Šestog oktobra tijekom prosvjeda podrške Palestini u Washingtonu CBS-ov suradnik Samuel Mena Jr pokušao se samozapaliti u blizini Bijele kuće. Vikao je pritom da američki mejnstrim mediji namjerno šire dezinformacije o Gazi. Da Mena Jr nije ništa “zabrijao” dala je do znanja još Interceptova analiza objavljena devet mjeseci prije njegovog pokušaja samozapaljenja. U januaru je Intercept objavio istraživanje iz kojeg proizlazi da glavne američke novine neproporcionalno naglašavaju ubojstva u kojima su žrtve Izraelci i da koriste emotivno nabijene pojmove da bi ih opisali, dok isto ne prakticiraju kad je u pitanju ubijanje Palestinaca.
Intercept je analizirao više od tisuću članaka iz New York Timesa, Washington Posta i Los Angeles Timesa, objavljenih u prvih šest tjedana nakon 7. oktobra, pročešljavši upotrebu ključnih izraza i kontekst u kojem su korišteni. Izrazi poput “pokolj”, “masakr” i “užasno” bili su rezervirani gotovo isključivo za Izraelce koje su ubili Palestinci. Jedan tipičan naslov članka iz New York Timesa o napadu 7. oktobra glasio je: “Otrčali su u sklonište radi sigurnosti. Umjesto toga, bili su zaklani.” Za usporedbu, naslov Timesovog članka o Gazi objavljenog 18. novembra glasio je: “Rat pretvara Gazu u ‘groblje’ za djecu”. Groblje je pod navodnicima kao citat iz UN-ovog priopćenja, a subjekt koji ratuje je ostao skriven. Unatoč tome što su izraelski napadi na Gazu već tada bili među najsmrtonosnijima za djecu (gotovo isključivo palestinsku) u modernoj povijesti, u naslovima članaka koje je analizirao Intercept riječ “djeca” i srodni pojmovi spominjali su se izuzetno rijetko.
Početkom oktobra ove godine o problematičnoj medijskoj politici progovorilo je i desetero novinara koji su izvještavali o genocidu u Gazi za CNN i BBC. U razgovoru za Al Jazeeru novinari su opisali proizraelsku pristranost u izvještavanju, sustavne dvostruke standarde i česta kršenja bazičnih novinarskih načela. Naveli su da se u medijima u kojima rade namjerno izbjegava pozivati izraelske dužnosnike na odgovornost i umanjuje značaj izraelskih zločina. Kao jedan od primjera naveli su lanjski posjet CNN-ovog međunarodnog urednika Nica Robertsona Gazi. Robertson se u novembru pridružio izraelskoj vojsci kako bi posjetio bombardiranu dječju bolnicu Al Rantisi u Gazi.
IDF-ov glasnogovornik Daniel Hagari tvrdio je da je pronašao dokaz da je Hamas koristio bolnicu za skrivanje izraelskih talaca. Pokazao je Robertsonu dokument na zidu bolnice ispisan na arapskom, za koji je objasnio da je popis članova Hamasa koji dežuraju nad taocima. Kasnije se ispostavilo da je popis kalendar na kojem su na arapskom bili ispisani dani u tjednu. Izraelsku su tvrdnju opovrgnuli govornici arapskog na društvenim mrežama, a prema tvrdnjama više novinara CNN-a i internom WhatsApp chatu koji su vidjeli novinari Al Jazeere, palestinska producentica upozorila je svoje kolege, uključujući Robertsona, da se radi o grešci. Njena su upozorenja zanemarena i izvještaj je emitiran.
Novinari CNN-a ispričali su i da nisu mogli izvještavati o zračnim napadima na Gazu dok nisu dobili potvrdu od Izraelaca, što je dopuštenje koje nisu čekali ni u jednom drugom slučaju ratnog izvještavanja. “Ne bismo tolerirali potrebu da pitamo, primjerice, Ruse jesu li bombardirali bolnicu u Kijevu”, kazali su. A kada su zdravstveni dužnosnici u Gazi objavili da je u izraelskim napadima ubijeno više od 40 tisuća ljudi, glavni urednik CNN-a Mike McCarthy tražio je od novinara da tu vijest “kontekstualiziraju” tako što će naglasiti odgovornost Hamasa.
Osim na to kako se tekstovi pišu, važno je skrenuti pozornost i na to tko tekstove piše, pa ćemo ovdje uputiti i na jedno starije istraživanje (povijest nije počela 7. oktobra) o izvještavanju o Palestini. U istraživanju Mahe Nasar objavljenom 2020. analizirane su dvije američke dnevne novine (New York Times i Washington Post) i dva tjednika (The New Republic i The Nation) u razdoblju od 1970. do 2019. godine. Nasar se fokusirala na sve komentare i analize u kojima su se spominjali Palestinci. U New York Timesu su manje od dva posto od 2500 članaka koji su raspravljali o Palestincima tijekom pet desetljeća napisali Palestinci. U Washington Postu bilo je još nepovoljnije – samo jedan posto. U New Republicu od gotovo 500 članaka o Palestincima koji su se pojavili na stranicama tjednika tijekom 50 godina urednici nisu smatrali potrebnim saznati stajalište niti jednog Palestinca. Čak su i u The Nationu, koji ima reputaciju progresivnog časopisa otvorenog Palestincima, iza samo deset posto komentara i analiza o Palestincima stajali palestinski autori.
