Od početka rata u Ukrajini u veljači 2022. političko-medijski establišment u Njemačkoj počeo je eksplicitno iskazivati autoritarne, odnosno cenzorske tendencije, a ovaj trend dodatno je eskalirao početkom izraelske ofanzive u Pojasu Gaze nakon 7. listopada prošle godine. Njemačke vlasti militarističku propagandu i cenzuru podignule su tada na razinu otvorene represije, a najrecentniji primjer zabrana je događaja Palestinski kongres koji se trebao održati 12. travnja u Berlinu.
Na konferenciji su uživo ili video vezom trebali sudjelovati bivši grčki ministar financija Janis Varufakis, zastupnik u parlamentu Irske Richard Boyd Barrett, britansko-palestinski kirurg i rektor Sveučilišta u Glasgowu Ghassan Abu-Sitteh, njegov stric, palestinski istraživač Salman Abu Sitta i glavni urednik portala Electronic Intifada Ali Abinumah. Događaj je organizirao Židovski glas za pravedni mir na Bliskom istoku (Judische Stimme für gerechten Frieden in Nahost) uz pomoć nekoliko drugih organizacija među kojima je i Varufakisova politička stranka MeRA 25. Iako je lokacija održavanja konferencije oglašena tek istoga dana ujutro, uoči njenog početka na toj se lokaciji pojavilo čak 2.500 policajaca, koji su ulaz dozvolili samo 250 od oko 1.000 ljudi koji su imali ulaznicu. Privedena je skupina ljudi koji su ostali ispred, a među njima i članica Židovskog glasa koja je nosila plakat s natpisom “Jews Against Genocide” (Židovi protiv genocida).
Istovremeno, policija je u dvoranu progurala skupinu novinara koji nisu imali akreditacije, većinom iz medijske grupe Axel Springer u čijem je vlasništvu tabloid Bild koji je tjednima, zajedno s nizom drugih medija, vodio kampanju blaćenja sudionika konferencije denuncirajući ih kao antisemite. Neposredno nakon početka konferencije policajci su u dvorani isključili struju kako bi onemogućili videoprijenos, a 45 minuta kasnije bez službenog obrazloženja svima je naređeno da se raziđu i događaj je prekinut.
Berlinski državni tajnik za unutarnje poslove Christian Hochgrebe (socijaldemokrati, SPD) uoči kongresa najavio je da će učiniti sve što je u njegovoj moći da “spriječi zločine poticanja na mržnju i upotrebu zabranjenih simbola”, dok je gradonačelnik Berlina Kai Wegner (demokršćani, CDU) zahvalio policiji jer su “poslali jasnu poruku da u Berlinu nema mjesta mržnji prema Izraelu”. I savezna ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser (SPD) oglasila se uoči kongresa na Twitteru okarakteriziravši događaj kao dio “islamističke scene”. Varufakisu, Salmanu Abu Sitti i Ghassanu Abu-Sittehu privremeno je zabranjen ulaz u Njemačku, pri čemu Varufakis nije ni namjeravao fizički prisustvovati konferenciji nego se javiti iz Atene, dok je rektor Sveučilišta u Glasgowu Abu-Sitteh na berlinskom aerodromu tri i pol sata ispitivan, a oduzeta putovnica vraćena mu je prilikom ukrcaja na avion za Ujedinjeno Kraljevstvo.
Policija je Abu-Sittehu, koji je trebao ispričati svoje iskustvo 43-dnevnog rada u bolnicama Al Šifa i Al Ahli u Gazi, rekla i da će eventualni pokušaj da svoj govor prikaže online tretirati kao kazneno djelo za koje može dobiti zatvorsku kaznu. Prepričavajući na Instagramu što se dogodilo, Abu-Sitteh je rekao da Njemačka “radi upravo ono za što je optužuju, a to je suučesništvo u genocidu”. “Oni prikrivaju dokaze, utišavaju, zlostavljaju i zastrašuju svjedoke onako kako to rade članovi neke bande koja je počinila strašne zločine. Njemačka daje svoj doprinos tom zločinu kako bi osigurala nekažnjivost i da se genocid može neometano odvijati”, rekao je Abu-Sitteh, citirajući na kraju njemačku židovsku filozofkinju Hannah Arendt koja je napisala da govorenjem o zlu prakticiramo vlastitu ljudskost.
