U ponoć 22. septembra, okupacione snage su upale u kampus Univerziteta Birzeit. Napali su obezbeđenje na kapijama univerziteta, prodrli u više zgrada na kampusu, između ostalog na Fakultet za umetnost, muziku i dizajn i u kancelarije studentskog veća. Oštetili su umetničke izložbe i ostavili poruke u kojima se preti članovima Islamske studentske ćelije. Prema informacijama univerziteta, to je bio 24. upad od 2002. godine i peti od početka genocida u Gazi.
Birzeit nije izuzetak. Evo, na primer, kompletnih podataka u detaljnom dokumentu od 1. oktobra 2025. koje je objavio univerzitet Kaduri u Tulkaremu: 31 upad u kampuse univerziteta u Tulkaremu, 20 poginulih studenata i članova osoblja, 50 ranjenih, 43 pritvorenih. Ove racije prati ispaljivanje suzavca i živih metaka, vandalsko uništavanje imovine, preturanje po ličnim stvarima, konfiskacija kamera za nadzor i održavanje stalne atmosfere nesigurnosti. U isto vreme je zaplenjeno zemljište koje pripada kampusu, specijalizovano za poljoprivredne studije. Mreža za navodnjavanje je oštećena, drveće je posečeno, a plastenici uništeni. Doneta je zabrana o unošenju poljoprivredne i inženjerske opreme na to zemljište i zabranjen je svaki rad na otvorenom.
Već u martu 2024. Komitet za akademske slobode Udruženja za jevrejske studije (MESA) je uputio apel tadašnjem predsedniku Sjedinjenih Država Džou Bajdenu, sa zahtevom da se umeša i prekine napade na kampuse širom Zapadne obale, kao i zatvaranje studenata i predavačkog osoblja. Prema podacima navedenim u ovoj prijavi, tokom pola godine od 7. oktobra u kampusima na Zapadnoj obali je ubijeno 13 studenata i univerzitetskog osoblja. Stotine je uhapšeno, a vredna oprema je oduzeta. Među uhapšenima su istaknuti aktivisti iz različitih društvenih organizacija. Od tada brojke samo rastu: 37 studenata je ubijeno, preko 400 studenata i 17 univerzitetskih predavača je uhapšeno.
Napadi na kampuse, ubijanja i hapšenja su samo vrh ledenog brega. Blokade na putevima i ograničenja kretanja su prekidali kontinuitet studija i predavanja, iz praktičnih razloga i zbog psihičkog pritiska na studente. Univerzitet Kaduri se na primer nalazi na ulazu u Tulkarem, grad koji je mesecima bio meta vojne invazije i destrukcije u izbegličkim kampovima. Studenti i predavači su živeli u srušenim kućama.
Tokom ovog perioda neke od studija su se odvijale onlajn, jer je bilo gotovo nemoguće doći do kampusa. Ni to nije uvek bilo moguće, jer je vojska neprekidno prekidala internet veze. Na svim fakultetima na Zapadnoj obali zaustavljeni su eksperimenti i oštećena laboratorijska oprema. Stalna veza i kontakti sa međunarodnom naučnom zajednicom nisu mogući: vizna ograničenja, zabrane izlaska sa Zapadne obale, ograničenja ulaska akademaca iz inostranstva – sve to smanjuje mogućnost palestinske naučne zajednice da učestvuje na konferencijama i bude deo zajedničkih projekata. Dovedeni su u potpunu izolaciju. Uprkos tome, fakulteti na Zapadnoj obali i dalje organizuju predavanja, ispite i bave se istraživanjima.
