U potezu koji je opisan kao zabrinjavajući i bez presedana, ministar rata SAD-a Pete Hegsethstotinama generala i admirala naredio je da se zadnjega dana rujna okupe u vojnoj bazi Quantico u Virginiji. Pozvani su čak i visoki oficiri stacionirani u ratnim zonama u inozemstvu, ukupno oko 800 ljudi, pa su neki od njih novinarima tu situaciju opisali kao “nepromišljenu” i “nešto što se ne pamti”.
Budući da nije unaprijed obznanio razlog misterioznog okupljanja zaredale su spekulacije, među kojima i one koje se odnose na njegove ranije najave da Pentagon otpusti najmanje 20 posto najvišeg časničkog kadra. “Svaki general, admiral ili bilo tko drugi tko je umiješan u ono DEI wokesranje mora otići”, najavio je ministar krajem prošle godine, referirajući se na antidiskriminacijsku politiku Demokratske stranke “različitost, jednakost, uključenost” koja se provodila u institucijama. Sudeći po izvještajima na sastanku je tako i bilo, naime Hegseth je najavio smjene i održao motivacijski govor u mačo maniri.
Čim je instaliran na poziciju šefa Pentagona Hegseth je otpustio niz visokih vojnih dužnosnika, a neposredno prije nego što je administracija Donalda Trumpa na početku rujna započela specijalnu vojnu operaciju u Karibima, ista sudbina snašla je i zapovjednika komande za specijalno mornaričko ratovanje, admirala Miltona Sandsa III.
Pretpostavlja se da je razlog Sandsovo protivljenje tada još potencijalnom ubijanju civila u Trumpovom ratu protiv latinoameričkih, odnosno venezuelskih narkokartela. Hegseth je otpustio i dužnosnike vojnog tužilaštva i naložio da ih se zamijeni onima s fleksibilnijim tumačenjem kršenja ratnog prava, a nedugo zatim donio je i nova, restriktivna pravila za novinske izvjestitelje iz Pentagona koja su također “bez presedana”.
U vrijeme smjene admirala Sandsa američka vojska počela je gomilati ratne brodove, borbene i izviđačke avione, dronove i vojnike u Karipskom moru, pozvavši se na optužnicu koju je američko državno odvjetništvo podignulo još 2020. godine, u prvom Trumpovom mandatu, protiv predsjednika Venezuele Nicolasa Madura i još 14 dužnosnika. Optuženi su za vođenje narkokartela Cártel de Los Soles koji je, kako se navodi u optužnici, SAD preplavio drogom s namjerom da “podriva dobrobit nacije”.
U veljači ove godine State Department je osam latinoameričkih narkokartela proglasio terorističkim organizacijama, no među njima se ne spominje Cártel de Los Soles, što je i logično s obzirom na to da takav kartel, tvrde eksperti za međunarodnu trgovinu drogom, ne postoji.
Drugoga dana rujna američka vojska izvršila je prvi od tri napada na venezuelske ribarske brodove, takozvane pange, i ubila 11 civila. Predsjednik Trump objavio je da su ljudi na brodu krijumčarili drogu za SAD, te da su bili članovi narkokartela, ovog puta drugog imena – Tren de Aragua. Ukupno je tijekom rujna u ovakvim akcijama, više od 2.000 milja daleko od obale SAD-a, ubijeno 17 ljudi. Svima je rukovodila Komanda za specijalne operacije iako se suzbijanjem krijumčarenja inače bavi civilna služba Obalna straža, po protokolima koji ne uključuju metodu “prvo ubij, a poslije postavljaj pitanja”.
Ni prije ni nakon napada nisu predstavljeni nikakvi dokazi da se zaista radilo o krijumčarima. Također, poznato je i da pange, koje se koriste i za ribarenje i za krijumčarenje, nemaju dovoljno velike rezervoare da stignu do SAD-a, pa su američke vlasti tvrdile da su išle u Trinidad kako bi se droga tamo prekrcala u veće brodove. No nedugo nakon prvog napada republikanski senator Rand Paul objavio je, a drugi izvori potvrdili, da je brod gađan nekoliko puta iz dronova, čak i nakon što je promijenio smjer i počeo odmicati prema obali.
