajneru, ilustratoru i slikaru Zoranu Karduli, koji je Crnu Goru ponovno posjetio nakon 41 godine kako bi bio dijelom projekta “Prošlost za budućnost” Centra za demokratsku tranziciju. CDT je projektom odlučio obilježiti 80 godina od bitaka na Neretvi i Sutjesci, kao i od drugog zasjedanja AVNOJ-a, a Kardula kaže da Makedonija nažalost ni na koji način ne slavi ove, po njemu, najbitnije datume naše zajedničke povijesti. Mikrofoni se gase, cigarete se pale i započinjemo razgovor.
Zoran Kardula rođen je 1967. u Kruševu. Iako je po struci elektroinženjer, dizajnom se bavi još od 1993. godine.
– Dvadeset sam godina radio u agenciji, a zadnjih šest sam frilenser i pola radnog vremena radim za klijente, a pola za svoju dušu – kaže Kardula i dodaje kako mu je izuzetno važno da radovi, koje svakodnevno objavljuje na Instagramu i Facebooku, dopru do mlađih generacija koje tokom svog školovanja ne nauče gotovo ništa o našoj antifašističkoj prošlosti.
– U radu sam prvenstveno inspiriran socijalističkim brutalizmom, koji je u Makedoniji jako zastupljen, i u Skopju i mom rodnom Kruševu pa te spomenike često koristim u ilustracijama, pogotovo kruševski Ilinden, u čijem sam kompleksu i organizirao izložbu. Jedan od serijala koje volim je onaj u kojem sam likove iz “Star Warsa” stavio ispred jugoslavenskih brutalističkih spomenika i nevjerojatno je koliko se uklapaju. Fasciniram sam našim spomenicima, načinom na koji su građeni, novcem koji je uložen u njih, vizijom i hrabrošću. Danas nešto slično ne možemo ni zamisliti – kaže.
Listajući Karduline radove, uočili smo da se mnogi oslanjaju na ruski konstruktivizam. Te je radove izlagao i u Massachusettsu, ističući kako je ruska avangarda za američku dizajnersku zajednicu bila čista egzotika. Svakog Osmog marta, umjesto čestitke, Zoran Kardula izbaci serijal ilustracija žena koje su nas zadužile, a koje i on smatra ličnim uzorima.
– Radio sam ilustracije narodnih heroina, zatim žena s naših prostora koje su sudjelovale u Španjolskom građanskom ratu, žena Bauhausa, portrete važnih svjetskih feministkinja, od Clare Zetkin preko Rose Parks do Mire Furlan i Virginije Woolf – dodaje.
U sklopu izložbi koje je radio u Rimu u čast Predragu Matvejeviću, izlagao je i radove u kojima redizajnira poznate jugoslavenske proizvode, koje preoblači u modernije ruho, dok paralelno prati njihov originalni dizajn pa su tako žvake Bazooka, bomboni 505 sa crtom i čokolada Seka dobili Kardulin pečat.
– Radeći ovaj serijal shvatio sam da je jugoslavenski dizajn, iako formom sličan ruskom konstruktivizmu, ipak imao i utjecaje sa zapada – bio je mekši i koloritniji. Talijani obožavaju jugoslavenski redizajn pa već treći put radim izložbu u Rimu – priča nam Kardula, dok vadi tablet kako bi nam pokazao neke od radova.
– Iako sam svakodnevno aktivan na društvenim mrežama, i dalje nemam mobitel, ali možete me dobiti preko e-maila – smije se.
Jedan od serijala koji mu je najdraži, i za koji misli da najlakše rezonira s mlađom publikom jest modni editorijal s jugoslavenskih herojima i heroinama, koje je posjeo na stolice i obukao u modernu odjeću.
– Inspiraciju sam dobio kada sam vidio poznatu koloriziranu fotografiju mladog Tita sa sunčanim naočalama. Odlučio sam napraviti sto lica na stolicama, dosad sam ih izradio tridesetak. Zabavno je i mnogima blisko, a i odlična prilika da se oni koji ne znaju ove važne ljude zainteresiraju za njihove biografije – pojašnjava Kardula.
Dio ovih portreta izložen je u sarajevskom Domu mladih na izložbi koja je otvorena 15. lipnja u sklopu Point konferencije, pa posjetitelji imaju priliku saznati kako bi slovenskom političaru i revolucionaru Borisu Kidriču stajale traperice, a Ivanu Goranu Kovačiću tenisice.
Kardula ne radi isključivo digitalne ilustracije, godinama crta lice jedne crne žene u tušu na koji dodaje digitalni kolorit.
– Prestao sam slikati uljem kada sam saznao da mi mlađa kći ima autizam i tako su nastali portreti žene, uzeo sam tuš u ruke i danima, mjesecima, godinama crtao u tom najtežem periodu u životu – govori Zoran, koji nam poklanja predivnu slikovnicu “Guš i bac”, njegov najvažniji projekt.
– Guš i bac riječi su iz jezika moje kćeri Erato, a znače zagrljaj i poljubac. Tokom Šarene revolucije naša obitelj nije propustila nijedan protest, a tada devetogodišnja Erato grlila je i ljubila prosvjednike u gomili, nikad je dotad nismo vidjeli toliko sretnu. Pala mi je na pamet ideja da pozovem ilustratore da ilustriraju slikovnicu, rječnik njenog jezika pa tako “Guš i bac” ima 47 riječi prevedenih na osamnaest jezika, među kojima su i hrvatski i srpski, a u projektu su sudjelovala 33 ilustratora. Mi kod kuće govorimo vlaški, cicarski, pa smo ispočetka mislili da kći govori neki miks vlaškog i makedonskog, ali ispostavilo se da je izumila potpuno novi, samo njen jezik, koji smo polako počeli učiti. Prvo izdanje slikovnice rasprodalo se odmah, a sav novac ide za terapiju djece s autizmom – kaže Kardula.
Osim radova inspiriranih jugoslavenskim nasljeđem, radi i ilustracije suvremenih filmova i serija, holivudskih glumica i glumaca, domaćih muzičara.
– Ilustriram sve ono što mi se sviđa, recimo, bio sam, kao i cijela moja generacija, opsjednut “Twin Peaksom” pa sam ga morao raditi, pratim i moderne filmove i serije pa sam izradio i ilustraciju za “Damin gambit”, imao sam potrebu obilježiti smrt Vivienne Westwood, kao i “Oscar” Jamie Lee Curtis. Radim sve ono što mi se sviđa i umjetnost koju konzumiran, antifašizam mi je u radovima izrazito važan, ali ima i jedna osoba koja je bila s druge, krive strane, a koju jako volim, a to je Salvador Dali – navodi.
Na otvorenju izložbe “Prošlost za budućnost” glavna sekretarka istoimenog projekta Ivana Živković istaknula je da smo dužni biti barem dijelom hrabre i slobodne kao one koje su, riječima AFŽ-a, lance i okove kidale u borbi. Zoran Kardula nadodaje kako neprestano treba ponavljati da je osnova svih naših država Narodnooslobodilačka borba i antifašizam, i da, ako mladi to zaborave, budućnost ne može nikako biti dobra. A ljudi i umjetnici poput Kardule tu su da nam ne dopuste da zaboravimo. Večer ove čudne dalmatinsko-makedonsko-crnogorske družine završila je, kako priliči, s rukama u zraku. Zaključujemo da osim borbe protiv zaborava, uvijek treba naći vremena za ples. Tako su nas učile najbolje.