Ðerković: Haustorčad

O seriji fotografija koja će u srijedu 28. novembra biti predstavljena u Galerie Gavroche u Ženevi.

Ova intimna i osobna serija fotografija napravljena u periodu 2013-2017, “ulazi” u intimu bosanskohercegovačkih prognanika koji su svoj novi dom našli u Ženevi. Za razliku od svojih prvotnih prebivališta u domovini – privatnih kuća ili stanova u stambenim zgradama iz socijalističkog perioda, u Ženevi (gradu sa protestantskim duhom i kalvinističkim naslijeđem) isti žive u tzv. “unité d'habitation”, stambenim jedinicama sa art déco enterijerom i estetizmom Corbusierovog principa modernog kolektivnog stanovanja.

Romaneskno okružje Titove socijalističke epohe, te urbicidnu destrukciju svojih domova u ratnom periodu, u njihovoj intimi svakodnevice, naslijedio je imaginarni pejzaž čuvenog ženevskog arhitektonskog biroa braće Honegger iz poslijeratnog perioda (1950-1960). Živeći danas u tim zgradama, koje su jedinstveno svjedočanstvo urbanog razvoja Ženeve, u ovih njihovih dvadeset i nešto poslijeratnih godina, bosanskohercegovački useljenici, danas švicarski građani postali su i sami dio ovog arhitekturalnog naslijeđa grada Ženeve. Fotografišući interijer njihovih haustora kao slikovne portune njihovih današnjih identiteta, istovremeno ulazimo i u svakodnevnicu njihove intimnosti i osobenosti.

Ovdje se radi o zajednici useljenika koji svojim aktualnim prebivalištem i bivstvovanjem, direktno razbijaju klišeirizirani izraz iz pjesme “Moj je život Švicarska” i baš tu imaginarnu sliku koju nekima taj izraz daje. Tu mislimo na generaciju koja ne pripada onom valu prijeratne ekonomske, ali ni onom cunamiju poslijeratne emigracije.

Došavši većinom u adolescentnom dobu, iz perifernih bosanskohercegovačkih gradova koji su ponijeli najteži teret tokom prošlog rata, doba sazrijevanja su prošli kroz amalgam domovinskog osjećaja kako tokom rata u zemlji u kojoj su se rodili, tako i kasnije u zemlji u kojoj se danas nalaze i koji se odrazio i na želju da se izgubljeno vrijeme mora nadoknaditi. Ovdje imamo generaciju koja se sa jedne strane perfektno integrisala u novousvojeno društvo, dok su sa druge strane, naspram indiferentne bosanskohercegovačke diplomatske misije, baš oni svojim ponašanjem i obrazovanjem, te aktivnim učešćem u tom novousvojenom društvu, perfektni ambasadori zemlje u kojoj su rođeni.

Ova indikativna i veoma osobna fotografska serija, svojevrsna je fotografska slikovnica sa kojom dobijamo vizualni dokument jedne generacije/zajednice koja je, iako bila osuđena na izgubljenost, shodno njihovim karakterima i stjecajem okolnosti, našla svoje mjesto i u vremenu i prostoru, koje im pripada.

Galerie Gavroche u Ženevi ime je dobila po Gavrocheu Thénardieru, fiktivnom liku iz kultnog romana Victora Hugoa “Les Miserables” (1862).