Državni tajnik Marco Rubio priznao je da je američka vojska brod mogla zaustaviti i uhapsiti posadu. “Umjesto da smo ih presreli, na predsjednikovu naredbu digli smo ih u zrak, i opet ćemo”, rekao je Rubio, dok je potpredsjednik države JD Vance, odgovarajući na optužbe da su ubojstva civila ratni zločini, na X-u napisao da ga “boli dupe kako će to netko zvati”. Rubio i Vance, očigledno, iste osjećaje gaje i za općepoznatu činjenicu da Venezuela ima tek minornu ulogu u trgovini drogom na južnoameričkom kontinentu, a praktički nikakvu kada je u pitanju sintetska droga fentanil, koja je odgovorna za desetke tisuća smrtonosnih predoziranja u SAD-u godišnje.
I sam State Department u izvještaju objavljenom u ožujku ove godine konstatirao je da je Meksiko “jedini značajan izvor fentanila i njemu analognih supstanci s utjecajem u SAD-u”, dok je tipična droga koja se krijumčari u regiji istočnih Kariba kokain.
Bivši federalni tužilac u Puerto Ricu Sean Murphy, koji je procesuirao desetke slučajeva trgovine narkoticima, novinarima je, pak, rekao da su posade na brodicama slične onima kakve američka vojska ubija u vodama ispred Venezuele “zamjenjive” i da trgovci brzo nađu nove načine i rute za transport droge u SAD. Murphy također kaže da je većina optuženika u slučajevima u kojima je sudjelovao siromašni neobrazovani ribari. Unatoč ovim podacima domaćih stručnjaka, američka vojska, na komandu svog vrhovnog zapovjednika, u međunarodnim vodama ispred Venezuele počinila je izvansudske egzekucije civila, čin koji predstavlja kršenje američkog ustava i međunarodnog prava, odnosno ratni zločin.
No u situaciji u kojoj Trumpov MAGA pokret mahnita tako vrtoglavom brzinom da je rastakanje domaćih institucija gotovo nemoguće pratiti, čini se da nikoga nije naročito briga za 17 ubijenih stranih civila, pa čak ni za to jesu li ta ubojstva uvod u prvi pravi rat “prvog američkog antiratnog” predsjednika, kako su mu mnogi u prvom mandatu tepali. Vojni napad na strane ribarske brodove eskalacija je Trumpove upotrebe vojnih sredstava za rutinske kriminalističke operacije, počevši s aktiviranjem Zakona o stranim neprijateljima koji omogućava hapšenja i deportacije stranih državljana u slučaju objave rata ili napada od strane druge države. Prema toj logici, venezuelski kartel Tren de Aragua vrši agresiju na SAD pa je SAD zapravo u ratu s Venezuelom, iako nema nikakvih dokaza da vlada Venezuele kontrolira spomenuti kartel.
U tekstu objavljenom na portalu Just Security pravnog fakulteta Sveučilišta New York, Brian Finucane, bivši pravnik u State Departmentu i stručnjak za protuterorizam i ratno pravo, nakon prvog napada u Karibima elaborirao je iz pravne perspektive svoju tezu da je u pitanju “opasan korak dalje” čak i od notornog “rata protiv terorizma” koji je nakon 2001. inaugurirao George W. Bush. Finucane započinje konstatacijom da Trumpova administracija, nazivajući ubijene civile “narkoteroristima” i članovima “proglašene terorističke organizacije”, ove napade pokušava “zaogrnuti plaštem ‘rata protiv terora'”, no ta je teza, smatra, potpuno neodrživa.
Za razliku od sukoba koji su uslijedili nakon terorističkih napada 11. rujna 2001., ove sadašnja administracija nije ni pokušala opravdati relevantnim pravnim okvirom, odnosno ratnim pravom, niti to može učiniti jer ne postoji oružani sukob između SAD-a i “onih koji su bili na tom brodu”, niti su ti ljudi predstavljali neposrednu prijetnju SAD-u. “Budući da nijedan od ovih argumenata nije prisutan, ostaje nam tek ubojstvo ljudskih bića s predumišljajem, koje se nije odvilo ni u oružanom sukobu ni u samoobrani”, piše Finucane te dalje tvrdi da se smrtonosni napad u Karibima od kontroverzi koje su pratile “rat protiv terora” razlikuje u tome što su tadašnje administracije nastojale rastezati zakonsku podlogu toga rata, dok Trumpova administracija operira “u potpunosti izvan zakona”.
