Za dobru igru Jamesa Milnera u 33. godini života za kultni Liverpool FC, zaslužna je promjena ritma spavanja.
Milner je bio jedan od igrača koji su se posebno istakli u pobjedi Redsa od 4:0 na domaćem terenu protiv West Hama, na otvaranju sezone, neumoran na sredini terena.
Igrajući u okviru jednog od najzahtjevnijih sistema u svjetskom nogometu pod vodstvom Jürgena Kloppa, moglo se očekivati da će utjecaj ovog igrača sa brojem 7 na dresu tokom posljednjih nekoliko godina postepeno slabiti.
No, Milner je nesumnjivo poboljšao igru, uprkos činjenici da je jedan od najstarijih napadača u timu – on je jedan od samo tri igrača starija od 30 godina, zajedno sa Adamom Lallanom i Ragnarom Klavanom.
To se, barem djelomično, pripisuje utjecaju stručnjaka za ritam spavanja Nicku Littlehalesu, koji je sredinom devedesetih prvi put ušao u svijet nogometa.
U svom ovomjesečnom izdanju magazin FourFourTwo donosi priču o Littlehalesovom putu od prodavača madraca do savjetnika Liverpoola koji od igrača traži da svako jutro ažuriraju aplikaciju koja analizira podatke o njihovoj kvaliteti sna.
Littlehales kontaktirao Milnera i objasnio kako ublažiti štetne efekte nespavanja nakon noći koje su provodili Evropi:
“James bi igrao u 19:45 i ne bi se vratio do 1 ujutro, a još bi bio pod utiskom utakmice.
Završio bi u prizemlju, igrajući na Xboxu sve do ranih jutarnjih sati.
Osjećao bi se toliko iscrpljeno da bi zaspao na sofi ili otišao u krevet.
Naredni dan nije trebao na trening pa bi se probudio sredinom jutra, što znači da je bio potpuno nesinhroniziran.”
Rješenje za ovo kasnovečernje igranje igrica bilo je da se vrijeme Milnerovog odlaska na spavanje pomjeri na 2 ujutro, a zadrži uobičajeno vrijeme buđenja u 6.30 sati:
“Ljudi spavaju u ciklusima od po 90 minuta, tako da bi na taj način imao tri ovakva ciklusa prije buđenja.
Ukoliko je nakon toga još uvijek bio umoran, mogao je na to dodati kratki odmor u periodu od 13 do 15 ili 17 do 19 sati, kada prirodno dolazi do pada energije.
Na osnovu ovog rasporeda nije više bio potpuno premoren, a uspio je zadržati i svoju uobičajenu jutarnju rutinu i dotadašnji termin buđenja.”
Milnerova profesionalnost, fleksibilnost i nevjerojatna prirodna kondicija ključni su faktori njegove dugogodišnje karijere, ali ESPN studija provedena 2016. godine na igračima NBA pokazuje da spavanje također ima presudnu ulogu.
Cheri Mah zaključuje da su “oni koji su produžili spavanje za prosječno 110 minuta, tako da su spavali 8-10 sati tokom noći, povećali preciznost udarca za devet posto i poboljšali svoje vrijeme na sprintu od 85 metara za 0,7 sekundi.”
“Ovaj efekat na nastup igrača moguće je porediti s efektom dopinga”, kaže Alec Fenn iz magazina FourFourTwo, “s tom razlikom da je ovo legalno.”
Tokom svoje karijere u Liverpulu, Raheem Sterling našao se 2014. godine na udaru brojnih optužbi kada je od tadašnjeg selektora Engleske Roya Hodgsona tražio da zbog umora pauzira meč s Estonijom.
Prema Littehalesovim tvrdnjama, to je bio odlučujući trenutak da se počne detaljnije istraživati situacija u vezi sa snom i navikama igrača:
“Sterling je Royu Jodgsonu rekao da je iscrpljen i javnost ga je zbog toga kritizirala, no sada se počinje shvatati koliki uticaj odmor i san imaju na igru i učinak.
Umor i spavanje samo šest sati svake noći nekada su bili nešto čime su se igrači ponosili, ali sada imamo studije koje ukazuju na štetne efekte nedostatka sna.
Igrači moraju imati informacije o tome. Nije sporno to što su umorni, ali trebamo pokušati riješiti taj problem.”
Odmor je, bez sumnje, sastavni dio učinka na terenu i oporavka nakon utakmice za svakog igrača, a s obzirom da Milner počinje svoju sedamnaestu sezonu kao senior, sigurno će mu prijati okrepljujući noćni san.