Kako sam ukrao rijeku

Rekli su mi da niko nikada nije ukrao rijeku. Ljudi su mijenjali tok rijekama, pravili hidroelektrane i ispuštali otpadne vode u njih. Ali niko nikada nije ukrao kap rijeke. Prizor pred mojim očima obećava, jer svako djelo ima online dvojnika i nebesku štopericu. Čovjeka zatičem na riječnoj obali dok zajedno sa bradatim bratom odbacuje veš-mašinu iz prikolice na livadu. Nešto dalje njihova djeca se igraju sa zahrđalim i oglodanim kosturom auta. Neki ljudi vade riječni šljunak koji postaje beton u njedrima gradilišta. Za niske grane koje dodiruju površinu rijeke hvataju se plastične kese i ostali plutajući otpaci neuništive gluposti.

Nevjerojatno. Kako niko prije mene nije ukrao rijeku? Možda ljudi nisu voljeli njenu vodu koja se osjeća na ustajalu ribu. Ili nisu ratovali zbog rijeka i planina. Zar smo prvi koji moraju da mrze, ako žele da sačuvaju svoje od parcijalne proteze vremena ojačane titanskim implantatima?

Lako je ukrasti rijeku, jer ljudi uglavnom šute. Zato mogu da zabranim rječni žubor i kreketanje žaba. Zaustavim let vilinog konjica nad vodenom površinom i prefarbam odraz mjesečine u njoj ko grafit. Mogu da donesem zakon. I ponudim mržnju. Ja imam novac. A mnogo toga je na prodaju, jer ljudi mrze. Na prodaju su paragrafi uredbi i članci u novinama. Na prodaju su nafaka i radna mjesta. I čitave porodice. Stvar je jasna. Rijeka nije na prodaju, ali njene obale jesu. Ja nisam kupio rijeku. Ja sam samo zabranio pristup njenim obalama. Ukrao sam mreškanje vode i pohovanu riblju ikru.

Sve je proteklo glatko osim protesta par zanesenjaka koji su pregazili rijeku od njenog izvora do ušća. I par stranih nudista koji su se uporno lješkarili na njenim plažama u vrelim ljetnim danima. Ljudi provode život zabavljajući oči i jezik ko pajaci na trapezu ispod probušenog ozonskog šatora, ne primjećujući da su riječne obale na prodaju. Pravda je mašina sa krvotokom od maziva i nervnim sustavom od žica koja neumorno ponavlja radnje umjesto ljudi. Njena adresa prebivališta je u inostranstvu i zato je sa razbijenom arkadom i uglavnom tuđa.

New age
Lijeni Jozo
RegionElle: Monika Herceg