Bookerova nagrada

U užoj konkurenciji za Booker Prize, jednu od najprestižnijih književnih nagrada na svijetu, nalaze se “književni teškaši” Margaret Atwood, Elif Shafak i Salman Rushdie, kako ih je nazvao The New York Times.

Atwood i Rushdie su već osvajali ovu nagradu 2000. odnosno 1981. godine a u ovogodišnjem najužem izboru su još tri autora: Bernardine Evaristo, Chigozie Obioma i Lucy Ellmann.

Širi izbor činili su romani 13 autora odabrani između 151 romana objavljenog u Velikoj Britaniji i Irskoj u periodu od 1. oktobra 2018. do 30. septembra ove godine. Ovogodišnji pobjednik bit će poznat 14. oktobra na svečanosti u Londonu, a pobjedniku će biti uručen ček na 50.000 funti. Bookerova nagrada dodjeljuje se od 1969. godine i za pisce najčešće znači vrtoglave tiraže njihovih romana.

Godinama je ovaj književni izbor kritiziran zbog dominacije američkih romanopisaca, dok ovogodišnja selekcija ne ostavlja prostor za kritike te vrste.

Margaret Atwood je nominirana sa romanom “The Testaments”, nastavkom romana “Sluškinjina priča” sa kojim je također bila među finalistima za ovu nagradu 1986. godine, kao i sa knjigama “Cat's Eye” 1989. godine i “Alias Grace” 1996. godine. Nagradu je osvojila za “Slijepog ubojicu” prije 19 godina.

Lucy Ellmann napisala je “Ducks, Newburyport” eksperimentalni roman o sredovječnoj kućanici iz Ohaja koja promišlja o vlastitom životu dok kuha, roman ima 998 stranica a novinar The Observera je napisao da će ga tek 2% čitatelja uspjeti savladati.

Roman “Girl, Woman, Other” britansko-nigerijske spisateljice Bernardine Evaristo donosi priče 12 žena kroz mješavinu poezije i proze dok je roman Chigozie Obioma “An Orchestra of Minorities” na prvi pogled romantična priča između nigerijskog uzgajivača peradi Chinonsa i žene koju spriječi u pokušaju samoubistva, ali ubrzo prelazi u kompleksnu priču o klasnim i rasnim razlikama, te muškom bijesu.

Salman Rushdie u romanu “Quichotte” inspirisan je Don Kihotom koji je sada trgovački putnik koji putuje Amerikom. Rusdiejeva “Djeca ponoći” osvojila su 1981. godine Bookerovu nagradu, bio je i u užem izboru za ovu nagradu sa “Sotonskim stihovima” ali je njegov posljednji roman podijelio kritiku više no ijedan drugi. Parul Sehgal iz The New York Timesa nazvao ga je posljednjim primjerom koji pokazuje “pisca u slobodnom padu”.

Elif Shafak u “10 Minutes 38 Seconds in This Strange World” prikazuje prostitutku koja preispituje svoj život dok umire ustrijeljena.

U širem izboru za Bookerovu nagradu bila su sljedeća djela:

Margaret Atwood (Kanada): “The Testaments” (Vintage, Chatto & Windus)
Kevin Barry (Irska): “Night Boat to Tangier” (Canongate Books)
Oyinkan Braithwaite (UK/Nigerija): “My Sister, The Serial Killer” (Atlantic Books)
Lucy Ellmann (SAD/UK): “Ducks, Newburyport” (Galley Beggar Press)
Bernardine Evaristo (UK): “Girl, Woman, Other” (Hamish Hamilton)
John Lanchester (UK): “The Wall” (Faber & Faber)
Deborah Levy (UK): “The Man Who Saw Everything” (Hamish Hamilton)
Valeria Luiselli (Meksiko/Italija): “Lost Children Archive” (4th Estate)
Chigozie Obioma (Nigerija): “An Orchestra of Minorities” (Little Brown)
Max Porter (UK): “Lanny” (Faber & Faber)
Salman Rushdie (UK/Indija): “Quichotte” (Jonathan Cape)
Elif Shafak (UK/Turska): “10 Minutes 38 Seconds in This Strange World” (Viking)
Jeanette Winterson (UK): “Frankissstein” (Jonathan Cape)