Imširević: Razočaranje

Jedan dječak kratkog imena, kakvo i pristoji običnim dječacima, gledao je prvu cirkusku predstavu u svom životu.

Pamtim priču, sa naslovom koji bih, poštujući pravila modernih pisaca, imao pravo izmisliti, ali dovoljno tajanstveno će biti ako kažem da ga se – ne sjećam. Poznajući sklonost, ili je to možda nemoć, nekih autora spram izmišljanja imena, sudbina i lažnih istorijskih činjenica, oprezni čitalac možda i posumnja da nikad nije ni postojala priča o kojoj govorim. Ona zato nema naslova, a njen nepostojeći pisac, samo je otjelotvorenje jednog drugog, nesigurnog, ali stvarnog čovjeka koji pokušava da piše.

Jedan dječak kratkog imena, kakvo i pristoji običnim dječacima, gledao je prvu cirkusku predstavu u svom životu. Klovnovi, artisti na trapezu, dresirani majmunčići i krotitelji lavova, miješali su se u njegovoj glavi poput šarenih stakalaca kaledioskopa, iz kojeg se jasno mogao pročitati samo veliki i čudni naziv cirkusa. Dječak je tu riječ izgovarao u slogovima, te je upravo njegovo nedovoljno poznavanje umijeća čitanja, davalo nazivu cirkusa magičnost čarobne riječi što se izgovara dok štapićem udaramo po obodu cilindra iz kojeg će, sljedećeg trena, iskočiti bijeli zec ili golub. Nakon predstave, još uvijek zaglušen zvukom fanfara i vođen znatiželjom, dječak se uvlači među cirkuske šatre. Ne iznenađuje ga klovn koji skida šminku sa svoga lica, niti to što krotitelj lavova ima odijelo koje po svemu nalikuje onom što ga nosi njegov otac. Pažnju mu privlači mišićavi čovjek u bijeloj potkošulji; sjedi za drvenim stolom sa crvenobijelim nogarima i gleda u tanjir iz kojeg se diže para. Dječak gleda kako se čovjekova ruka, u kojoj je na tren bljesnula kašika, nesigurno spušta do tanjira, a zatim se u oblačiću dima kreće prema njegovim ustima, i na samo par centimetara od svog cilja – zastaje. Usne se namještaju kao da će zazviždati, ali ovaj put bezglasno. Puštaju zrak i rastjeruju paru ispred čovjekovog lica, uplašenog od obične vrele supe. Sakriven iza kaveza sa bijelim medvjedima, dječak na tom licu prepoznaje arabljanskog gutača vatre i svoje prvo razočaranje.

Sidran: Tuga
Krmpotić: Ako Tebe znam
Stefanović: Reč o promaji