Unatoč UEFA-inoj zabrani, više od 100 navijača Dinama pojavilo se večer uoči kvalifikacija za Ligu prvaka u blizini stadiona AEK-a u Ateni. Sukobili su se s navijačima AEK-a, a u okršaju je smrtno stradao navijač AEK-a, 29-godišnji Michalis Kacuris. U bolnici je završilo desetero navijača, a više od 90 ih je uhićeno. U tijeku su laboratorijska istraživanja DNA i drugih dokaza za identifikaciju počinitelja ubojstva, a grčka policija pokrenula je internu istragu o propustima.
Utakmica u Ateni je odgođena, prva će se igrati 15. augusta u Zagrebu. U utorak su se predstavnici AEK-a povukli sa sastanka organiziranog povodom nereda, a direktor kluba Giorgos Kosmas kazao je da Dinamo smatra odgovornim zbog krivih navoda o dolasku puno manjeg broja navijača u Atenu. “Dinamo je mogao jasno reći što se događa još jučer i surađivati s AEK-om i policijom, ali nije”, rekao je Kosmas.
Grčki ministar zaštite građana Ioannis Oikonomou konstatirao je kako Grčka “još uvijek nije uspjela pobijediti navijačko nasilje”, ni nakon ubojstva Alkisa Kampanosa, navijača Arisa kojeg su nasmrt pretukli navijači PAOK-a. Nedavno je završeno drakonsko suđenje dvanaestorici napadača – sedmorici je određena doživotna kazna zatvora, petorica su za sudioništvo kažnjena na 20 godina zatvora. Grčka je lani povećala maksimalne kazne za sudjelovanje u navijačkim incidentima, pa onima povezanima sa smrću Kacurisa prijeti doživotni zatvor.
Jedan dan nije dovoljan da se utvrdi tko je za ubojstvo i nerede odgovoran, ali bio je dovoljan za brojne javne reakcije, pa skrenimo pozornost na taj aspekt priče. Hrvatski nogometni savez stigao je oplakati štetu koja je nanesena “reputaciji Hrvatske, grada Zagreba i Dinama”. Dinamov predsjednik Mirko Barišić poručio je da klub snažno osuđuje nemile događaje u Ateni, a dobro je poznato da nema snažnije osude od izgovaranja “snažno osuđujem”.
Među popularnim reakcijama u medijima ona je Davorina Karačića, omiljenog odvjetnika desničara i člana Hrvatskih suverenista, koji je na društvenim mrežama AEK-ove navijače nazvao “ljevičarskim otpadom”. “Žaliti za takvima je kao žaliti za Isilovskim glavosjecima”, napisao je Karačić u poznatoj maniri.
Sportske novosti prvo su konstatirale da Dinamo “na sreću formalno i pravno nije odgovoran za ono što su huligani napravili”. Čitateljstvu je zatim objašnjeno da bi sve bilo drugačije da je u Dinamu još uvijek omiljeni Mamićev policajac Krešimir Antolić, bivši član uprave koji je “znao kako s huliganima”.
Iste Sportske novosti prije četiri su godine ispisale omaž nasilju Dinamovih navijača. Čim je na tadašnjem ždrijebu Lige prvaka izvučeno da Dinamo igra s Atalantom iz Bergama, podsjetile su čitataljstvo na “zlatne godine nereda”, 19. septembra 1990. i “gostovanje na kojem su BBB skinuli junf”.
Fotografije nereda u Bergamu uspoređivane su sa slikama francuske revolucije uoči pada Bastille, napeto se opisivalo kako su navijači upadali u grad (neki došli autostopom, neki ukradenom hranom nahranili gladne Čehe), nosili majice “invazija na Bergamo”, otimali puške karabinjerima, pjevali Lijepu našu kao zbor, bacali baklje i u Zagreb se vraćali u pratnji oklopnih vozila.
Isti mediji koji se sada sablažnjavaju nad navijačima-koljačima, svako malo nas podsjećaju i da je neredima na utakmici Dinama i Crvene zvezde u maju 1990. navodno počeo rat. Ne spominju da se nakon rata (koji nije počeo na Maksimiru) iz maksimirske uprave do danas tržilo gotovo isključivo nasiljem.