Cardoso: Pet pjesama

Ko to tamo peva

Žena mladog poručnika

te oči pod dražesnim crvenim šeširićem
koje me gledaju sa susjednog stola
tuđe su i nepoznate

i ja zaista ne znam zašto zure u mene
kad mogu gledati uniformu za svojim stolom
koja takođe ima oči

srećom slijepe za pjesnike

ali ta sićušna stopala ispod susjednog stola
u crvenim cipelicama dražesnijim i od šeširića
skoro da svojim mogu nazvati

sinoć sam ih upoznao na ovom istom mjestu
i skoro bez riječi smo se zbližili
poput osuđenika na smrt

koji se plaše za svoja pitanja

ta stopala drhturila su na mojim ramenima
kao mlado nebo na atlantovim plećima
kao večernji zvon

a ja sam ih ljubio kao da su to bile stope
svetog kralja sebastijana koji će jednom
na čelu svoje vojske izjahati iz okeana

da portugalu donese slobodu

***

Eusébio

raširila je butine
a ja sam se spustio na koljena

prije no što je počeh ljubiti
prošaputah moja crna perlo

ona je skupila noge
i odgurnula mi glavu

vraćajući se u svoj stan
pitao sam se da li joj je zasmetalo

to što sam rekao moja
ili crna
ili perlo

***

Cruzinha iz Coimbre

došla je iz coimbre
imala je dlačice na nogama
na leđima i podlakticama
i poneku na dojčicama

imala je osmijeh
što ga u coimbri
bogorodica daruje djevojčicama
kojima je umro otac

uvijek se osmjehivala
i kad bih je volio grubo i nečisto
i kad bi me tješila što me vino ophrvalo

osmjehivala se bezglasno
dražeći mi maštu i očaje

ljubila me i mrzila
kao portugal slobodu

ja sam nju samo ljubio
kao portugal svoje siromaštvo

***

Djevojci iz Sintre

ne kazuj prostacima
ono što ćutiš
djevojko iz sintre

njima su riječi
kao bolesti mrske

ne idi s prostacima
u crkve i parkove
djevojko iz sintre

jer oni ljube
zidove i ograde

ne vjeruj prostacima
kad ti se udvaraju
djevojko iz sintre

to oni hule
na bogove svoje

***

Bezbožnik

valdivina ima male grudi
nalik na naranče iz tavire
tako čvrste i tako slatke

u haljini od zelene svile
i na misu ona ide
pa pola crkve od nje ozeleni

iz plemičke je obitelji ona
ali avaj siromašne
u brazilu im propade imetak

no srećno se udade valdivina
za činovnika u vladi
kojem se lijepa karijera smiješi

pripovijeda se po lisabonu
da valdivina uvijek ima
tri postelje u koje liježe

prošle joj jeseni dosadio
onaj uobraženi lucrécio
pa moja postelja njegovu zamijeni

možda bi i danas u nju lijegala
da jednom ne upitah
zar nije puno baš tri imati

zar si bezbožnik nesrećniče
prekrsti se dvaput valdivina
znadeš li šta je sveto trojstvo

da nisam žena ne bih tražila
u jednoj poniženje u drugoj ljubav
a u trećoj oproštaj

Ko to tamo peva

Garayev: Sedam pjesama

Zubčević: Zvijezda Mira
Krleža: Povratak…
Petanjek: Znakovi života