Posmatrajte fotografiju polako, kao da je nikada ranije niste videli.
Nalazimo se u velikoj drvenoj baraci. Pod i zidovi su od grubih dasaka i nedovršenih letvi. U sredini prostorije nalazi se masivna kružna konstrukcija od bakarne žice i drveta, a na njenim stranama leže ogromni kalemovi.
Munje eksplodiraju unaokolo.
Vidimo i visokog, vitkog čoveka kako sedi na stolici, nezainteresovan za erupciju haosa. Na njemu je tamno odelo, elegantne cipele, kosa mu je uredno počešljana. Prekrstio je noge i nagnuo se nad knjigom, kao da je oluja oko njega tek omanja distrakcija. Nema zaštitnih paravana, nema znakova panike. Samo čovek i njegove mašine.
Ova fotografija je manje jedan laboratorijski snimak, a više mala pozorišna predstava: red i mir u sredini, haos koji besni po ivicama, i „ludi naučnik” usred svega toga.
Da li je Tesla zaista sedeo pored miliona volti?
Fotografija potiče s kraja 1899. godine, iz Tesline laboratorije na Nob Hilu u Kolorado Springsu. Tada je bio u ranim četrdesetim i već slavan.
Osamdesetih godina XIX veka izumeo je i patentirao sistem naizmenične struje, a sredinom 1890-ih Teslino ime je bilo vezano za veliki hidroelektrični projekat na Nijagarinim vodopadima, koji je koristio njegove patente i pomogao da se naizmenična struja ustali kao svetski standard.
Tesla je držao predavanja u prepunim salama i bio prepoznat kao slavni pronalazač u Njujorku. Ali njegov finansijski položaj nije bio stabilan. Imao je ugovor o patentu sa Vestinghausom koji je mogao da ga učini izuzetno bogatim, ali kada je kompanija zapala u finansijske teškoće, pristao je da taj ugovor promeni, kako bi spasao i Vestinghaus i sopstveni sistem naizmenične struje.
Kada je Tesla stigao u Kolorado u maju 1899, uživao je veliki ugled i bio široko praćen u štampi, ali je sve više zavisio od uskog kruga bogatih pokrovitelja, a ne od stabilnog industrijskog prihoda. Epizoda u Kolorado Springsu zatekla ga je u trenutku kada se udaljavao od praktičnih izuma ka rizičnim, grandioznim idejama o čitavoj planeti.
Čemu je služila laboratorija u Kolorado Springsu? Tesla ju je nazivao „eksperimentalna stanica”. Bila je to jednostavna drvena zgrada na otvorenom zemljištu iznad grada, udaljena od naseljenih područja. Lokalna elektrodistribucija pristala je da mu daje struju besplatno u zamenu za publicitet koji donosi boravak svetski poznatog pronalazača.
Tesli je bilo potrebno izolovano mesto da bi mogao da proučava bežični prenos energije i bežičnu telegrafiju. Nije mogao da proizvodi “gromove” u naseljenim predelima. U Koloradu je izgradio ono što je zvao „pojačavajući predajnik” (magnifying transmitter), u suštini džinovski Teslin transformator koji je trošio približno onoliko snage koliko mala elektrana i podizao napon u raspon od desetina miliona volti.
Njegov veliki san bio je svetski bežični sistem koji bi prenosio i informacije i električnu energiju. Kolorado Springs, sa svojim ogromnim transformatorom i izolovanom lokacijom, bio je njegovo mesto za eksperimente.
Eksperimentalna stanica stoga nije bila samo laboratorija. Bila je i prototip za ogromno bežično postrojenje koje je kasnije pokušao da izgradi u Vardenklifu na Long Ajlendu, kao i svojevrsno pozorište u kojem je mogao da režira vizije električne budućnosti.
Njegov prijatelj Robert Andervud Džonson, urednik časopisa Century Magazine, zamolio ga je za dugačak članak. Tesla je u junu 1900. napisao tekst „The Problem of Increasing Human Energy”, u kojem tvrdi da je napredak vezan za to da se više „energije” nađe u ljudskim rukama, zalažući se za bolje zdravlje, više hrane, mir, korišćenje sunčeve energije i prenos električne energije bez žica. Članak, eksperimenti u Koloradu, kao i njihove dramatične fotografije, trebalo je da obezbede podršku za Teslino istraživanje ali i da nastave da obavijaju Teslu velom mistike.
