Onaj koji pred spavanje navlači zavjese
zbog snajperiste iz davno zaboravljenog rata
koji iz zadovoljstva puca na obične zadovoljne ljude,
na policajce prerušene u odore časnih sestara,
na ratne veterane zaposlene u obdaništima,
na propovjednike u uniformama poštara.
Puca na ljude sa nekog od jata crvenih oblaka
iznad moga uplašenog grada
i cilja samo metalne nazive ulica heroja na fasadama kuća.
Kad bi mi pao šaka ko zna šta bi se sa mnom desilo.
Komšije lažu da me uveče uspavljuje
zvuk kiše koja dobuje po krovu kuće
i da se pretvaram kako ne znam da se tu ne radi o kiši
već o ispaljenim čahurama
koje ću jutrom morati pomesti ipred svojih vrata.
Lažem i ja.