U petak, 22. ožujka na Markovom trgu u Zagrebu predstavnici inicijative Znanstvenici za klimu uputili su političkim strankama koje sudjeluju u izborima apel da u svoje programe uvrste klimatske politike.
Jelena Puđak, sociologinja iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, i Nikola Biliškov, viši znanstveni suradnik u Institutu Ruđer Bošković, podsjetili su da su sličan apel, koji je potpisalo 550 hrvatskih znanstvenika svih profila, uputili i prije četiri godine svim relevantnim institucijama vlasti, no politički je odgovor na klimatsku krizu izostao. Taj odgovor opisali su kao “neadekvatan” u odnosu na ozbiljnost i sveobuhvatnost klimatske krize, štoviše “razočaravajući jer vodi u krajnji gubitak perspektive, što se osobito odnosi na mlade generacije”. Isto se može konstatirati i za globalne klimatske pregovore, koji nisu doveli do značajnijih pomaka pa je “sve jasnije da se naš planetarni sustav bliži točki prijeloma”, napisali su znanstvenici u svom apelu.
U protekle četiri godine razina ugljikovog dioksida u atmosferi i u oceanima nastavila je rasti, a “posljedice klimatskih promjena poprimile su katastrofalne razmjere koje su se očitovale u različitim meteorološkim događanjima i u našim krajevima i koje uzrokuju veliku materijalnu štetu i ogromnu ljudsku patnju”, rekao je Biliškov na konferenciji za novinare. “U svoj njenoj zastrašujućoj realnosti, klimatska kriza je test zrelosti naše civilizacije u cjelini, poziv za buđenje, jedinstvena prilika za globalnu transformaciju prema održivom društvu”, navode znanstvenici, ističući da je upravo Sredozemlje jedna od globalnih “vrućih točaka” u smislu klimatskih promjena. Opisujući širi kontekst koji onemogućava donošenje sustavnih klimatskih politika, znanstvenici za klimu navode i da “u zadnje vrijeme svjedočimo značajnim pritiscima različitih aktera i lobija kojima je izložen Zeleni plan EU”.
“Neposredni uzrok masovnih prosvjeda poljoprivrednika diljem EU je nerazumijevanje dobrobiti koje nam svima donose ambiciozne okolišne politike, no dublji uzrok treba tražiti u nedovoljno kvalitetnoj komunikaciji tih politika, kao i u zlonamjernim aktivnostima interesnih lobija, politički artikuliranih kroz djelovanje sve jačih konzervativnih snaga u cjelokupnom političkom spektru. S druge strane, agresija Rusije na Ukrajinu uzrokovala je velike poremećaje na polju energetike EU, što se prelijeva i na globalnu razinu”, navode u svom apelu, objašnjavajući i da “sve veća nesigurnost, uzrokovana produbljivanjem nejednakosti, revitalizacijom kolonijalnih praksi i odnosa, te gubitkom okolišne podloge zbog zaoštravanja klimatske krize, dovodi do sve intenzivnijih migracija stanovništva”.
Znanstvenici za klimu stoga inzistiraju na razvoju i implementaciji efikasnih klimatskih politika, a Jelena Puđak istaknula je i da je nedostatno i kontraproduktivno fokus stavljati isključivo na smanjenje emisija stakleničkih plinova, već se društveni odgovor na suvremene ekološke krize mora voditi i načelima ekološke pravednosti. “Kako bismo na vrijeme ublažili i prilagodili se na klimatske promjene potrebno je razmatrati sustavnu promjenu društvenih i ekonomskih odnosa koji fokus s rasta konzumerizma i BDP-a kao glavnih mjera društvenog razvoja stavljaju na kvalitetu života građana i ekološku održivost”, smatra sociologinja.
Puđak i Biliškov istaknuli su da se u Hrvatskoj tek sporadično mogu naći pozitivni primjeri, uglavnom na razini civilnog društva i lokalnih samouprava, no ti se projekti, kažu, najčešće događaju usprkos ili čak suprotno nacionalnim politikama i ovise o angažmanu pojedinaca.
