U trideset godina, od formalne potvrde postojanja Republike Srpske, još se nije desilo da do promjene entitetske vlasti dođe direktno na izborima. Ova situacija je pravo iznenađenje, posebno s obzirom da će se o mandatu novog predsjednika, koji neće trajati ni tri kvartala, odlučivati ponovo na redovnim izborima u oktobru 2026. godine.
Oduzimanje mandata Miloradu Dodiku i zabrana političkog djelovanja na mjestu predsjednika entiteta vodili su izborima koji su doveli do ozbiljne polarizacije na srpskom političkom bloku. Dugogodišnji sporovi o izvornosti i porijeklu ideje o državotvornosti Republike Srpske, koji se odvijaju na političkom spektru, doveli su do nove/stare situacije. Dodiku, samoproklamovanom nasljedniku političke ideje Srpske demokratske stranke iz devedesetih, na crtu je izašao potpuni anonimus, kadar istog onog SDS-a koji sada prijeti da ozbiljno ugrozi višedecenijsku vladavinu hibridnog režima. Sada predstoji odluka o tihom otporu desnice u pravovjernosti i izvornosti te ideje, i to izgleda baš onako kako se i pretpostavljalo.
Poseban segment političkog komuniciranja u ovom sukobu su nadmetanja o zaštiti Republike Srpske, o patriotskom legitimitetu i o tome ko pokazuje dosljednost tzv. demokratskim tekovinama devedesetih. O tome se nadugo i naširoko raspravljalo još i prije presude Dodiku, dok je hibridni režim nastojao da taj integritet pokaže i u Skupštini, brojnim zakonima koje je kasnije Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim i(li) stavio van snage. Opozicija je protiv tih zakona bila, kako su govorili, zbog toga što se svakako ne bi primjenjivali zbog političke labilnosti hibridnog režima (sic!).
Dodik je tvrdio tada da je pravi put zabrana djelovanja Suda BiH, Tužilaštva BiH, Državne agencije za istrage i zaštite, Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, da taj put slijedi formiranje paralelnog entitetskog pravosudnog tijela i da treba kazniti sve koji ne provode te odluke. Opozicija je isticala da se Dodik ne usuđuje ići toliko daleko i da zbog toga ne žele da učestvuju u farsi koju bi slijedila još veća farsa: navodni referendum o otcjepljenju. Upozoravali su da sada Dodik pred narodom i političkim blokom glumi izlaz iz situacije u koju je sam sebe uveo i da oni u tome neće učestvovati.
U oktobru 2025. godine, poslije presude i raspisivanja izbora, Narodna skupština je donijela odluke o prestanku važenja prethodno pomenutih zakona koji se nisu ni primjenjivali. Opozicija je tada to smatrala kapitulacijom, najvećim poniženjem Skupštine u novijoj istoriji RS-a i samovoljom režima. Čak su tako ocijenili i povlačenje odluke o zabrani organizovanja prijevremenih izbora za predsjednika.
Siniši Karanu, predstavniku hibridnog režima, na crtu je izašao Branko Blanuša, predstavnik opozicije. Uslijedila je petnaestodnevna kampanja obilježena emocionalnim porukama, zapaljivom retorikom i međusobnim diskreditacijama, bez jasnih programskih rješenja.
Dok je opozicija upozoravala na unutrašnje ugroženosti, vlast je upozoravala na vanjske. U oba slučaja, dominantni su bili gubitak fokusa na rješenja, radikalizacija biračkog tijela, nepovjerenje u institucije i opšta slika nefunkcionalnosti. Tako je narativ o neprijateljima, patriotizmu i osjećaju poniženja opstao kao okosnica sukoba desnog političkog bloka kome obje struje nesumnjivo pripadaju.
S obzirom da na biračkim mjestima na kojima se izbori ponavljaju može da glasa 85.000 ljudi, više od petine izašlih, promjene dosad utvrđenih rezultata mogle bi biti drastične. Razlika od desetak hiljada glasova u korist kandidata vladajuće koalicije mogla bi se istopiti, tvrde brojni mediji i analitičari. Oni procjenjuju da bez glasova sa biračkih mjesta na kojima se ponavljaju izbori kandidat opozicije vodi sa šest hiljada glasova razlike.
Razlog za ponavljanje izbora su očigledne, rjeđe očigledne ili prikrivene krivotvorine potpisa te manipulacija glasovima. Uočene su krivotvorine potpisa na 136 od posmatranih 270 biračkih mjesta, oduzimanje glasova jednom kandidatu i dodavanje drugom, kao i glasanje bez validnog identifikacionog dokumenta na brojnim biračkim mjestima. „Ostvareni rezultat nije vjerodostojan“, tvrdi CIK, donoseći odluku o ponavljanju izbora.
Dok je opozicija tražila da se izbori u potpunosti ponište i da se organizuju novi, vlast je najavljivala krivične prijave protiv članova Centralne izborne komisije koji odluče o ponavljanju izbora. Na odluku CIK-a da se izbori ponove u 17 lokalnih zajednica na 136 biračkih mjesta žalili su se i u vlasti i u opoziciji: prvi kažu da nema osnova za poništenje rezultata, drugi da treba poništiti izbore na više mjesta. Apelaciono odjeljenje Suda BiH odlučilo je odbiti obje žalbe i potvrditi odluku CIK-a.
Posljednji izbori održani bez primjene novih izbornih tehnologija, poput autentifikacije birača otiskom prsta, optičkog skeniranja glasačkih listića i automatske obrade rezultata, odlučiće predsjednika RS-a. Sasvim je moguće da će ta tehnologija ukinuti praksu u kojoj je bilo moguće da se, kako je otkrio Transparency International, na nekim biračkim mjestima glasa svake 53 sekunde a na nekim i svakih 60-70 sekundi u kontinuitetu.
Ova organizacija utvrdila je i da je u kampanji uveliko premašen iznos troškova u zakonom propisanom limitu potrošnje od 15 eurocenti po registrovanom biračku. Na to su upozoravali i međunarodni posmatrači, tvrdeći pritom da je kampanja protekla čak i bez tragova političkih programa. Koalicija „Pod lupom“ primijetila je brojne izborne nepravilnosti poput pritiska na birače, kršenja izborne šutnje, manjka materijala predviđenog za biračkog mjesto, zabrane posmatranja izbora, nezakonite objave rezultata ispitivanja javnog mnijenja, biračkih mjesta bez spiska članova biračkog odbora, fotografisanja na biračkom mjestu i drugih.
Finale tzv. odlučujućih izbora održaće se 8. februara. No, to neće spriječiti vlast da u narednom periodu ponudi još veći spektar zloupotrebe javnih resursa u funkcionerskoj kampanji. Istovremeno, s odlukom SDS-a da Blanuša bude kandidat i na izborima 2026. godine za predsjednika Republike Srpske dolazi do tihog raskola u opozicionim redovima, koje predvodi Draško Stanivuković, jedan od lidera opozicije, riješen da postane predsjednik entiteta. Hoće li se opozicija organizovati bolje od vlasti, s manje unutarstranačkih raskola, to je jedina nepoznanica koja spada u domet mogućih promjena.