foto: Dž. Dreković/NOMAD

Dreković: Fotoesej o odlascima

… 57, 42, 44, 48, 73, 67… Broj Bosanaca i Hercegovaca koji su napustili ovaj svijet u prethodnim danima zastrašujući je, dnevni i sedmični bilansi podsjećaju na one iz perioda ‘92-‘95.

Ali nije sićušna infektivna čestica vidljiva tek elektronskim mikroskopom, taj molekularni paketić, kodnog imena SARS-CoV-2 jedini krivac. Ako je ovaj metež neorganiziranosti, nenadležnosti i nesposobnosti aktivirao i vaš latentni PTSP, niste jedini. Kao da nije bilo dovoljno što su četiri krvave godine s početka devedesetih pretvorile živote ove zemlje u životarenje od tri decenije. Prošlo je 12 mjeseci pandemije, nada je zamijenila strah – veliki brojevi vakcinisanih zamijenili su brojeve o zaraženim i umrlim. Svugdje u svijetu. Osim u maloj zemlji na brdovitom Balkanu gdje cifre zaraženih i umrlih divljaju, gdje nije kupljena niti jedna vakcina, i to nikoga ne uznemirava, dok u Evropi i Americi najavljuju normalizaciju života u junu. Ponovo kaskamo za svima.

Hoće li sunce u ovoj zemlji ikad zasjati kako treba?
Neće, Maho, neće.

Donosimo seriju fotografija Dženata Drekovića sa Vlakova, najvećeg sarajevskog groblja, svjedočanstvo o snažnom i tužnom kontrastu haosa bh. svakodnevnice i smiraja vječnog počivališta.

Zlatar: Odjeci budućnosti
Deduš: Nedjeljni izlet
Rodić: Osuđenik
Dragojević: Prizor