Nakon što je tržište kriptovaluta protekli tjedan doživjelo nešto što su specijalizirani mediji opisali kao “jedan od najdramatičnijih dana odljeva 2025.” – naime drugi najveći dnevni gubitak ikada zabilježen – analitičari tog tržišta smanjili su rejting Coinbasea, jedine američke burze za razmjenu kriptovaluta koja je, od svibnja ove godine, uključena u njujorški burzovni indeks S&P 500.
Analitičari su drugi ovogodišnji kvartal opisali kao “razočaravajući” i smanjili rejting s “neutralnog” na “prodati” nakon što je Coinbase zadnjeg dana srpnja objavio financijske rezultate koji su pokazali da je burza u drugom kvartalu generirala 26 posto manje prihoda nego u prethodnom.
Takav razvoj događaja mogao bi ići u prilog tezi koju je američki ekonomist Eugene Fama iznio u siječnju ove godine, kada je predvidio da će najraširenija kriptovaluta bitcoin u idućih deset godina postati “bezvrijedna”. Fama, ekonomist poznat po “hipotezi efikasnog tržišta” i teoriji portfolija, za što je 2013. dobio Nobelovu nagradu, rekao je da su kriptovalute “velika zagonetka jer krše sva pravila sredstava razmjene” i “nemaju stabilnu realnu vrijednost”, a takva sredstva razmjene, smatra on, “ne mogu opstati”.
Profesor na Sveučilištu Chicago to je predviđanje iznio u trenutku kada je bitcoin dosegnuo tržišnu vrijednost od dva bilijuna dolara, što ga je u tom trenutku činilo sedmom najvrjednijom imovinom globalno. No to ga očito nije impresioniralo s obzirom na to da kriptovalute oduvijek karakterizira izrazita tržišna volatilnost.
Za razliku od Faminih predviđanja, neke druge vijesti daju naslutiti da bitcoin možda neće tako skoro otići u povijest. Tako je primjerice u travnju jedan internat u Škotskoj najavio da će ubuduće primati uplate školarina u bitcoinu, jednako kao i britanska stranka Reform UK euroskeptika Nigela Faragea, dok je američki predsjednik Donald Trump u svojoj lanjskoj kampanji objavio da Ameriku želi pretvoriti u “prijestolnicu rudarenja kriptovaluta”.
“Želimo da se sav preostali bitcoin proizvodi u SAD-u”, rekao je Trump u lipnju prošle godine. Rečeno – učinjeno, pa je za dosadašnjeg Trumpovog mandata u SAD-u eksplodirao broj takozvanih rudnika kriptovaluta, kompjutorskih postrojenja pogonjenih golemom količinom električne energije mahom iz fosilnih izvora. Kako navodi BBC, takvih je postrojenja zadnjih godina otvoreno najmanje 137 u 21 saveznoj državi, a američka služba za energiju EIA procjenjuje da aktivnosti rudarenja bitcoina konzumiraju 2,3 posto električne energije u SAD-u.
U kombinaciji s još jednom Trumpovom maksimom – Drill, baby, drill – kojom je udario temelje daljnjoj ekspanziji američke fosilne industrije, američki predsjednik pobrinuo se da se izrazito štetan ekološki učinak jedne potpuno bespotrebne pojave kao što su kritpovalute eksponencijalno poveća prije nego što se, ako ikada, obistine predviđanja nobelovca Eugenea Fame.
S udjelom od 40 posto globalne ponude, SAD je vodeći svjetski proizvođač bitcoina, čemu je najviše kumovala regulativa koju je 2021. uvela dotadašnja vodeća proizvođačica Kina, i to upravo zbog okolišnih razloga. Globalna potrošnja električne energije za potrebe trgovanja bitcoinom otad je nastavila rasti, a podaci indeksa Cambridge Bictoin Electricity Consumption pokazuju da je 2019. iznosila 55 teravatsati (TWh), a 2024. godine trostruko više (159).
Do proljeća ove godine potrošnja je bila 67 TWh, što je više nego prosječna godišnja potrošnja Poljske, države s više od 38 milijuna stanovnika. U izvještaju OECD-a “Environmental Impact of Digital Assets” iz 2022. navodi se i da je 2021. godine potrošnja električne energije za potrebe rudarenja bitcoina bila veća od potrošnje Nizozemske, Pakistana (koji ima 250 milijuna stanovnika) i Ujedinjenih Arapskih Emirata, a nešto manja od one Norveške, Argentine i Švedske. Da je bitcoin država, bio bi 24. po redu po potrošnji električne energije, s globalnim udjelom od 0,6 posto.
