Ko to tamo peva
iskreno? bojim se
praznine su samo naizgled čistine
to su pustopoljne vrištine rupe crnine
gdje nestaje sva nam osnova i potka
u kojima smo tek lutka krotka
bez duše
tkanja
sve što jesmo i htjeli bi
bez čega smo ko bez dubljeg disanja
u njima zjape košmari urlaju samoće
to je kad nitko ne mari za naše sitne bedastoće
za ono od čega smo sazdani
bojim se ostati uramljeno živa
izgubiti boje mirise glas
pričati o vremenu prašini poslu
živjeti po pravilu umrijeti na nogama a šetati stas
Ivanka Cvitan (Split, 1961.) živi i radi u rodnom gradu. Ukoliko je utisak izvana na njezin unutarnji svijet dovoljno poticajan, onda piše. Nekad je, osim u zajedničkoj nagrađenoj zbirci Ostaje mi poezija (1985.), sve ostajalo u strogoj tajnosti. U posljednje vrijeme objavljuje na internetskim portalima, a osim poezije piše i kratke priče.
KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike – uređuje Darko Cvijetić
Hasanbegović: Filteri
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran