Skočimo u rijeke, za rijeke

Una, Sava, Doljanka, Neretvica, Željeznica, Bjelava, Neretva samo su neke od brojnih rijeka na kojima je izgrađeno 100, a započeta ili planirana izgradnja još 300 (!) malih hidroelektrana u Bosni i Hercegovini.

Neke od rijeka, rječica i potoka uspjeli su odbraniti i sačuvati građani, ali izostaje sistematska podrška nadležnih, iako su kao predizborni potezi, a kako drugačije, protumačene inicijative federalnog parlamenta i Narodne skupštine Republike Srpske da se u oba entiteta, odvojeno a kako drugačije, zabrani gradnja malih hidroelektrana (MHE). Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH je usvojio Deklaraciju o zaštiti rijeka i izglasao zaključak o potpunoj zabrani gradnje malih hidroelektrana na cijeloj teritoriji FBiH te Federalnoj vladi dao rok od tri mjeseca da izvrši analizu i predloži izmjene u zakonodavstvu što će omogućiti provođenje ove zabrane u praksi. Da zaista postoji interes vladajućih struktura da se zaštite rijeke, to bi se na lokalnom nivou davno riješilo, ovako se stiče dojam da je riječ o dekorativnom potezu, kupovanju vremena i skupljanju prijeko potrebnih bodova za predstojeće izbore. I opravdan je strah da će kao i u brojnim drugim slučajevima, kada se unesu izmjene u zakone, zakoni biti jedno, a njihovo provođenje nešto sasvim drugo.

Ukoliko sve planirane budu i izgrađene, u Bosni i Hercegovini će biti ukupno 400 MHE, podatak je Koalicije za zaštitu rijeka BiH, što bi značilo da gotovo neće biti vodotoka čiji ekosistem neće biti narušen gradnjom ovih postrojenja za proizvodnju električne energije. Aktivisti stoga kao jedno od rješenja predlažu hitno ukidanje poticaja za proizvodnju struje u malim hidroelektranama što bi znatno smanjilo zastrašujuću brojku iz prethodne rečenice. Vlada RS-a je prošle godine čak ukinula poticaje ali za vjetroelektrane čime se dodatno favorizira gradnja MHE.

Interes privatnog kapitala i u ovom je slučaju ispred javnog interesa, golema prirodna bogatstva male i ekonomski siromašne Bosne i Hercegovine nepovratno se uništavaju zarad garantiranog prihoda vlasnika jer male hidroelektrane spadaju u kategoriju obnovljivih izvora energije, čime država ove projekte subvencionira garantujući im narednih 12 (FBiH) ili 15 (RS) godina otkup ukupno proizvedene energije po za vlasnike najpovoljnijoj a državu najnepovoljnijoj cijeni.

Sredstva koja se svakog mjeseca prikupljaju od građana, jedna od stavki svakog mjesečnog računa za električnu energiju je naknada za obnovljive izvore energije, potrebno je usmjeriti na proizvođače koji ne devastiraju životnu sredinu. Istovremeno, neophodno je zaštititi pravo na čistu vodu i onemogućiti privatizacija vodnih resursa i vodosnabdijevanja, kako je to još prije četiri godine učinila Slovenija kao prva evropska zemlja koja svojim građanima garantuje pravo na pitku vodu kao jedno od temeljnih ljudskih prava, garantovano ustavom, čime se onemogućuje privatizacija izvora pitke vode u budućnosti.

Osim što trajno mijenjaju i uništavaju okoliš, floru i faunu, po puštanju u rad, MHE su potpuno bez nadzora vlasti a vlasnici u skladu s tim, ne vode računa o njihovom održavanju, barem ne koliko bi trebali. Spomenimo samo dva primjera. Prvi, iz decembra prošle godine, kada su električni uređaji u 500 domaćinstava Prokosa u blizini Fojnice havarisani usljed naglog povećanja napona u mreži, do čega je došlo, kako je objasnila Elektroprivreda BiH, zbog neispravnosti relejnih zaštita u postrojenju MHE Mujakovići na rijeci Jezernici. Primjer drugi, učestaliji, su brojna pucanja cjevovoda koji dovode do plavljenja privatnog zemljišta i imovine ili oštećenja lokalnih puteva, tako je u junu također prošle godine oštećen lokalni put Nemila-Bistričak zbog pucanja cijevi MHE Bistričak.

Kako piše Capital.ba, vlasnici trećine malih hidroelektrana u BiH su djelimično ili većinom stranci, odnosno firme iz Slovenije, Turske, Hrvatske, Austrije… Bosna i Hercegovina obiluje vodom, šesta je evropska zemlja po vodenom bogatstvu, i dok se bh. rijeke strahovito uništavaju, EU u isto vrijeme itekako vodi računa o vlastitim prirodnim bogatstvima. U Strategiji EU za bioraznolikost do 2030, dokumentu objavljenom koncem maja, sa podnaslovom Vraćanje prirode u naše živote, piše kako je potrebno učiniti više za obnovu slatkovodnih ekosistema i prirodnih funkcija rijeka.

Plan Evropske unije je u svojim rijekama ukloniti suvišne prepreke koje sprečavaju prolaz riba selica i optimalan protok vode i sedimenata i obnoviti poplavna područja i močvare kako bi se do 2030. najmanje 25.000 km rijeka ponovno pretvorilo u rijeke slobodnog toka. Dalje se navodi da bi tijela država članica EU trebala “preispitati dozvole za zahvaćanje i akumuliranje vode kako bi se vratio ekološki prihvatljiv protok.” Bosna i Hercegovina nema vlastitu strategiju ali ne bi bila sramota prepisati pametna rješenja od susjeda ili koga god ko pametna rješenja ima.

Kako bi se skrenula pažnja na opasnost i prijetnju koju po rijeke – njihovu ljepotu i naše bogatstvo predstavlja zlo u vidu malih hidrocentrala, u nedjelju 12. jula planira se na desetine događaja širom naše zemlje. Radi se o međunarodnoj inicijativi Veliki skok (Big Jump) koja će obuhvatiti aktivnosti na 16 rijeka i 3 bh. jezera na kojima su male hidroelektrane ili izgrađene ili su u planu. Zvanični događaj u organizaciji Koalicije za zaštitu rijeka BiH simbolički počinje u 11.55 kako bi ukazali da je „5 do 12“ za zaštitu bh. rijeka.

Iako skakanje u rijeke (čak ni višekratno) neće spasiti rijeke to nije razlog ne podržati akciju kojoj je cilj podizanje svijesti o opasnosti trajnog i nepovratnog uništavanja bogatstava naše zemlje. Prirodna, kao ni druga dobra političari neće zaštititi, to mogu učiniti samo građani, kao što sve češće i u sve većem broju i čine, a ako će ovakvi i slični događaji pomoći da se u akcije spašavanja bh. rijeka uključi što veći broj građana prije nego bude zauvijek kasno, ova će akcija tim biti značajnija. Zato, skočimo u rijeke, ne zbog rijeka već zbog nas, u Novom Gradu, Drvaru, Šamcu, Glamoču, Jablanici, Konjicu, Mostaru, Banjaluci, Bijeljini, Maglaju, Olovu, Kaknju, Višegradu, Vitezu, Fojnici, Foči, Trebinju i Nevesinju.

Butlerovi izvještaji
Priča o eseju
Izazov prihvaćen