Patrijarhat je fundamentalno negativno obilježje društva, smatraju mladi muškarci, sugovornici istraživanja provedenog na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Iako su većinom isticali negativne strane patrijarhata, poneki su zadržali indiferentan stav, no istakli su i anakronost sustava u kojemu muškarac drži glavnu riječ, a koji smatraju propalim oblikom društvenog uređenja koji može ostati u povijesti.
Živimo u društvu u kojem se održavaju hodovi za život i klečanja muškaraca za čednost žena, a upravo tom kontekstu grupa studentica kulturologije u sklopu kolegija Metodologija istraživanja u kulturi provela je kvalitativno istraživanje percepcije patrijarhata među skupinom mlađih muškaraca. Studentice su tijekom istraživanja provele desetak intervjua s poznanicima, a ispitale su njihove stavove prema nekim opće ustaljenim pitanjima poput feminizma, rodnih uloga muškaraca i žena te, dakako, diskriminacije. Neka pitanja bila su osobnije prirode, poput pitanja o stavovima prema vlastitim emocijama i očekivanjima koja im nameće društvo.
Temu je predložila asistentica na kolegiju Dunja Matić Benčić, koja kaže kako je interes proizašao iz pretpostavke da patrijarhat nije opresivan samo prema ženama, rodnim, seksualnim i drugim manjinama, već je na drugačije načine opresivan i prema „običnom“, heteroseksualnom muškarcu. Opresivan je prema njemu iz jednostavnog razloga što mu, kao i svima, nameće strogu, nefleksibilnu, ograničavajuću ulogu, čak i ako se ta uloga vrši s određene pozicije moći. Kako je istaknula Matić Benčić, kada bi i on osvijestio ovaj problem, borba bi dobila još jednog saveznika koji joj treba – jer borba protiv patrijarhata nije, ili svakako ne bi trebala biti, usmjerena protiv „muškaraca kao takvih“, već protiv određenog sistema, njegovih praksi i njegovog skupa vrijednosti, čiju cijenu, premda na različite načine, svi plaćamo.
Jedan od problema s kojim su se studentice suočile u ovom istraživanju jeste nedostatak literature na ovu temu, a Matić Benčić pretpostavila je uzroke ovakve podzastupljenosti. Primjerice, žene nisu jedine, ali su dominantne žrtve patrijarhata.
– Feminizam i feminističke teorije postepeno su u svoju borbu uključivale i druge marginalke i marginalce, isključene na klasnoj, rasnoj, seksualnoj, etničkoj ili nekoj drugoj osnovi. To uključivanje drugih nedovršen je proces i, koliko pratim, ne prolazi bez trzavica. Muškarci tu neće biti prvi izbor i to nije slučajno. Patrijarhalni sustav definira muškarce kao superioran, a žene kao inferioran spol. Ako vas je određeni sistem smjestio u podređenu poziciju, teško da ćete se u takvim okolnostima pitati: „OK, nama je loše, ali vidi one jadne na vrhu, njima isto mora da nije lako.“ Nećete se to pitati jer imate svojih problema. Vrijedi i obrnuto. Ako nam je određeni sistem dodijelio dominantnu poziciju, malo je vjerojatno da ćemo otvoreno propitkivati nosi li ta povlastica i određene poteškoće, za nas ili druge – objasnila nam je Matić Benčić.
Paula Horvat, jedna od studentica koje su provodila istraživanje, kazala je kako joj je bilo posebno zanimljivo upravo jer se istraživanje ne fokusira na žene, kao najočitije žrtve takvog društvenog uređenja, već na živote mladih muškaraca. Objasnila je kako joj je nakon istraživanja postalo posve smisleno da je patrijarhat štetan i za odrastanje dječaka koji zatim postaju patrijarhalni muškarci.
