Obavezna lektira
“Moj gospodaru, zemlja zvana Bosna nesrećna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, još manje držati, ali se može podnijet kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a služila bi bar kao sigurno konačište u prolazu. Ona nije kraljevstvo u našem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanatično mrzi i kralja i barune. Sa četiri strane, Vama već poznati aspiranti – podmeću, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i užasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o budućnosti s nadom.
***
Neka se Gospod smiluje ovoj zemlji. Dok ona sebe ne nađe, mi u njoj nema bogzna šta da tražimo.
***
Četrnaest godina, a ništa… ništa… ništa… i kad vjeruju, ne vjeruju, i kad se protive, smiju se. Našom molitvom svom se bogu obraćaju. Ja ne mogu… se gasim… iako mi vjera istim žarom podstiče namjere, i ne odustajem , ja padam… riječ božja ne može da dosegne do duša ovog satanskog krda. Umoljavam, opozovite me, pošaljite me negdje gdje ću živ izgorjeti za blagu riječ Isusovu, dižite me, dobra braćo, odavde, jer mi se od mraka oko mene povremeno mrači um i prokleti satana me začikava i mami u svoja maglena skrovišta. Pomozite mi dok još mogu zamrlim usnama sastaviti božje ime!
***
Neka Allah uveća slavu Ishak-begu! Nalazim su u Pavlovoj zemlji koju još zovu Bosna. Vidio, čuo, provjerio, utvrdio. Usuđujem se preporučiti nekoliko istina neophodnih našoj stvari. Oni su teško pobjedivi, ako su jedinstveni. Pobijedićemo ih ako se vežemo s jednim protiv drugoga. Treba se hitno primaći njihovoj istočnoj granici i odatle birati i po potrebi mijenjati saveznike i protivnike. Kmetu njihovom i sitnom plemenitašu zatvorene su sve kapije u obilje i sigurnost. Te kapije treba otvoriti. Hiljade prebjeglica spoznaće uz nas prednost službe nepobjedivom carstvu i vojsci islamskoj, neka joj Allah ustostruči pobjede. S tom novom vojskom biće nam otvoreni putovi na zapad i na sjever. Pavlova zemlja ili Bosna može se, dakle, razoriti novcem, i dokazima o ličnoj, imovinskoj i svakoj drugoj sigurnosti pod okriljem naših zakona. A zatim brzo izgraditi, i to njenim izvorima blaga i građe jer ovo je zemlja vrlo bogata, o čemu ću podnijeti poseban izvještaj. Tako ćemo učiniti nama korisno, a bogu ugodno djelo.
… sablja neka sudi kratko, ali brzo i temeljito, a potom zakon siguran, jasan, s čvrstom rukom. Vjerni će postati gospoda darivana darežljivom rukom onog koji udara posljednji pečat.”