Kada je u pitanju nacionalna razina, Nikola Biliškov Novostima je rekao da se klimatska politika u Hrvatskoj uglavnom “svodi na zadovoljavanje forme, ispunjavanje obaveza prema EU-u ili pak na najobičnije pribjegavanje lažnim rješenjima”.
– Nažalost, sve je to doneseno i provodi se oslanjanjem na golu političku intuiciju vladajućih elita, bez dubinskog razumijevanja klimatske krize i ostalih povezanih ekoloških kriza. S druge strane, cijeli niz stranaka zastupljenih u Saboru otvoreno poriče znanstvene činjenice. S treće strane, ambiciozne klimatske politike nalazimo tek u tragovima čak i kod onih u čijim bi se agendama one očekivale. To je tako zbog vrlo nedostatne međusektorske komunikacije, za što ne krivim isključivo politički sektor. Vrlo su rijetki znanstvenici koji su spremni iskoračiti iz svojih akademskih komotnosti i otvoreno zagovarati prijenos znanstvenih spoznaja u efikasne, dobro usmjerene politike – rekao nam je Biliškov.
Znanstvenici za klimu stoga su od političkih stranaka zatražili da u svoje programe uvrste niz klimatskih politika, među kojima su ubrzanje procesa napuštanja fosilnih goriva, poticanje lokalne proizvodnje i distribucije dobara, razvoj i implementacija adaptivnih poljoprivrednih politika, uvođenje ekološkog doprinosa u svim granama gospodarstva, uvođenje indeksa blagostanja koji će se fokusirati na stabilnost okoliša i kvalitetu života a ne na porast potrošnje, unošenje prava okoliša u zakonodavstvo, očuvanje i obnova degradiranih staništa, razvoj ekoloških kurikuluma u obrazovanju, te potpora znanstvenim istraživanjima koja se bave rješenjem klimatske krize.
S obzirom na ove prijedloge, Biliškova smo upitali da nam prokomentira programe stranaka koje sudjeluju u izborima, prije svega one vladajuće, za koju kaže kako ona “misli da je klimatska politika ono kad govoriš o jačanju plinske infrastrukture, ugovaranju novih dobavnih pravaca fosilnih goriva, uz povećanje kapaciteta obnovljivih izvora”.
– I tako, dok se klimatske promjene zaoštravaju i u našim krajevima već sada poprimaju zabrinjavajuće razmjere, naše političke elite bez problema govore o istraživanjima potencijalnih ležišta ugljikovodika, povećanju kapaciteta LNG terminala, plinovodima, diverzifikaciji dobave plina i nafte, hvale se održavanjem prihvatljive cijene plina i slično. Pa onda u odgovoru na naš apel kažu da se odgovor Hrvatske na klimatske promjene oslanja na vodikove tehnologije i na tehnologije hvatanja i skladištenja ugljikovog dioksida. Sve je tu prepuno grinvošinga, i to rudimentarnog – ističe Biliškov i dodaje da većina stranaka još nije objavila svoje predizborne programe, ali da od njih ni ne očekuju “ništa spektakularno u klimatskom smislu”.
– Zato smo istupili novim apelom, kako bismo im uputili poruku što znanstvena zajednica od njih očekuje. Duboko sam uvjeren da se varaju ako misle da će i dalje bez klimatskih politika mirno ploviti kroz izborne cikluse. Mi kao znanstvenici možemo ih upozoravati na znanstvene činjenice i oni mogu, a i ne moraju prihvatiti naše zahtjeve. No, tu su i mlade generacije, kojima je jako stalo do kvalitetnog sustavnog odgovora na klimatsku krizu. Te mlade generacije su pokazale kako odlično razumiju problem i vrlo su precizne u razlikovanju kvalitetnih politika od grinvošinga i drugih lažnih odgovora koji proizlaze iz poricanja znanosti – zaključuje naš sugovornik.