Janis Varufakis kasnije je pak objavio svoj govor u nizu medija, konstatiravši da njemački politički establišment, uključujući i “bivše drugove” iz Stranke ljevice (Die Linke), od njih zahtijevaju da “izjednače činove terora protiv civila s principijelnim otporom državi aparthejda”, pri čemu njemačkom režimu “najviše smetaju progresivni Židovi”. “Optužujete nas za antisemitsku mržnju. Mi optužujemo vas da ste najbolji prijatelji antisemita jer izjednačavate pravo Izraela da čini ratne zločine s pravom izraelskih Židova da se brane. Optužujete nas da umanjujemo Hamasov teror 7. listopada. Mi optužujemo vas da umanjujete 80 godina izraelskog etničkog čišćenja i uspostavu sistema aparthejda širom Izraela i Palestine… Mi optužujemo vas da još niste odgovorili na goruće pitanje na koje svaki Nijemac mora odgovoriti: Koliko se palestinske krvi mora proliti da se ispere vaša krivnja za holokaust”, napisao je Varufakis u svom zabranjenom govoru. Bivšem grčkom ministru sredinom veljače policija je pokušala zabraniti premijeru dokumentarnog filma o njemu u berlinskom kinu Babilon, a zabranu je spriječio vlasnik, inače Židov. Mjesec dana prije Palestinskog kongresa izdavačka kuća Verlag Antje Kunstmann, koja je objavila šest Varufakisovih knjiga, upozorila ga je da će sudjelovanje na Palestinskom kongresu “baciti sjenu” na njegovu sljedeću knjigu u Njemačkoj, pa je Varufakis prekinuo 12-godišnju suradnju s tim izdavačem.
Nakon zabrane Palestinskog kongresa organizatori su ispričali kako su članovi svih vodećih političkih stranaka, uključujući i dvoje članova berlinskog ogranka Die Linkea, lobirali za zabranu konferencije zbog “glorificiranja terorizma”, a državna banka Berliner Sparkasse prethodno je zamrznula račun Židovskog glasa preko kojeg su prodavane ulaznice za događaj. Vlasnici zgrade Neues Deutschland, u kojoj se tiska istoimeni ljevičarski dnevnik, a tamo su bili i uredi Fondacije Rosa Luxemburg, nisu bili voljni ugostiti konferenciju pa je ona na kraju premještena u jednu privatnu salu za vjenčanja.
Novosti su o tom incidentu razgovarale s Karin De Rigo, vodećom kandidatkinjom MeRA-e 25 na predstojećim evropskim izborima u Njemačkoj, koja nam je rekla da Palestinski kongres predstavlja “prekretnicu, a istovremeno i poziv na buđenje svih onih koji još nisu svjesni razine represije koja postoji u Njemačkoj”.
– Ovakve stvari događaju se već mjesecima, uvijek i iznova protiv propalestinskih aktivista i grupa, pokazujući time intrinzičan rasizam u društvu. Zahtjevi za prekid vatre, dostavu humanitarne pomoći i uspostavu mira kriminaliziraju se u pokušaju da se uguše glasovi koji govore da je vlada svojom bezuvjetnom vojnom i ekonomskom podrškom Izraelu sudionica u genocidu. Šire gledano, vlada zapravo pokušava normalizirati rat kako bi mogla profitirati od izvoza oružja bilo gdje u svijetu. Desnica s druge strane sa svojom antiimigrantskim retorikom političku debatu konstantno gura u smjeru prihvaćanja autoritarnih politika, ostavljajući malo ili ništa prostora za demokratski dijalog. Zapanjujuće je da se 33 tisuće smrti u Gazi, od kojih se 12 tisuća odnosi na djecu, još uvijek smatraju kolateralnom štetom. Takav stav odražava pokušaj da se Palestince dehumanizira i na taj način opravda masakr – rekla nam je De Rigo.
