Njemačka autoindustrija, treća najveća po broju proizvedenih automobila i jedan od najvećih poslodavaca uopće u svijetu, suočava se s “egzistencijalnom krizom”, kako ju je u nedavno objavljenoj analizi nazvao tamošnji magazin Der Spiegel.
Kriza je izazvana nizom nepovoljnih okolnosti povezanih s tržištem električnih automobila, zbog čega ta industrija, koja zapošljava gotovo 800 tisuća ljudi, ove godine očekuje pad prodaje od 14 posto i vrlo izvjesna otpuštanja desetaka tisuća radnika. Sasvim je evidentno i da njemačka vlada neće ostvariti cilj da se na tamošnjim cestama do 2030. godine vozi 15 milijuna električnih automobila, unatoč tome što se domaći proizvođači, poput Volkswagena (VW), nagomilanih zaliha pokušavaju riješiti s popustima i preko 20 posto.
Naime, čak i uz popuste njemački električni automobili prosječno se prodaju za više od 30 tisuća eura, što ih i dalje čini proizvodom namijenjenim dobrostojećim kupcima. Štoviše, VW je prošle godine prestao proizvoditi e-up!, nekadašnji bestseller koji više nije profitabilan, a nema namjeru ni izbaciti novi model jeftinog električnog auta sve do 2026. godine. Mercedes-Benz, koji je ranije najavljivao da će do 2030. godine prodavati isključivo električne automobile, sada mijenja strategiju na način da kompanija “zadrži fleksibilnost” kako bi, ovisno o situaciji na tržištu, u kratkom roku mogla povećati proizvodnju automobila na benzin. VW-ovu tvornicu električnih auta u Zwickauu u Saskoj, pokrajini u kojoj se auti proizvode od 1904. godine, svečano je 2019. otvorila Angela Merkel, no otad je proizvela 50 posto manje od planiranog, a više ne radi u tri nego u dvije smjene.
Njemački magazin navodi domaće okolnosti koje ne idu na ruku industriji, od ukidanja federalnih subvencija kupcima i proizvođačima, preko ekstremno desne Alternative za Njemačku koja u sklopu kampanje za evropske izbore obećava ukinuti sve zelene politike, pa tako i industriju električnih automobila, pa do nedavnog slučaja paleži infrastrukture tvornice Tesla blizu Berlina koju su počinili “ljevičarski ekstremisti”.
Određena kolebanja u odnosu na ono što se dosad smatralo neumitnim političkim ciljem dolaze i iz redova vodeće stranke CDU-a i sestrinskog CSU-a, koji su najavili da će tražiti reviziju evropske politike da se do 2035. godine s tržišta u potpunosti uklone automobili s unutarnjim sagorijevanjem. Isto su počeli spominjati i najviši dužnosnici EU-a, predsjednica Evropske komisije (EK) Ursula von der Leyen i vođa pučana Manfred Weber, no najveći problem njemačke industrije električnih automobila lociran je značajno dalje od briselskih kuloara – u Kini.
Kineska kompanija BYD prošle je godine na vodećem mjestu na kineskom tržištu pretekla VW, a krajem iste godine pretekla je i Teslu kao najvećeg svjetskog proizvođača električnih automobila. BYD je VW izbacio i iz igre za sponzora Evropskog nogometnog prvenstva koje će se održati upravo u Njemačkoj. Za razliku od njemačke konkurencije, kineska industrija ima ključnu prednost da kontrolira kompletan proizvodni lanac, od rudnika sirovina za baterije do prodajnih lanaca, pa zapadne investicijske banke predviđaju da bi udio kineskih električnih auta na evropskom tržištu do 2030. godine mogao dosegnuti 20 posto, a sada iznosi samo tri. Štoviše, Der Spiegel piše kako BYD agresivno ulazi na tržište Njemačke uz podršku golemih investicija kineske vlade u cilju zadržavanja stope nezaposlenosti na sadašnjoj razini i rastu BDP-a od pet posto. BYD-ov model Seagull uskoro će se početi prodavati u Njemačkoj po cijeni od 20 tisuća eura, a kineska vlada na razmišljanja EK o pooštravanju trgovinskih barijera odgovorila je najavom otvaranja BYD-ove tvornice u njezinoj članici Mađarskoj.
Stanje na tržištu ukazuje da će se proizvodnja automobila i ubuduće sve više pomicati prema Aziji, pa neki analitičari smatraju da bi Njemačka svoju ekonomiju trebala učiniti manje ovisnom o toj industriji. S druge strane, na trenutnu krizu nisu imuni ni neki drugi proizvođači, pa tako ni američki Tesla. Brutalna konkurencija vlada i među samim kineskim kompanijama, pa se na ovu krizu u optimističnoj interpretaciji gleda kao na priliku za reformu njemačke autoindustrije.