– Kao društvo smo spremni muškarce okriviti za nastanak i održavanje patrijarhata, a da nismo svjesni da su i oni sami žrtve. U odgovorima koje su mi sudionici dali na postavljena pitanja vidi se da su koliko-toliko svjesni problema, ali ga i dalje internaliziraju i prisvajaju u svojem načinu života. To je zanimljivo iz perspektive osobe koja provodi istraživanje i kao materijal za analizu, ali je u isto vrijeme tragično jer se točno vidi koliko je problem ukorijenjen u našu svijest – kazala je Paula.
S obzirom na to da se radi o istraživanju provedenom na prvoj godini preddiplomskog studija, Matić Benčić smatra kako je ono bilo vrlo uspješno. Iako se kvalitativnim istraživanjima ne može odgovoriti na pitanje o tome koliki postotak u nekoj populaciji nešto misli, može se odgovoriti na pitanje o tome kako određena skupina ljudi razmišlja o određenoj temi. Upravo je zbog toga potrebno jasno specificirati pitanja za grupe koje nam o tome mogu nešto reći, a premda je istraživanje vrlo široko naslovljeno „Patrijarhat i muškarci“, postavlja se pitanje – patrijarhat i koji muškarci?
– Moj 70-godišnji otac pomorac imat će o tome jedno mišljenje, a 20-godišnji student kulturalnih studija drugo. Mi smo se usmjerile na mlade, visokoobrazovane muškarce progresivnijih svjetonazora. Učinile smo tako pretpostavljajući da bi razgovor s mladićima tradicionalnih svjetonazora otkrio samo opća mjesta patrijarhalnih vrijednosti s kojima smo već upoznate, što ne znači da i takvo istraživanje ne bi imalo svoju društvenu važnost, dapače. Ovom nas je prilikom zanimala mogućnost promjene dominantne perspektive, a ne njezina potvrda. Zato smo je potražile tamo gdje je ona bila vjerojatnija – kazala je Matić Benčić.
Kada je sugovornicima postavljeno pitanje o njihovom odnosu prema feminizmu, svi su spremno odgovorili da podržavaju feminizam ističući njegovu relevantnost u današnjem društvu, no većina sugovornika ističe strane feminizma koje smatraju ekstremnima i generalno štetnima. Za njih je to radikalnost kao jedno od esencijalnih obilježja suvremenog feminizma, a borbu koju feministkinje danas vode smatraju nepotrebnom i štetnom. Na primjer: „Mislim da danas feministice malo žele previše tog, previše ističu neke razlike između muškaraca i žena u njihovu korist.“ Iskazali su i kako se zbog tih radikalnih strana feminizma fokus prebacuje s ozbiljnijih problema i reputacija feminizma gubi kredibilitet. „Mislim da, kao i svaki drugi pokret, nažalost najviše pozornosti dobivaju radikalni predstavnici tog pokreta“, jedna je od primjedbi. Smatraju da je zbog toga većina muškaraca vrlo oprezna pri deklariranju sebe kao pripadnika feminističkog pokreta, također ističući ideološku narav feminizma. „Ne volim se poistovjećivati s ideologijama, ne volim živjeti ideologije“, navode neki. Neki su sugovornici izjavili da je feminizam kao pokret bio potreban u prošlosti, ali da ga današnje stanje društva ne zahtijeva u tolikoj mjeri.
Kada se pitalo sudionike da iskažu svoj stav o patrijarhatu, gotovo su ga jednoglasno odbacili kao zaostao i nepravedan sustav. No kada su im postavljena indirektnija pitanja poput „Što za tebe znači biti muškarac?“ ili „Kako se osjećaš u toj ulozi?“, dobili smo izvrsnu sliku tranzicije. Naime, premda su svi usvojili stav da je patrijarhat problematičan, i dalje su svojim razmišljanjima potvrđivali neke od temeljnih patrijarhalnih postavki. Tako su muškarci prepoznati kao oni koji ne smiju pokazivati slabosti, od kojih se očekuje da šute i trpe. Muškarci moraju biti racionalni, moraju biti pouzdani, nešto na što se svi, a prvenstveno žena i djeca, mogu osloniti.