Takozvano rudarenje kriptovaluta ne odnosi se na fizičko rudarenje već na energetski izrazito intenzivan proces verificiranja transakcija putem rješavanja složenih kriptografskih problema, za što su potrebni jaki kompjutori, a kada se oni riješe ulagači su nagrađeni bitcoinima ili nekom drugom kriptovalutom.
Što su kompjutori moćniji veća je i vjerojatnost da će se problem riješiti, a cijeli proces temelji se na mehanizmu konsenzusa Proof-of-work (PoW). Njime sudionici odobravaju transakcije, a njime se omogućava i sigurnost od prevara; bolja sigurnost postiže se jačim kompjutorima, odnosno većom potrošnjom energije, a time i većom ekološkom štetom.
Osim toga, PoW omogućuje i trgovanje na način da u njemu ne sudjeluju institucionalni posrednici, kao što je to slučaj u tradicionalnim oblicima trgovanja, što doprinosi deregulaciji i špekuliranju. U izvještaju OECD-a navodi se da su špekulativni motivi od pojave bitcoina 2009. doveli do tolikog porasta interesa za ovu vrstu investiranja da se u međuvremenu pojavilo više od 12 tisuća alternativnih valuta, od kojih je njih nekoliko stotina i dalje u opticaju.
Kako u članku iz studenog 2024. navodi portal Londonskog ekonomskog fakulteta LSE Business Review, samo jedna transakcija bitcoina generira emisije stakleničkih plinova ekvivalentne vožnji benzinskog automobila između 1.600 i 2.600 kilometara ili avionskom letu od Amsterdama do New Yorka. Oko 46 posto globalnih emisija stakleničkih plinova proizašlih iz rudarenja bitcoina dolazi iz SAD-a (više od 15 milijuna tona), dok na Kinu i Kazahstan otpada 20, odnosno 13 posto.
Prema procjenama OECD-a 2018. godine emisije stakleničkih plinova od bitcoina bile su usporedive s onima Jordana i Šri Lanke, a do zabrane rudarenja u Kini, nakon čega su se emisije povećale, skoro 44 milijuna tona CO2 proizvedenih rudarenjem dvije kriptovalute (bitcoin i ethereum) bile su ekvivalentne emisijama koje godišnje proizvede 6,8 milijuna Evropljana.
U doba kada je rađena ova OECD-ova studija na kriptovalute je otpadalo 0,8 posto globalnih emisija stakleničkih plinova, s tendencijom oštrog rasta. Štoviše, u članku objavljenom u časopisu Sustainable Futures navodi se da je odnos tržišne vrijednosti bitcoina i njegove okolišne štete tako loš da ga se može staviti u istu kategoriju s djelatnostima kao što su industrijska proizvodnja govedine i proizvodnja struje iz prirodnog plina.
Čak i crpljenje zlata i srebra ima manju ekološku štetu od rudarenja bitcoina, navodi se u tom članku, jer proizvodnja tih plemenitih metala zahtijeva manju potrošnju električne energije da bi se proizvela količina iste tržišne vrijednosti.
Osim emisija stakleničkih plinova, rudarenje kriptovaluta proizvodi i enormne količine elektroničkog otpada – usporedivo s onom Nizozemske, a u blizini, ali i prilično daleko od samih rudnika proizvodi i emisije mikročestica koje povećavaju rizik od bolesti kao što su karcinom, srčane bolesti i demencija.
Time se bavi studija Sveučilišta Harvard, objavljena u časopisu Nature Communications u travnju ove godine, koja je pokazala da čestice mogu dospjeti i u druge savezne države i tako utjecati na mjesta koja su udaljena od samih lokacija rudarenja. Između dva ljeta 2022. i 2023. gotovo dva milijuna Amerikanaca bila su izložena djelovanju tih čestica, koje su putovale zrakom od grada New Yorka pa sve do sjeveroistočnog Teksasa.