U Gazi je situacija mnogo gora. Svi fakulteti u Pojasu Gaze su oštećeni u bombardovanju. Neki vrlo teško, dok je većina uništena do temelja. Prema podacima palestinskog ministarstva obrazovanja za 30. septembar 2025. najmanje 63 zgrade u kampusima širom Pojasa Gaze je sasvim srušeno. Prema konzervativnoj proceni, najmanje 1.319 studenata i 236 predavača je ubijeno od 7. oktobra 2023, a najmanje 2.809 studenata i 1.456 predavača je povređeno. Broj uhapšenih nije poznat, ali se pretpostavlja da je veliki. Među ubijenima je troje dekana univerziteta. Dr Sufan Abdel Rahman Tajah, 53-ogodišnji fizičar koji je bio dekan Islamskog univerziteta u Gazi, ubijen je u bombardovanju Džabalije 2. decembra 2023. zajedno sa roditeljima, suprugom i petoro dece; ubijeni su i dr Muhamed Šabir, bivši dekan i dr Said Anvar El Zabada, sadašnji dekan univerzitetskog koledža za primenjene nauke u Gazi, koji je ubijen zajedno sa članovima svoje porodice 31. decembra 2023.
Novinar Juval Avraam je u novembru 2023. objavio rezultate istrage o gađanju civilnih ciljeva, među njima javnih zgrada i stambenih kompleksa. Akademske institucije bez sumnje spadaju u tu kategoriju. Krajem jula 2024. Ebtisam Mahdi pisala je o 105 ubijenih članova univerzitetskog osoblja. Ona je ocenila da je oko 90 hiljada studenata širom Pojasa ostalo bez akademske institucije na kojoj je studiralo.
Ubijanje i uništavanje je praćeno destrukcijom kulturne infrastrukture. Mahdi podseća da je Nacionalni muzej na univerzitetu Al Israa uništen do temelja. Ažurirani dokumenti Lija Mordehaja na stranici Bearing Witness – Gaza nas upućuju na članak mreže NBC koji pominje da su knjige korišćene za grejanje i kuvanje zbog nestašice goriva.
Same zgrade univerziteta su bile izvor ponosa zbog svoje inovativne arhitekture i u njima su se odvijala istraživanja u laboratorijama sa računarima čije su informacije zauvek izgubljene. Čini se da je brisanje svih dokaza o palestinskom obrazovanju, nacionalnom nasleđu, intelektualnoj odlučnosti i originalnosti jedan od ciljeva uništenja Gaze.
Ali akademska zajednica Gaze je odlučna i ne predaje se. Nakon nekoliko meseci šoka zbog masovnog ubijanja i raseljavanja ljudi, krajem maja 2024. više od 150 akademaca Gaze je izdalo saopštenje u kojem je najavljeno osnivanje kriznog komiteta za održavanje akademskog života u Gazi:
„Komitet za vanredne situacije je osnovan od strane tri najveća univerziteta u Gazi – Univerziteta Al Aksa, univerziteta Al Azhar i Islamskog univerziteta – koji zajedno predstavljaju većinu studenata i nastavnika u Gazi. Rad Komiteta je potpomognut od strane međunarodnih partnera. Komitet će posvetiti svoje napore zadovoljavanju kolektivnih potreba univerziteta u Gazi tokom trenutnog vanrednog perioda kako bi nastava i učenje mogli što pre da se nastave u visokoškolskim ustanovama u Gazi.“
Razna svedočenja ukazuju da čak i u nemogućim uslovima u Gazi hiljade studenata nastavlja sa svojim studijama, a mnogi profesori sa predavanjima i davanjem instrukcija. Iz šatora, uz pomoć električne energije proizvedene putem solarnih panela i neujednačene internet veze, koje nekad nema danima, učenici se povezuju na onlajn nastavu i nastavljaju da čitaju, pišu i istražuju.
Iako nema istraživanja u laboratorijama, pokazalo se da je moguće održavati teorijsku nastavu onlajn. Predavači, od kojih su neki raseljeni po šatorima, a neki su napustili Pojas – snimaju predavanja i postavljaju ih na zajedničke platforme. Univerziteti su ostvarili saradnju sa akademskim ustanovama van Pojasa, tako da je moguće registrovati se i dobiti kredite za onlajn nastavu sa univerziteta u Kairu ili sa Zapadne obale. Studenti računarstva sa Islamskog univerziteta u Gazi su otvorili poseban Telegram nalog preko kojeg oko 1.200 raseljenih studenata dele lekcije, tumačenja i materijale za učenje. Organizacije kao ASWP (Academic Solidarity With Palestine) organizuju predavače koji onlajn volonterski podučavaju studente i obezbeđuju im kartice za pristup internetu.