Kako je fotografija zaista nastala?
Da je Tesla zaista sedeo toliko blizu transformatora dok je elektricitet prštao na sve strane, bio bi ili teško opečen, a možda i mrtav. Poznata fotografija je primer trik-fotografije, tačnije dvostruke ekspozicije, gde se ista staklena ploča u aparatu izlaže svetlu dva puta.
Fotograf Dikenson V. Eli je zamračio prostoriju, uključio transformator i sa dugom ekspozicijom napravio fotografiju mašine i njenih „munja“. Pošto je fotografska ploča bila izložena svetlu nekoliko sekundi, ostao je zabeležen ceo obrazac električnih pražnjenja. Kod druge ekspozicije, transformator je bio isključen. Tesla je seo na stolicu s knjigom u ruci, osvetljen običnim lampama. Ista ploča je zatim ponovo izložena svetlu, ovaj put mnogo kraće, tako da su i Tesla i njegova laboratorija jasno vidljivi, a da nisu dodate nove varnice.
Spojene zajedno, te dve ekspozicije stvaraju utisak da Tesla mirno čita dok oluja besni oko njega.
Kada su časopisi počeli da Teslu nazivaju „čarobnjakom”, što se desilo i pre ove fotografije, oni nisu stvorili ideju o svemoćnom i mističnom naučniku. Krajem XIX veka čitaoci su već dobro poznavali ideju o naučniku koji koketira s opasnim, zabranjenim znanjem. Jedan naročito uticajan primer, koji se pojavio samo nekoliko godina ranije, bio je doktor Moro iz romana Ostrvo doktora Moroa (1896) H. G. Velsa: Bio je to naučnik koji stvara uznemirujuće ljudsko–životinjske hibride.
Tesla je zakoračio u tu tradiciju i obogatio je. Novine su ga zvale „modernim čudotvorcem”, a ilustracije su ga prikazivale kako mirno drži kugle plamena ili stoji među neobičnim aparatima. Tesla je rado preuzimao za sebe tu sliku naučnika-čarobnjaka. Na javnim nastupima isključio bi osvetljenje u salama, uključio transformator i stajao mirno dok su se bledi, razgranati lukovi pražnjenja elektriciteta uvijali oko njega, a lampe sijale bez ikakvih žica – fizika režirana tako da izgleda kao magija.
Ta kombinacija moderne mašinerije, spektakularne opasnosti i mirnog, usamljenog čoveka u središtu postala je vizuelni obrazac koji su kasnije nebrojeni filmovi i stripovi ponavljali. Transformatori koji zuje i varnice koje pršte našli su se u bezbrojnim laboratorijama rekonstruisanim u Holivudu. U tom smislu, Tesla ne samo da je pozajmio za sebe lik „ludog naučnika”, već je pomogao da se izmisli njegova električna, dvadesetovekovna verzija.
Tesla je koristio eksperimentalnu stanicu u Kolorado Springsu manje od godinu dana, od 1899. do 1900. godine, kada se vratio u Njujork da bi pokušao da obezbedi finansije za svoj projekat globalnog bežičnog sistema. Laboratorija nije dočekala srećan kraj. Do 1904. Tesline finansije u Kolorado Springsu bile su u toliko lošem stanju da je protiv njega podneta tužba. Zgrada je ubrzo potom srušena.
U Njujorku Tesla je pokušao da sve ono što je radio u Koloradu podigne na još viši nivo. Na Long Ajlendu, u Vardenklifu, izgradio je zidanu laboratoriju i drvenu kulu visoku 57 metara, sa metalnom kupolom na vrhu – jezgro svog zamišljenog svetskog bežičnog sistema.
Ipak, novca nije bilo dovoljno, investitori su izgubili entuzijazam, a laboratorija na Long Ajlendu je postepeno napuštena. Tesline laboratorije su ili izgorele ili su prodate zbog dugova, ali je dug život ove fotografije nastavio da oblikuje način na koji zamišljamo i Nikolu Teslu, i naučnike usred oluja koje su sami stvorili.
