Smijeh otkriva društveni status

Način na koji se smijemo je neočekivano tačan pokazatelj naše pozicije i moći u društvu.

Smijeh nije samo znak nekog nevinog zadovoljstva nego je često kompleksniji – signal koji otkriva sve, od stepena anksioznosti preko civiliziranosti u ophođenju do inata. Zapravo, smijeh može otkriti i neke sentimente koje bismo radije zadržali za sebe.

Prema najnovijim istraživanjima, način na koji se smijemo je neočekivano tačan pokazatelj naše pozicije i moći u društvu.

“Ako samo na trenutak poslušate nečiji smijeh i čujete, makar i kratko, način na koji se neko smije, možete steći izvjesnu sliku o njegovom statusu u grupi”, tvrdi Christopher Oveis, profesor s kalifornijskog Univerziteta u San Diegu.

Oveis predvodi istraživanja o odnosu smijeha i društvenog statusa, a tokom najnovijeg bavio se ispitivanjem smijeha 48 muškaraca – članova univerzitetskog udruženja. Istraživači su ispitanike podijelili u grupe u kojima su dva člana imala niži status (osobe koje su pristupile udruženju samo mjesec dana prije istraživanja), a dva člana su bila s visokim statusom u grupi (aktivni u udruženju dvije ili više godina). Nakon toga je praćena i snimana interakcija između članova grupe dok su pričali viceve ili međusobno se zezali.

Istraživanje je pokazalo da je način na koji su se smijali članovi grupe s nižim statusom dosta drugačiji od smijeha njihovih kolega na višim stupnjevima hijerarhijske ljestvice.

“Smijeh osoba s višim statusom bio je manje inhibiran i oni su bili spremni glasnije se smijati, za razliku od njihovih kolega s nižim statusom čiji je smijeh bio pokorniji i tiši”, kaže Oveis.

Smijeh dominantnih članova grupe je bio glasniji, s više varijacija u tonu i – što je iznenadilo istraživače – s puno viših tonova. Smijeh osoba s nižim statusom u grupi, s druge strane, kraće je trajao, bio je niži, manje sporadičan i “prozračniji”.

“Mislim da je ovo posljedica psihologije moći, a status se često poklapa sa stepenom moći koju neka osoba ima u grupi”, kaže Oveis. “Znamo da kad se u nekoj grupi osjećate moćno, tada ste obično i opušteniji, a to je praćeno određenim neverbalnim ponašanjem, što znači da ste općenito manje inhibirani.”

Osobe s višim statusom su se stalno smijale na dominantan način, dok su se osobe s nižim statusom u grupi na takav način smijale samo povremeno. Naime, osobe s nižim statusom su ponekad prevazilazile svoju podređenu ulogu kada bi se našle u poziciji moći – naprimjer, kada bi se našli u situaciji da oni mogu zezati neku drugu osobu u grupi.

“Kada ste osobe s nižim statusom stavili u dominantniju poziciju, oni su osjetili da prelaze u takvu poziciju pa je i njihov smijeh postajao dominantniji”, kaže Oveis.

Istraživanje je također pokazalo da je osobama koje su izvan grupe način na koji se neko smije odmah signalizirao kakav status ta osoba ima u grupi. Tokom drugog istraživanja, istraživači su 51 studentu puštali zvučni zapis smijeha, koji su oni bili u stanju vrlo precizno identificirati i prepoznati da li se radi o dominantnom ili pokornom smijehu.

Oveis naglašava da se istraživanje bavilo isključivo muškim ispitanicima, čiji smijeh često prate bučni zvukovi poput ispuštanja zraka kroz nos, dok je ženski smijeh više melodičan. “Žene i muškarci se smiju na različit način”, kaže Oveis.

Ovo istraživanje je potvrdilo ranije rezultate o oblicima neverbalnog ponašanja, kao što su način na koji se osmjehujemo, govorimo ili poza u kojoj stojimo. “Na osnovu ovih faktora možemo donijeti iznenađujući tačne zaključke o nekome”, kaže Oveis.

“Način na koji se ponašamo odaje puno informacija o nama samima, ali istovremeno mi neprekidno pokušavamo dešifrirati, čak i na podsvjesnom nivou, signale koje primamo od drugih osoba”, kaže Oveis i zaključuje: “Svake sekunde koju provedemo gledajući u drugu osobu, primimo od nje pregršt informacija.”

Zlatar: Recepti iz prošlosti
Diklić: Plavi kit
Drvena revolucija