fotografije: Đ. Karavdić/NOMAD

Sjajni dragulj Maroka

Svaki će putnik koji se namjeri posjetiti Maroko i Casablancu prije ili kasnije naići na preporuku da ne propusti vidjeti Veliku džamiju. A raskošna džamija, koju je dao sagraditi kralj Hasan II, po kojem je i nazvana, predstavlja umijeća savremenih marokanskih graditelja i zanatlija u najboljem izdanju. Grandiozna građevina ljepotu zahvaljuje i sofisticiranim detaljima u vidu ručno klesanog kamena, finih rezbarija, intarzija, rukom oslikanih pozlaćenih stropova od cedrovog drveta i ručno rađenih mozaika od keramičkih pločica koje krase ovo remek-djelo marokanske arhitekture.

Džamija Hasana II jedna je od najvećih islamskih bogomolja, ovaj se objekat jednim dijelom nalazi iznad Atlantskog okeana, dok njen minaret, najveći na svijetu, doseže visinu od 210 metara. Može primiti ukupno 105.000 vjernika, od toga 80.000 u dvorištu, dok 25.000 može u isto vrijeme klanjati u unutrašnjosti koja ima podno grijanje za hladne mjesece i pomični krov koji u toplim mjesecima dopušta morskom povjetarcu da razhladi unutrašnjost džamije.

Djelo je francuskog arhitekte Michela Pinseaua, reflektira maurski uticaj a sadrži brojne elemente sa drugih važnih građevina islamske arhitekture iz različitih dijelova svijeta. Njezina gradnja trajala je tek šest godina – desetine hiljada majstora, zanatlija i radnika bilo je angažirano u smjenama 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici.

Za gradnju su korišteni isključivo domaći materijali – ružičasti granit iz Tafraouta, mramor iz Agadira, mirisni cedar sa Atlasa… Jedino su golemi lusteri i zidne lampe dopremljeni iz Venecije, sa otoka Murana. Glavna prostorija za molitvu dimenzija je 200 x 100 metara sa 60 metara visina, ukupno 25 vrata džamije je izrađeno od mesinga i titanijuma kako bi se spriječila korozija i promjena boje pod uticajem morske soli, a 41 fontana u abdesthani je isklesana od lokalnog mramora u obliku velikih cvjetova lotosa. TV kuća ARTE opisala je ovu džamiju kao “najljepši religijski objekat na svijetu”.

Ovaj sjajni dragulj islamske arhitekture, kako ga također često nazivaju, izazvao je polemike zbog visoke cijene gradnje. Utrošeno je gotovo 600 miliona eura, a kada je u kraljevoj riznici ponestalo novca uključili su se donatori iz arapskog svijeta ali i građani koji su donacijama, što je izazvalo kontroverze, pomogli gradnju džamije. 27 godina kasnije o skupoći i kontroverzama više niko niti ne govori, Džamija Hasana II postala je jedan od najvažnijih spomenika Maroka koji ujedno simbolizira prelazak ove države iz ere konzervatizma u vrijeme kulturne otvorenosti.

Zlatar: Recepti iz prošlosti
Diklić: Plavi kit
Drvena revolucija