To je ono što podcrtava libanonsko-američka novinarka Rania Halek u nedavnom statusu na platformi X: “Uvijek se iznova čudim kako je samo to što ste bijelac u Bejrutu u nekom trenutku dovoljno da svi misle da ste stručnjak. Ako trebate dobre ljude za intervju koji su lokalci, mogu vam ih preporučiti, ima ih mnogo. Pitajte, rado ću vas uputiti u pravom smjeru. Stvarno je sramotno gledati zapadnjake koji jedva poznaju Libanon dok mnogi vrlo pametni Libanonci dobro govore engleski jezik i poznaju svoju zemlju bolje od nekoga tko ju je jednom posjetio.”
Iako im društvene mreže preko kojih se svakoga dana uživo prenosi najdokumentiraniji genocid u povijesti malo remete posao, mejnstrim mediji su i dalje ti koji zrcale službenu politiku (kako američku, tako i hrvatsku), i održavaju konsenzus za nastavak genocida i širenje regionalnog rata. Vidimo to u recentnom izvještavanju Reutersa, BBC-a i Guardiana, ali i u domaćim medijima koji ih prenose tj. kopiraju njihov sadržaj, poput Indexa i Jutarnjeg lista. Od početka izraelske invazije na Libanon mogli smo tako naučiti koliko eufemizama postoji za invaziju. Mediji koji suštinski funkcioniraju kao IDF-ovi glasnogovornici izvještavali su o “intervenciji”, “limitiranim”, “lokaliziranim” i “ciljanim operacijama unutar jugozapadnog Libanona”, o tome da Izrael “šalje trupe” u Libanon. Jedan od prvih naslova na Indexu, dok se još nagađalo o invaziji na Libanon, glasio je: “Izraelska vojska: spremni smo na kopnenu invaziju ako do nje dođe”. Čitatelji ima da se zapitaju tko je subjekt u toj rečenici.
O kasnijoj izraelskoj agresiji diljem Libanona, a naročito o napadima na Bejrut, redovno se izvještava kao o napadima na Hezbolah. “Eksplozije u Bejrutu, novi izraelski napadi na ciljeve Hezbolaha”, jedan je od naslova objavljenih na Indexu početkom oktobra. Dahija (Dahijeh), južno predgrađe Bejruta u kojem živi oko milijun ljudi, prezentirano je kao “sjedište” ili “uporište” Hezbolaha, kao što se i čitav Pojas Gaze prezentira kao potencijalno skrovište Hamasa. Servira nam se kako Izrael samo ima novi “cilj” ili “metu” (Hamas, Hezbolah, Hutiji), a kad se pristaje na logiku anihilacije, svi postaju mete. Dok su milijuni stanovnika Gaze i Bejruta tek “živi štitovi” Hamasa i Hezbolaha, civili u Tel Avivu dobivaju drugačiji medijski tretman – kad je Iran ispalio rakete na Tel Aviv, novinari CNN-a konstatirali su da su rakete bačene na “gusto naseljena područja” u kojima “žive brojni civili”. Zašto civili u Tel Avivu nisu opisani kao “živi štitovi” IDF-a?
Najnoviji plan izraelske vlade za protjerivanje i izgladnjivanje najmanje pola milijuna Palestinaca na sjeveru Gaze BBC je opisao “kontroverznim”. Naslov članka o potpunoj izraelskoj blokadi humanitarne pomoći i hrane glasi: “Nikakva pomoć u hrani nije ušla u Gazu ovaj mjesec”. “Zaista kontroverzno od hrane da se tako ponaša!” komentirao je jedan čitatelj.
Index je 14. oktobra objavio članak o četvorici 19-godišnjih izraelskih vojnika ubijenih u Hezbolahovom napadu na vojnu bazu u središnjem Izraelu, a u naslovu je naglašeno da su “svi bili tinejdžeri”. Dok za više od 17 tisuća ubijene palestinske djece godinu dana nema ozbiljnog spomena na tom portalu, četvero IDF-ovih punoljetnih vojnika prezentira se kao nedužne tinejdžere. Oko 160 kilometara dalje od te vojne baze, izraelska vojska je bombardirala šatorsko sklonište u sklopu bolnice Al Aksa. Četvero palestinskih civila spaljeno je živo. Jedan od njih, kojeg se u plamenu vidi na krevetu prikopčanog na infuziju i za kojega neće biti naslova u medijima, zvao se Šaban Al Dalu i imao je 19 godina.