Sjedite pred ekranom računala i razmišljate što da odgovorite sugovorniku. Već ste dugo vremena nesposobni svoje misli pretvoriti u govor i sada nakon što su u vaš mozak ugrađene elektrode koje povezuju mozak i računalo (brain-computer interface, BCI) to što bi željeli kazati pojavljuje se na zaslonu. I ne samo na zaslonu. U stvarnom vremenu, gotovo trenutačno čujete kako se vaše misli pretvaraju u govor. Vaš razgovor s okolinom teče dalje, slobodni ste iskazati sve što želite. Zapravo ponovo živite.
Takav BCI uređaj opisan je u časopisu Cell sredinom kolovoza ove godine. Rezultat je to istraživanja grupe koju vodi Erin Michelle Kunz sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji. Ogroman je to iskorak u vraćanju u život osoba koje su pretrpjele teške moždane udare i ostale bez mogućnosti govora ili kontrole pokreta pa čak i za ljude u komi koji naizgled “mrtvi” leže bez ikakve mogućnosti da viknu “Hej, tu sam. Čujem vas”.
Ovaj uređaj je rezultat dugotrajnih istraživanja ljudskog mozga, centara njegovih funkcija i posljedica implantacije stranih tijela, kao što su u ovom slučaju elektrode BCI uređaja. Međutim, BCI pretvara sve što vam se mota po glavi u tekst ili govor. Svi znamo da masu toga što nam ulazi u svijest ne želimo kazati niti stvarno mislimo. Mi neprekidno filtriramo misli i više ili manje uspješno formuliramo ono što želimo kazati. BCI ne zna za to. Elektrode usađene u odgovarajuće centre mozga skupljaju sve što mogu, računalni algoritmi to dekodiraju i izbacuju kroz periferne uređaje kao govor ili tekst. Nešto kao da BCI prisluškuje unutarnji dijalog osobe. Naravno da bi nekontrolirano iskazivanje tih misli moglo biti vrlo neugodno za osobu i okolinu.
Znanstvenici koji su radili ovu studiju bili su sasvim svjesni ovog problema i riješili su ga uvođenjem lozinke koju korisnik mora zamisliti da bi BCI bio aktiviran. Algoritam koji dekodira je umjetna inteligencija koja je u ovoj studiji trenirana na četiri pacijenta koji su imali teškoće sa kontrolom pokreta i govorom. Jedna osoba je pretrpjela moždani udar, a tri su imale oštećenja neurona koji kontroliraju motoriku. Svoj četvorici su u moždani centar za motoriku ugrađene mikroelektrode. Potom je od njih zatraženo da izgovore niz riječi ili da zamisle da ih izgovaraju. Pokazalo se da pokušaj govora i zamišljeni govor dolaze iz iste moždane regije i proizvode slične neuronske signale.
Ti su signali, kako piše Emma Conroy u prikazu istraživanja u časopisu Nature, korišteni u treniranju umjetne inteligencije da prepoznaje osnovne čestice govora, foneme. Potom su korišteni jezični modeli da spajaju foneme u riječi i rečenice koristeći bazen od 125 tisuća riječi. Uspješnost pretvaranja misli u tekst i govor bila je otprilike 74 posto.
Vjerujem da će daljnji razvoj na ovom području bitno podići kvalitetu života pacijenata zarobljenih u vlastitom tijelu zbog nemogućnosti govora ili drugih oblika komunikacije.
Kao i gotovo svaki znanstveni iskorak i ovaj može biti zloupotrebljen u distopijskim scenarijima totalitarnih režima. Ovakvu rečenicu teško da bih napisao prije pet godina, ali danas kada smo suočeni sa jačanjem procesa fašizacije i totalitarizacije u mnogim društvima, čak i onima za koje smo mislili da su posve imuni na takve procese, ne mogu a da ne budem zabrinut.
Mogu zamisliti kako diktator pred sudove donosi dokaze što neprijatelj države stvarno misli i kakve mu se prljave misli motaju po glavi. Josif Visarionovič je, istina, imao druge metode da pred suce iznese dokaze, to jest priznanja o zlodjelima svojih suradnika. Ovako bi uz selektivno korištenje BCI imao znanstvene dokaze podlih namjera rušitelja najboljeg od svih mogućih svijetova. A takvih svijetova izgleda ima više od jednog.