Ko to tamo peva
A kako kako opet
A kako naš brat otac sin muž šogor
A kako naša sestra majka supruga ujna
A kako sve u jednom a nigdje i nitko
A kako kao u zemlju propao
A kako kad grad pun postera a još i na radiju
A kako kad svi sad znaju to lice
A kako kad čudna fotka a kako nepoznat
A kako kad odjeven u plavu trenirku
A kako kad odjeven u bijelu majicu i crne tenisice
A kako biti različit a opet prepoznat
A kako kad se o tome neprestano govori i šapće
A kako kad još samo nekoliko dana
A kako kad već netko drugi sličan čeka
A kako kad nema pravog razloga
A kako kad čovjeka nema i nema
Miroslav Kirin (Sisak, 1965.) objavio je zbirke poezije Od nje do vječnosti (1989, Goranova nagrada), Tantalon (1998), Zukva (2004), Iza renesanse (2004), Jalozi (2006), Zbiljka (2009), Zenzancije (2012). Autor je knjige autobiografske proze Album (2001) po kojoj je snimljen dokumentarni film (režija Branko Ištvančić, 2011) i knjige eseja Iskopano (2012).
KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike – uređuje Darko Cvijetić
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran