Šarić: Riječi

Djecimetar

Riječi su vragolaste,
čas se glože, čas se slažu,
čim dođu u pomisao
žele nešto da nam kažu.

Kažu drvo – vidiš drvo,
kažu ptica – slutiš let,
harmonika – svir joj čuješ,
kažu bulka – vidiš cvijet.

Riječi znaju biti tihe,
bučne, mile il’ opore,
one znaju da se bore,
kad govore, slike tvore.

Kažu more – slika mora,
šum valova, klokot lađa,
kažu zore – slika zore,
svičev bljesak što se rađa.

Jedna riječ vuče drugu
da za njenu riječ se bori,
i kad riječ zanijemi,
može šutnjom da govori.

Muminović: Stockholm 1982
Antibiblioteka Umberta Eca
Zlatar: Somun ili samun?