Godinu dana nakon osnivanja Komiteta za vanredne situacije, 14. jula 2025. profesor Ajman Subah, profesor Omar Milad i prof Asad Asad, dekani tri najveća univerziteta, poslali su otvoreno pismo međunarodnoj zajednici. Oni tu konstatuju uništavanje sveta učenja – sholasticid – i ukazuju na uništenje svih univerziteta u Gazi, namerno ubijanje nastavnika i studenata, kao i uništenje zgrada, biblioteka i laboratorija.
Onda trojica dekana ipak sumiraju uspešnu godinu učenja i nastave, od osnivanja Komiteta za vanredne situacije: „Naši univerziteti nastavljaju da postoje. Mi nismo samo zgrade. Mi smo akademska zajednica studenata, fakulteta i osoblja, koja još uvek živi i koja je odlučna da istraje u našoj misiji.“
Upornost, nada i ljubav prema učenju i istraživanju utiče i na međunarodnu zajednicu. Razni univerziteti su se angažovali kako bi otvorili prostor za akademsku zajednicu u Gazi, ponudili svoje naučne resurse i pružili kolektivnu i pojedinačnu pomoć. U mnogim slučajevima reč je o pomoći studentima koji su se spasli smrti u Gazi i uspeli da stignu do Evrope.
Stroge procedure za registraciju i upis su ublažene, ali bez snižavanja neophodnog akademskog standarda. Septembra 2025, 34 palestinskih studenata je pobeglo iz Gaze u Britaniju i ovih dana počinju da studiraju u Londonu, Edinburgu i Mančesteru. Različiti fondovi finansiraju njihov boravak i studije. Slični slučajevi su zabeleženi i u drugim evropskim državama.
Paralelno se čine pokušaji kako bi se pomoglo studentima koji su ostali u Pojasu da završe svoje studije. Tako je na primer biblioteka Bodlien sa Oksforda posebno otvorila svoje pretraživačke usluge za studente iz Gaze: zahtevi za skeniranje materijala se primaju na veb sajtu biblioteke, a materijal se skenira i šalje na odredište.
Destrukcija s jedne strane i pokušaj da se nastave studije s druge strane postoje i u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju. Prema ažuriranim podacima palestinskog ministarstva obrazovanja, više od 179 škola širom Pojasa je uništeno, a još 118 delimično. Oko 18 hiljada učenika i 780 učitelja je ubijeno. Uprkos tome, maturski ispiti su održani širom Pojasa, a hiljade siročadi, ranjenih, raseljenih u šatorskim naseljima, položili su ih sa uspehom. Tako se stvara preduslov za kasnije akademske studije.
Gaza nam slama srce odlučnošću njenih stanovnika da žive i raduju se, uprkos monstruoznoj katastrofi koja ih je zadesila. Dirljivo je pratiti rad Konzervatorijuma „Edvard Said“ koji je istrajao u časovima pevanja, violine i bubnjeva pod bombama. Čak i sada, nakon proterivanja iz grada Gaze, razredi mladih muzičara se sastaju u šatorima kako bi svirali i pevali. Cirkuski umetnici se kreću između kampova i zabavljaju decu. Mali vrtići rade po šatorima. Odlučnost akademaca da istraju kroz akciju „Nismo ograničeni na zgrade“ samo je deo ove zadivljujuće slagalice.
Autorka predaje na odseku za filozofiju na Univerzitetu Tel Aviv. Bavi se političkim aktivizmom, koautorka je knjige o palestinskim političkim zatvorenicima u Izraelu.