Duraković: Gdje si bolesti drugarice

Svjetlani Nedimović

Jutros sam
Nakon dugo godina zatvorenih vrata naše firme
Otvorila vrata
Svijeta:

Tamo me čekala Voda
Tamo me čekala Vatra
Tamo me čekao Rat
Tamo me čekala Smrt

Bolest je puzala za njima
kao fašizam 2020:

Imala je oči, o kako velike oči imaš!
Imala je zube, o kako velike zube imaš!
Hoćeš li me pojesti, drugarice bolesti?

Imao je oči, o kako velike oči imaš!
Imao je zube, o kako velike zube imaš!
Hoćeš li nas sve pojesti, komšija fašizme?

A gdje je Ljubav?

Majka je govorila, kao i njena majka:
„Glad na vrata, ljubav kroz prozor“

Prozore još držim čvrsto zatvorene:
stružem farbam perem paučinu sklanjam,
Mrlje domestosom ptičja govna pljuvačkom –
Pa ja sve vidim kroz zatvoren prozor!

A ipak, jebiga, otvorila sam vrata
Svijeta
jer Voda je pokucala
Jer Vatra je pokucala
Jer Rat je pokucao
jer Smrt je pokucala

Meni se učinilo da kucaju siromasi
Da kucaju promrzle ruke zlostavljenih žena
Da kucaju srca uplašenih djevojčica
Da kucaju sindikati solidarnosti…

E sad je gotovo:
Vrata su otvorena.
Dobro mi došli, gosti!

Ćeraćemo se još
Vi i ja
Do istrebljenja.

Zlatar: Odjeci budućnosti
Deduš: Nedjeljni izlet
Rodić: Osuđenik
Dragojević: Prizor