Autor navodi da je rat protiv terorizma imao “raspoznatljiva pravna uporišta” u rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, zakonima koje je donio Kongres i odlukama koje su donijeli sudovi, kao i kriterije definiranja “organizirane oružane skupine” i makar formalnu obavezu razlikovanja boraca i civila. Sukobi s džihadističkim borcima koji su pripadali oružanim skupinama potpadali su pod ratno pravo, piše Finucane, no to ovdje nije slučaj niti je Trumpova administracija uopće pokušala argumentirati da su napadi na brodice u Karibima dozvoljeni prema ratnom pravu.
Administracija nije argumentirala da je neka teroristička organizacija u ratu s SAD-om, nije ni tvrdila ni demonstrirala da su napadnuti brod, ljudi ili teret na njemu legitimne mete. Nije čak ni opisala ubijene ljude ni identificirala njihovu navodnu pripadnost, a nije ni tvrdila da se ratno pravo primjenjuje na ovaj slučaj.
Finucane također piše da sama činjenica da je administracija nekoga proglasila teroristom ili terorističkom organizacijom tu osobu ili skupinu ne dovodi do njene “magične transformacije u legitimnu metu i time dozvoljava upotrebu smrtonosne sile, niti stvara oružani sukob tamo gdje ga nije bilo prije nego što je ta etiketa upotrijebljena”. Autor stoga smatra da je ono što je napravljeno ljudima na venezuelskoj brodici višestruko ubojstvo s dalekosežnim implikacijama jer pokazuje da Trumpova administracija “sebi uzima za pravo da ubija izvan zakona”, pa se pita protiv koga će sljedećeg okrenuti tu smrtonosnu nezakonitu moć – kriminalaca, imigranata ili možda domaćih političkih protivnika?
U tekstu objavljenom u Jacobinu, direktor u organizaciji Defending Rights and Dissent Chip Gibbons podsjeća, međutim, na kontinuitet izvansudskih egzekucija kao sastavnog dijela američke vanjske politike, kojemu su svoj doprinos davali svi američki predsjednici, i republikanski i demokratski.
U recentnoj povijesti, piše Gibbons, jedan od najvećih presedana učinio je upravo demokrat Barack Obama kada je naručio egzekuciju Al Kaidinog propagandista Anvara alAvlakija. Ovo ubojstvo predstavljalo je dvostruki odmak od dotadašnje prakse; ne samo da po ratnom pravu “propagandist” ne može biti legitimna vojna meta, već je al Avlaki bio i američki državljanin. Unatoč tome, i Gibbons ističe ključnu razliku između egzekucija počinjenih u sklopu “rata protiv terora” i napada u Karibima, onu da rat između SAD-a i krijumčara droge ne postoji, niti je Kongres donio ikakvu odluku kojim bi se takva vojna kampanja autorizirala.
Ono što sasvim sigurno postoji su dokazi da su svi američki predsjednici u posljednjih 20 godina podrivali ili pokušali srušiti venezuelski režim, prvo onaj Huga Cháveza, a onda Nicolasa Madura. Donald Trump i ljudi oko njega u prvom su mandatu Venezueli nametnuli smrtonosne ekonomske sankcije i orkestrirali niz neuspjelih pučeva, a sadašnja garnitura jastrebova predvođena Marcom Rubiom i otvoreno najavljuje vojnu eskalaciju u cilju smjene režima.
Demokratska zastupnica iz progresivnog bloka IlhanOmar 24. rujna stoga je u Kongresu pokrenula donošenje Rezolucije o ratnim ovlastima u kojoj traži “prekid neautoriziranih američkih vojnih neprijateljstava protiv Venezuele i transnacionalnih kriminalnih organizacija”. Usvajanjem rezolucije administracija bi bila prisiljena u roku od 60 dana očitovati se Kongresu, koji bi potom o tome glasao. Omar, međutim, ne očekuje da će se oko njene inicijative okupiti velika koalicija demokratskih zastupnika jer, kako je rekla, “ratna mašinerija u ovoj zemlji oduvijek ima dvostranačku podršku”.