U ponedjeljak, 24. lipnja svoj antiklimaktični završetak doživio je najgori slučaj napada na slobodu medija u zapadnome svijetu u posljednjih više desetljeća. Australski urednik, novinar, programer i osnivač WikiLeaksa Julian Assange prvo je, praktički u tajnosti, bio prisiljen pristati na nagodbu sa svojim američkim progoniteljima, a potom je podjednako konspirativno napustio Ujedinjeno Kraljevstvo, u kojemu je bio utamničen 12 godina, i odletio prema rodnoj Australiji.
“Časni sude, šaljemo Vam elektronički potpisane Informacije o kaznenom djelu u gore navedenoj stvari i ljubazno molimo da, što je prije moguće, službenik stavi na dnevni red ovo pismo i Informacije kako bi se objavilo održavanje saslušanja prema Pravilu 11 zakazano pred Vašim sudom u Saipanu 26. lipnja 2024. godine u 9 sati, za vrijeme kojega očekujemo da će optuženi priznati krivnju za optužbu o uroti s ciljem nezakonitog stjecanja i širenja klasificiranih informacija povezanih s nacionalnom sigurnošću Sjedinjenih Država”, napisali su dužnosnici američkog ministarstva pravosuđa i državnog odvjetništva u pismu upućenom sutkinji okružnog suda Sjevernomarijanskih otoka.
Prema nagodbi, Assange će se u srijedu, 26. lipnja pojaviti na sudu u Saipanu, najvećem od tih otoka, lokaciji koja je odabrana zato što je u pitanju američki prekomorski teritorij u Tihom oceanu. Tamo će priznati krivnju za navedenu točku optužnice, jednu od ukupno 18 za koje ga je SAD do jučer teretio i za to tražio 175 godina zatvora. Za priznanje krivnje za ilegalno pribavljanje i objavljivanje klasificiranih informacija dobit će 62 mjeseca zatvora, upravo onoliko koliko je već odslužio u Londonu.
U londonskom zatvoru maksimalne sigurnosti Belmarsh Assange je proveo 1901 dan, više od pet godina, nakon što se prethodnih sedam od izručenja u SAD skrivao u ekvadorskoj ambasadi u Londonu. Prije svega toga, 2006. osnovao je WikiLeaks, na kojemu su se četiri godine kasnije počeli objavljivati dokazi o američkim ratnim zločinima u Afganistanu i Iraku i drugi povjerljivi dokumenti američke administracije. Već iste godine u Švedskoj je optužen za seksualni napad, a švedsko tužilaštvo odbacilo je 2019. tu optužnicu zbog nedostatka dokaza. Iste godine u SAD-u je podignuta optužnica za špijunažu, a Assange je uhapšen u ekvadorskoj ambasadi i odveden u zatvor. Tamo je proveo pet godina u uvjetima koje su sve relevantne institucije okvalificirale kao torturu, razbolio se i istovremeno prolazio kroz sudski proces u kojemu je britansko pravosuđe bez krzmanja odigralo ulogu agenta za američke prljave poslove.
Odluci o nagodbi prethodio je obrat na britanskim sudu, koji je u svibnju uvažio tvrdnje Assangeovih odvjetnika da su američke “garancije”, prema kojima on u američkim institucijama neće biti izložen daljnjoj torturi, krajnje neuvjerljive. Tada se u cijeli proces već aktivno bila uključila australska vlada premijera Anthonyja Albanesea, pa uz pomoć onoga što je nazvano “tihom diplomacijom” s američkim vlastima sklopila dogovor prema kojemu će Assange biti pušten na slobodu, a američkom predsjedniku Joeu Bidenu sačuvan obraz. Ono što je SAD-u najvažnije, tim će dealom prijetnja američkog Zakona o špijunaži nastaviti visjeti nad glavama novinara koji se usude baviti kriminalnim tajnama američke nacionalne sigurnosti. I to bilo gdje u svijetu, a ne samo u SAD-u, gdje je već ranije za špijunažu osuđena bivša vojna analitičarka Chelsea Manning. Ona je WikiLeaksu poslala sporne dokumente, a nakon sedam odrobijanih godina spasio ju je tek čin milosti bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame.
Sretni zbog činjenice da je Assange izašao iz zatvora i da u tom zatvoru neće umrijeti, WikiLeaks i Assangeova supruga Stella Assange zahvalili su svima uključenima u globalnu kampanju za njegovo oslobađanje, no daleko od toga da su ovakav rasplet doživjeli kao bilo kakvu vrstu principijelne pobjede ili se prepustili euforiji. “Mi ćemo, naravno, tražiti pomilovanje, ali činjenica da se dogodilo priznanje krivnje prema Zakonu o špijunaži u odnosu na posjedovanje i otkrivanje informacija o nacionalnoj sigurnosti evidentno je vrlo ozbiljna prijetnja za sve novinare”, rekla je Stella Assange.
Predsjednica Odbora za zaštitu novinara Jodie Ginsberg također je podcrtala da Assange nije američki državljanin, ali da je unatoč tome mogao biti izručen u SAD, što bi se dogodilo da nije došlo do nagodbe. “To bi značilo da bilo koji novinar u svijetu koji želi objavljivati informacije o američkim kršenjima ljudskih prava može biti u situaciji da ga SAD progoni”, rekla je Ginsberg.
Bidenova administracija imala je mogućnost odbaciti točku optužnice koja se odnosi na špijunažu i progoniti Assangea na temelju neke druge, no ustrajala je upravo na onoj najdrastičnijoj. Ovakvom nagodbom na koncu je uspjela u naumu da i formalno kriminalizira uobičajenu novinarsku praksu i da prvi put u više od stotinu godina otkad postoji Zakon o špijunaži zbog njegovog kršenja osudi jednog novinara.