Kako navodi portal The Left Berlin, propalestinske događaje počeo je zabranjivati čak i društveni centar Syndikat, jedno od rijetkih preostalih ljevičarskih okupljališta u gentrificiranom Berlinu, a broj pojedinaca iz svijeta umjetnosti, kulture i znanosti koji su u Njemačkoj cenzurirani zbog svojih anticionističkih stavova sada se već mjeri desecima. Jedan od recentnijih slučajeva je onaj uglednog libanonskog antropologa Ghassana Hagea, kojemu je u veljači otkazana suradnja u istraživačkom Institutu Max Planck zbog objavljivanja antiratne pjesme na svom blogu. U studenom je uprava kazališta Volkhsbühne Fondaciji Rosa Luxemburg zabranila da na konferenciji koju su organizirali sudjeluje dugogodišnji propalestinski aktivist i bivši predsjednik britanskih laburista Jeremy Corbyn, a na frankfurtskom sajmu knjiga u listopadu poništena je nagrada palestinskoj književnici Adaniji Šibli. Primjera je, kako rekosmo, nebrojeno, a među gadnije spada i inicijativa vlasti berlinske općine Neukölln da se u tamošnjim školama distribuira brošura u kojoj se objašnjavaju “mitovi o Izraelu”. Odluku su u veljači podržali CDU i SPD, a u brošuri piše da su židovski doseljenici prilikom osnivanja države zemlju od Palestinaca prisvojili legalnim putem te da Izrael nije odgovoran za etničko čišćenje palestinskih područja 1948. (Nakba).
Njemačke vlasti još su u prvim danima nakon početka izraelske ofanzive na Gazu zabranile većinu propalestinskih demonstracija, simbola i slogana, a potkraj ožujka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser zatražila je da se u test za dobivanje državljanstva uvrsti niz pitanja koja se odnose na njemačku politiku prema Izraelu. S druge strane, dva dana prije Palestinskog kongresa na televiziji u vlasništvu Springera gostovao je istaknuti član AfD-a Björn Höcke koji se godinama zalaže za uklanjanje berlinskog memorijala Holokaustu. Höcke, kojemu je 18. travnja počelo suđenje zbog korištenja nacističkih slogana, u toj je emisiji konstatirao da u Njemačkoj “nema antisemitizma izuzev onog koji su tamo uvezli imigranti”.
Ekstremna državna represija protiv Palestinskog kongresa dogodila se nedugo nakon što se na Međunarodnom sudu pravde (MSP) Njemačka morala braniti od optužbi Nikaragve da prodajom oružja Izraelu doprinosi genocidu nad Palestincima. Nikaragva je u ožujku od MSP-a zatražila da donese privremenu mjeru kojom će Njemačkoj narediti da suspendira svoje pošiljke oružja Izraelu, tvrdeći da ona time krši međunarodnu Konvenciju o sprječavanju zločina genocida i Ženevske konvencije. Pravni zastupnici Njemačke na tom su saslušanju tvrdili da je većina oružja koje Njemačka prodaje Izraelu zapravo zaštitna i komunikacijska oprema, no nedavno istraživanje švedskog instituta SIPRI pokazalo je da je prošle godine Njemačka Izraelu prodala vojne opreme u vrijednosti 300 milijuna eura, od čega je polovica bila oružje. Njemačka je u posljednjih 20 godina Izraelu isporučila vojne opreme ukupne vrijednosti 3,3 milijarde eura i time se svrstala na drugo mjesto iza SAD-a, a više od polovice otpada na ratne brodove i podmornice, streljivo i dijelove za tenkove i avione. S druge strane, naša sugovornica napominje da “nedavne ankete pokazuju da gotovo 70 posto Nijemaca smatra da izraelske vojne operacije u Gazi nisu opravdane”.
– To pokazuje jasan nerazmjer između onoga što radi vlada i stavova građana, od kojih se mnogi boje reperkusija, primjerice da će izgubiti posao. Čak se i Die Linke, koji je već neko vrijeme u dubokoj krizi, boji zauzeti jasan stav u korist ljudskih prava, što bi trebala biti temeljna vrijednost ljevice, dok s druge strane desnica instrumentalizira problem antisemitizma za svoje antiimigrantske ciljeve. U takvom kontekstu presudno je da ljudi imaju priliku informirati se iz različitih izvora i da se mogu organizirati kako bi bili u stanju pozvati političku klasu na odgovornost – zaključuje Karin De Rigo.