foto: Halid Kuburović

Sarajevska borba nije završena

I prođe 16. maj.

Kardinal je prethodnih dana imao dovoljno vremena pripremiti propovijed života, propovijed o ljubavi, suživotu, toleranciji, miru i jedinstvu i pokazati svima koji su danima protestovali protiv održavanja blajburške mise, kao i onima koji su zagovarali zabranu održavanja crne mise u Sarajevu, kako su bili u krivu i pogrešno shvatili naum uzoritog i njegove crkve. Ali uzoriti nije bio nimalo uzorit ni u namjeri ni na djelu. Pokazao je to, mi nismo brojali ali teolog Drago Pilsel jeste – sa oltara Katedrale Srca Isusova, kardinal Vinko Puljić “deset puta je osudio partizane, niti jednom ustaše. Deset puta je rekao ‘mržnja’, niti jednom ‘ljubav’. Antifašiste je nazvao mitomanima. Indirektno je podržao revizioniste Jasenovca.”

Kardinal neslavno odlazi u penziju, svoju karijeru završava sramno, a Sarajlije i Bosanci i Hercegovci koji su u subotu bili u glavnom gradu s ponosom mogu reći da su na najbolji način predstavili Sarajevo koje je dostojanstveno odgovorilo na besramnu političku provokaciju pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, parlamenta punopravne članice Evropske unije koja evropske vrijednosti propagira valjda samo na “evropskom” tlu.

Ali sarajevska borba 16. majem nije okončana, ona je, možda, tek počela. Da li je Sarajevo antifašistički grad koji antifašizam živi a ne zaklanja se iza njega kad dnevnoj politici to zatreba, pokazat će ako Muhamed ef. Pandža ne bude imao ulicu na Velešićima, ako ime Mustafe Busuladžića ne bude u nazivu osnovne škole u Dobroševićima, ako ulica na Bjelavama ne bude nosila ime Envera Čolakovića… I nisu samo ova tri imena sporna. Ima ih, nažalost, mnogo više, previše.

Ali evo zgodne prigode za besposlenu opoziciju i “antifašističku” poziciju da udruže antifašističke snage i očiste Sarajevo od fašističkih kolaboracionista i apologeta po kojima su ove ulice i škole nazvane. Ili je, možda, ovo tema koja je već završena, još sinoć potrošena, kojoj je istekao rok kada su objavljeni posljednji statusi na društvenim mrežama.

Tek kada ulice i škole u Sarajevu ne budu nosile imena fašističkih saradnika koji su bili rame uz rame sa onima koji su nanosili zlo ljudima čiji je jedini grijeh bio što se pogrešno zovu, ili što nisu fašisti, Sarajevo će moći biti ponosno na sebe i ono što je pokazalo 16. maja 2020. Tek tada će Sarajevo s ponosom moći reći da je antifašistički grad i da je još uvijek nepokoreni i veliki grad. I niko pošten to Sarajevu neće moći osporiti.

Do tada… pred nama je duga i neizvjesna borba čiji ishod zavisi, kao i toliko toga drugog na političkoj i društvenoj sceni, od nas.

Hajmo, ljudi – šetnja!
Tunel
Šoša i Majka