Autori su proučavali 34 najveća američka rudnika bitcoina, odnosno 635 električnih postrojenja iz kojih se napajaju, te došli do podatka da su u navedenom periodu ta 34 rudnika potrošila više struje nego grad Los Angeles.
Važan znanstveni članak koji se bavi problemom upotrebe vode objavljen je pak 2023. pod naslovom “Bitcoin’s growing water footprint” u časopisu Nature. Napisali su ga znanstvenici Ekonomskog fakulteta u Amsterdamu, koji navode kako se voda u rudarenju kriptovaluta koristi na dva načina, jedan je za hlađenje kompjutora, a drugi indirektno u proizvodnji električne energije.
U studiji je analizirano korištenje vode u deset vodećih kripto država (Kina, SAD, Kanada, Kazahstan, Rusija, Malezija, Njemačka, Norveška, Iran i Irska), te se pokazalo da je u tih deset zemalja 2021. godine došlo do 54 posto veće potrošnje vode za bitcoin operacije u odnosu na godinu ranije.
Procjenjuje se da se prilikom rudarenja troši više vode nego što je godišnje konzumira 300 milijuna stanovnika ruralne supsaharske Afrike, a vodeći autor nizozemske studije Alex de Vries medijima je rekao da je na bitcoin 2021. godine potrošeno 1,6 bilijuna litara vode. Podijeljeno na transakcije, kaže autor, jedna jedina transakcija bitcoina konzumira 16 tisuća litara vode, dovoljno da se napuni manji bazen.
U spomenutoj studiji LSE-ja autori su se bavili i mogućnostima regulacije tržišta kriptovaluta tako da ono bude ekološki održivije, međutim došli su do prilično pesimističnih spoznaja. Koristeći se teorijskim modelom uključivanja klimatskih ograničenja, autori su naišli na praktički nerješivu dilemu, naime da bi uvođenje strogih klimatskih uvjeta dovelo do smanjenja sigurnosti mreže i lošije percepcije njezine neovisnosti od tradicionalnih financijskih tržišta, što bi za posljedicu imalo povećanu potrošnju električne energije.
Osim toga, rudari koji sudjeluju u procesu trgovanja uglavnom su anonimni, zbog čega je vrlo teško implementirati klasične regulatorne alate kao što su porezi ili ograničenja emisija, pri čemu se procjenjuje i da oko jedne četvrtine korisnika bitcoina sudjeluje u ilegalnim transakcijama.
Osim toga, regulativu je na razini pojedinih država praktički nemoguće nametnuti i zbog velike mobilnosti korisnika. Operacije rudarenja brzo se mogu premještati s jednog mjesta na drugo, čega je najbolji primjer Kina. Kada su kineske vlasti 2021. zabranile rudarenje kriptovaluta kako bi realizirale određene klimatske ciljeve, šest mjeseci kasnije emisije stakleničkih plinova od rudarenja zapravo su se povećale, za čak 17 posto. Razlog tome je bilo premještanje operacija iz kineskih regija u kojima se većina električne energije dobiva iz obnovljivih izvora energije, odnosno hidroelektrana, u Kazahstan i SAD gdje se struja proizvodi u elektranama na ugljen i plin.
Kako se navodi u spomenutoj studiji OECD-a, u prvih nekoliko godina ekspanzije bitcoina rudari su se jatili upravo u dijelovima svijeta koji su “nudili jeftinu električnu energiju, regulatorno prijateljski okoliš, stabilnu političku situaciju, pouzdanu internetsku vezu, te u nekim slučajevima hladnu klimu, kojom se smanjuju troškovi hlađenja procesorske opreme”. To su bili dijelovi sjeverne Amerike, sjeverna i istočna Evropa (Rusija, Gruzija, Armenija i Švedska), te Kina i Australija.
Slučaj El Salvadora, koji je 2021. bitcoin priznao kao legalnu valutu, bio je značajna prekretnica jer će se njegovom eventualnom daljnjom legalizacijom problemi potrošnje električne energije i posljedičnog utjecaja na klimu samo povećavati. Kada je pak u pitanju mogućnost tranzicije kriptorudarskih aktivnosti ka obnovljivim izvorima energije, znanstvenici su također skeptični upravo zbog decentraliziranosti i anonimnosti mreže, zbog koje je njezine korisnike nemoguće prisiliti na bilo kakvu regulativu, pa tako i onu klimatsku.