Nakon što je do četvrtka ujutro prebrojano gotovo 98 posto glasova, sa sigurnošću se može reći da je ekstremno desna Stranka slobode (PVV), jednog od začinjavaca političke islamofobije u Evropi Geerta Wildersa, osvojila najviše glasova na parlamentarnim izborima u Nizozemskoj.
PVV je dobio 23,5 posto glasova, odnosno 37 od 150 mjesta u parlamentu, dvostruko više nego na izborima 2021. godine. Iako druga po glasovima, daleko iza PVV-a ostala je laburističko-zelena koalicija (GroenLinks-PvdA) bivšeg potpredsjednika Evropske komisije Fransa Timmermansa (15,5 posto glasova, odnosno 15 mjesta u parlamentu), dok se podrška donedavno vladajućoj stranci bivšeg premijera Marka Ruttea, Narodnoj stranci za slobodu i demokraciju (VVD), stropoštala na treće mjesto s 15 posto, odnosno 24 mjesta u parlamentu, 10 manje nego na prethodnim izborima.
Desni liberal Rutte u srpnju ove godine podnio je ostavku nakon što su njegovi koalicijski partneri odbili podržati VVD-ov izrazito restriktivan prijedlog zakona o imigraciji. Tada se Rutte upisao u povijest kao najdugovječniji premijer u povijesti zemlje; tu je dužnost obnašao 13 godina, a bio je i jedan od najdugovječnijih premijera u Evropskoj uniji.
Zbog sklonosti kompromisima i talentu za izbjegavanje političke štete nadjenuli su mu nadimak „teflonski“, a ti su kompromisi često uključivali i koketiranje s ekstremnom desnicom, čime je popločao Wildersov pohod u politički mainstream.
Nakon ostavke na mjestu predsjednika stranke naslijedila ga je Dilan Yeşilgöz-Zegerius, koja je u Rutteovim vladama obnašala nekoliko funkcija. Unatoč tursko-kurdskom porijeklu Yeşilgöz-Zegerius ima tvrde stavove kada su u pitanju unutarnja i vanjska sigurnosna politika te imigracija, a tijekom kampanje poručivala je da, za razliku od Ruttea, ne isključuje mogućnost koaliranja s Wildersovim PVV-om.
Hoće li VVD, kao i ostale stranke, s Wildersom zaista koalirati nije sigurno budući da su njegovi antiislamski prijedlozi u suprotnosti s ustavom. Timmermansova koalicija i četvrtoplasirani Novi društveni ugovor tu su mogućnost već isključili pa se procjenjuje da bi se formiranje nove vlade moglo protegnuti do proljeća, pri čemu nije sigurno ni da će Wilders biti premijer ukoliko i dobije potporu drugih stranaka za formiranje vlade.
Kako bi se dodvorio potencijalnim koalicijskim partnerima Wilders je doduše izjavio da je spreman više ne spominjati “džamije, Kurane i islamske škole”, što međutim ne znači da mu jedna od glavnih točaka programa ne ostaje zaustavljanje “azilantskog cunamija”. Štoviše, islamofobija je i u ovoj kampanji, kao i u svih prethodnih 20 godina u politici, temelj njegove retorike. Wilders je i uvjereni euroskeptik, dok je Nizozemska jedna od utemeljiteljica EU i stoga ima velik utjecaj na njezine odluke. U kampanji je obećao i da će uložiti veto na daljnje širenje EU i obustaviti slanje oružja Ukrajini.
Koliko je ovakav izborni rezultat bio neočekivan možda najbolje svjedoči činjenica da je Wilders doček izbora organizirao u malenom kafiću u Den Haagu, dok se Timmermansova laburističko-zelena koalicija baškarila u velikoj dvorani u Amsterdamu. Predstavnici koalicije, prenosi Politico, bili su toliko šokirani rezultatima da je Timmermans u jednom trenutku okupljene pozvao da se zagrle i time demonstriraju posvećenost borbi protiv isključivanja, aludirajući time na Wildersovu islamofobiju.
VVD-ova Dilan Yeşilgöz-Zegerius u svom je pak stožeru konstatirala da su ovi izbori “velika lekcija za političare” koji “nisu dovoljno dobro slušali narod i nisu im ponudili efikasna rješenja”.
Wildersov izborni uspjeh oduševljeno su pozdravili ekstremni desničari diljem Evrope, od mađarskog Viktora Orbána, preko Marine Le Pen u Francuskoj i Mattea Salvinija u Italiji, pa do Alternative za Njemačku (AfD). Le Pen je tim povodom izrazila nadu da Wildersov uspjeh nagovještava promjene koje će zahvatiti cijeli kontinent, dok su iz AfD-a poručili da “svugdje u Evropi ljudi žele političke promjene”.
Geert Wilders osnovao je PVV 2004. godine, nakon ubojstva također antiislamski nastrojenog režisera Thea van Gogha od strane 26-godišnjeg marokanskog Nizozemca. Otad je pod policijskom zaštitom zbog islamofobnih izjava, poput one iz 2016. kada je u kampanji Marokance nazvao “šljamom”, zbog čega je i osuđen.
Tijekom dva desetljeća u politici podrška njegovoj stranci doživljavala je uspone i padove, a on sam tome je prilagođavao retoriku, fokusirajući se posljednjih godina na ekonomska pitanja poput krize stanovanja, i inflacije, te protiv politika usmjerenih na zaustavljanje klimatske krize. Nakon početka rata u Ukrajini kritizirao je “histeričnu rusofobiju” evropskih političkih elita, a unatoč sadašnjem politikantskom taktiziranju, antiuseljeničke mjere, poput ponovne uspostave graničnih kontrola, temeljne su politike njegove stranke.