Leptiri Vladimira Nabokova

Slavni pisac u svom nomadskom životu sačuvao je strast i prvu ljubav.

“Da nije bilo revolucije u Rusiji, u potpunosti bih se posvetio lepidopterologiji, i moguće da nikada ne bih napisao niti jedan roman”, kazao je jedan od najvećih pisaca prošlog stoljeća Vladimir Nabokov, davne 1967. godine za Paris Review.

Pojašnjenja radi – lepidopterologija je grana zoologije koja se bavi proučavanjem leptira i moljaca iz reda Lepidoptera a veliki pisac ljubav prema leptirima otkrio je kada je imao tek sedam godina, sanjajući da otkrije novu vrstu leptira. To mu je kasnije i uspjelo u više navrata ali je njegova naučna karijera ostala u sjeni spisateljske, a njegov doprinos nauci u znatnoj mjeri zanemaren. Mogući razlozi su brojni, a ne treba zanemariti ni onaj koji navodi Stephen H. Blackwell, spisatelj i profesor književnosti sa Univerziteta u Tennesseeju: “U trenutku kada je postao poznat, predrasude su postale jače: zato što je umjetnik, nije mogao biti znanstvenik.”

Rođen u Sankt Peterburgu, Nabokov je odrastao u potkrovlju punom rijetkih i skupih ilustriranih knjiga o flori i fauni. Izbijanjem revolucije, seli u Englesku, potom u Njemačku, Francusku da bi ovaj vječiti nomad četrdesetih godina konačno stigao u Sjedinjene Države. Uprkos intenzivnoj spisateljskoj i predavačkoj karijeri, ovaj samouki naučnik objavio je 18 naučnih radova a u periodu od 1942. do 1948. godine bio je praktično kurator Muzeja komparativne zoologije na Harvardskom univerzitetu.

Nabokov je izučavao i opisao na stotine vrsta leptira širom Sjedinjenih Država, a kako piše The New Yorker, 14 sati dnevno provodio je crtajući krila i genitalije leptira. Smatrao je da se fizičke razlike leptira najbolje mogu odrediti prema uzorcima na krilima te ih je crtao i bilježio gotovo mikroskopskom preciznošću. Kasnije se njegova pažnja usmjerila na genitalije leptira jer je njihova evolucija linearnija, u odnosu na krila. Izučavanje genitalija leptira, dovelo je do postavljanja revolucionarne naučne hipoteze o evoluciji leptira na primjeru plavog polyommatusa, 1945. godine. Radi se naime, o pretpostavci da su leptiri tokom miliona godina preko Sibira i Aljaske migrirali u Sjevernu i Južnu Ameriku a ova Nabokovljeva hipoteza kasnije je i potvrđena.

Među leptirima koje je opisao i imenovao najpoznatiji je plavi karner (Lycaeides melissa samuelis) kojeg je pronašao u okolini New Yorka 1944. godine. Iako je njegova klasifikacija kasnije dovedena u pitanje, potvrđena je 2010. godine DNK analizama.

O njegovoj strasti svjedoči i podatak da je, prilikom jedne posjete ocu u ruskom zatvoru, Nabokov je u to vrijeme već emigrirao u SAD, donio ocu na poklon rijetku vrstu leptira koji živi samo na sjevernoameričkom kontinentu.

Samo dio prekrasnih ilustracija koje je Nabokov nacrtao objavljene su prije dvije godine u knjizi Fine Lines. Autori Stephen Blackwell i Kurt Johnson objavili su ukupno 154 ilustracije od više od 1.000 koliko je uradio ovaj pisac.

Kada je objavljena Lolita koja je Nabokova učinila spisateljskom zvijezdom 1958. godine, novinari su s oduševljenjem otkrili njegov “tajni” život stručnjaka za leptire. Tada je u The Saturday Evening Postu objavljena čuvena fotografija pisca, uslikana iz “perspektive leptira”.


Vladimir Nabokov iz perspektive leptira

Zubčević: Zvijezda Mira
Krleža: Povratak…
Petanjek: Znakovi života