– Donekle su otvoreni prema iskazivanju svojih emocija, ali samo u društvu ženskih prijateljica, žene su „bolje u takvim stvarima“. Tako smo ispod jednog sloja modernizacije brzo naišle na debeli talog tradicionalizma. Patrijarhat je deklarativno odbačen, ali percepcije rodnih uloga koje je uspostavio, nisu. Pronašle smo, ne samo slične, nego identične formulacije samostalno odabrane i oblikovane od strane međusobno nepovezanih pojedinaca, što pokazuje koliko su takva razmišljanja duboko ukorijenjena i samorazumljiva. Kada bismo ponavljali kvalitativno istraživanje na većem uzorku istih demografskih obilježja, vjerujem da bi se rezultati ponovili. Puno veći i raznovrsniji uzorak bio bi potreban kada bismo provodili kvantitativno istraživanje i kada bi nas, na primjer, zanimala prisutnost modernih i tradicionalnih stavova – kazala je Matić Benčić.
Na pitanje što kao individue i zajednica možemo napraviti kako bi se smanjio utjecaj ostavštine patrijarhata, Matić Benčić kazala je kako presudnu ulogu treba odigrati javno obrazovanje, a kako donekle pomaže i educiranje alternativnim putevima, kroz kulturne i umjetničke programe koji se tim temama bave.
– Istraživanja nažalost također pokazuju kako takve programe većinski posjećuju oni ljudi koji su s tim temama već upoznati. To znači da poruka rijetko dopire tamo gdje je najpotrebnija, jer ako dijete u svojoj neposrednoj okolini nije izloženo određenim sadržajima, idejama i vrijednostima, teško da će naknadno, u svojim adolescentskim ili zrelijim godinama, prema njima iskazati interes. Nedostatak takvih sadržaja u djetinjstvu i mladosti trebale bi kompenzirati obrazovne institucije. Zbog toga je bitno školstvo, uključivanje društveno-humanističkih tema u kurikulum, ali uz interaktivniji, dinamičniji pristup usvajanju znanja. Protiv sistemskih pogrešaka i treba se boriti sistemski, a ne samo pojedinačnim naporima aktivistički nastrojenih individua i civilnih udruga. Nažalost, pitanja patrijarhata, feminizma i rodnih uloga političke su teme koje duboko zadiru u temelje kulture hrvatskog društva i zato tako teško osvajaju svoje mjesto u nastavnom programu – objasnila je Matić Benčić.
Kako stoji u zaključku istraživanja, iako se sve više javno aludira na to da muškarci imaju vlastite probleme i emocije, a i da žene mogu biti samostalne i obavljati jednako kvalitetan posao poput muškaraca, još uvijek postoji određena stigma oko urušavanja istih rodnih uloga i, ponajviše, koncepta muškosti. Paula Horvat objasnila je kako su neki sudionici bili spremni osuditi svoje roditelje zbog provođenja patrijarhalne hijerarhije u vlastitoj obitelji, a u drugim odgovorima su potpuno nesvjesno izražavali stavove koji se slažu upravo s tim vrijednostima.
– Većina populacije je svjesna da je patrijarhat štetan i vjerujem da ne postoji osoba koja će bez oklijevanja reći za sebe da nije protiv patrijarhata, ali će i dalje živjeti u tim okolnostima i svoju djecu učiti tim vrijednostima. Mislim da su naši sugovornici, iako svjesni problema i spremni živjeti izvan tih vrijednosti, i dalje žrtve svojih okolnosti. Situacija u Hrvatskoj je takva da je patrijarhat prisutan u svakom dijelu društvenog i političkog života, što možemo vidjeti u senzacionalističkim naslovima o seksualnom uznemiravanju i sličnim problemima, ali mislim da situacija ne može ići prema gorem. Mladi se obrazuju i suprotstavljaju onome što ih više ne služi, neki kroz aktivizam, a neki u svojim osobnim životima. Mislim da ima nade – zaključila je Paula.