Ko to tamo peva
Žena mladog poručnika
te oči pod dražesnim crvenim šeširićem
koje me gledaju sa susjednog stola
tuđe su i nepoznate
i ja zaista ne znam zašto zure u mene
kad mogu gledati uniformu za svojim stolom
koja takođe ima oči
srećom slijepe za pjesnike
ali ta sićušna stopala ispod susjednog stola
u crvenim cipelicama dražesnijim i od šeširića
skoro da svojim mogu nazvati
sinoć sam ih upoznao na ovom istom mjestu
i skoro bez riječi smo se zbližili
poput osuđenika na smrt
koji se plaše za svoja pitanja
ta stopala drhturila su na mojim ramenima
kao mlado nebo na atlantovim plećima
kao večernji zvon
a ja sam ih ljubio kao da su to bile stope
svetog kralja sebastijana koji će jednom
na čelu svoje vojske izjahati iz okeana
da portugalu donese slobodu
***
Eusébio
raširila je butine
a ja sam se spustio na koljena
prije no što je počeh ljubiti
prošaputah moja crna perlo
ona je skupila noge
i odgurnula mi glavu
vraćajući se u svoj stan
pitao sam se da li joj je zasmetalo
to što sam rekao moja
ili crna
ili perlo
***
Cruzinha iz Coimbre
došla je iz coimbre
imala je dlačice na nogama
na leđima i podlakticama
i poneku na dojčicama
imala je osmijeh
što ga u coimbri
bogorodica daruje djevojčicama
kojima je umro otac
uvijek se osmjehivala
i kad bih je volio grubo i nečisto
i kad bi me tješila što me vino ophrvalo
osmjehivala se bezglasno
dražeći mi maštu i očaje
ljubila me i mrzila
kao portugal slobodu
ja sam nju samo ljubio
kao portugal svoje siromaštvo
***
Djevojci iz Sintre
ne kazuj prostacima
ono što ćutiš
djevojko iz sintre
njima su riječi
kao bolesti mrske
ne idi s prostacima
u crkve i parkove
djevojko iz sintre
jer oni ljube
zidove i ograde
ne vjeruj prostacima
kad ti se udvaraju
djevojko iz sintre
to oni hule
na bogove svoje
***
Bezbožnik
valdivina ima male grudi
nalik na naranče iz tavire
tako čvrste i tako slatke
u haljini od zelene svile
i na misu ona ide
pa pola crkve od nje ozeleni
iz plemičke je obitelji ona
ali avaj siromašne
u brazilu im propade imetak
no srećno se udade valdivina
za činovnika u vladi
kojem se lijepa karijera smiješi
pripovijeda se po lisabonu
da valdivina uvijek ima
tri postelje u koje liježe
prošle joj jeseni dosadio
onaj uobraženi lucrécio
pa moja postelja njegovu zamijeni
možda bi i danas u nju lijegala
da jednom ne upitah
zar nije puno baš tri imati
zar si bezbožnik nesrećniče
prekrsti se dvaput valdivina
znadeš li šta je sveto trojstvo
da nisam žena ne bih tražila
u jednoj poniženje u drugoj ljubav
a u trećoj oproštaj