Ismet Mujezinović: D. Sušić, crtež, detalj

95 godina od rođenja Derviša Sušića

Na današnji dan 1925. godine u Vlasenici je rođen Derviš Sušić, nezaobilazno ime u književnosti Bosne i Hercegovine 20. stoljeća. Danas u njegovoj rodnoj Vlasenici, u Tuzli, Lukavcu, Srebreniku i Brčkom postoje ulice koje nose njegovo ime. U Sarajevu ne. Nismo uspjeli pronaći niti osnovnu školu nazvanu po ovom pripovjedaču, dramatičaru i romansijeru kojeg mnogi smatraju jednim od najznačajnijih autora poslijeratnog perioda u Bosni i Hercegovini.

Rođen je u porodici imama, hafiza, i domaćice, Drugi svjetski rat ga zatiče u Sarajevu kao učenika učiteljske škole, a 1942. godine kao sedamnaestogodišnjak se pridružuje partizanskim jedinicama. Borio se u Lovćenskom bataljonu Prve proleterske brigade. Poslije rata radi kao učitelj u Srebrenici i Tuzli, kasnije kao novinar Oslobođenja, prvi je dobitnik Zlatne značke Oslobođenja. Kasnije postaje upravnik Narodne biblioteke u Tuzli koja od 2002. godine nosi njegovo ime. Jedno vrijeme je obavljao poslove referenta za kulturu i narodno prosvjećivanje nakon čega prelazi u Sarajevo gdje između ostalog radi i kao savjetnika u CKSK BiH.

U svojim dramama i romanima je pisao o istorijskim temama u djelima Veliki vezir, Posljednja ljubav Hasana Kaimije i Teferič, dok u većini djela tematizira suvremenu problematiku. U najvažnija djela spadaju Ja Danilo, Uhode, Pobune, Hodža strah, Nevakat, Tale, Parergon. O svojoj sklonosti ka pričama i knjigama, pisao je:

Otac mi bijaše islamski sveštenik koji je svaku umnu knjigu smatrao svetinjom koju valja čuvati u kući i po nekoliko puta čitati, pa kad se shvati, opet je lijepo smjestiti da je pri ruci, ako se nauk iz nje smetne s uma, a zatreba. Majka – domaćica, znala je pričati ljepše neko što ja danas umijem pisati. Njene priče nisu bile tanana tkanja bajki, nego uzbudljivi vezovi činjeničkih rijeka što ih je zapamtila od starijih, a ovi od svojih prethodnika.”

Prvi roman Ja, Danilo mu je osigurao veliki ugled i donio različita priznanja. Posljednji Sušićev roman Čudnovato objavljen je 1992. godine, a njegovo djelo koje je izazvalo i danas izaziva najviše polemika je Parergon objavljen 1980. godine. Ova antifašistička polemička knjiga napisana je kao dodatak odnosno Bilješka uz roman Tale. U Parergonu Sušić preispituje ulogu muslimanskog odnosno bošnjačkog establišmenta i islamske zajednice u Drugom svjetskom ratu, te snažno u nekim slučajevima i poimenično kritizira kolaboracioniste Nezavisne države Hrvatske i Trećeg rajha. O zvaničnom odnosu savremene bosnistike prema Sušiću i njegovom djelu najbolje govori činjenica da se Parergon najčešće prešućuje, u neka sabrana djela Derviša Sušića nije uopšte uvršten.

U njegovim djelima pratimo priče junaka ali i čitavih porodica kroz vjekove, od srednjevjekovne Bosne do 20. stoljeća. Sušićevi junaci reflektiraju sudbinu Bosne, i često završavaju tragično, međutim u njegovim djelima upoznajemo Bosnu na uvijek uzbudljiv i autentičan način. Sušić je bio pasionirani ljubitelj narodnih pjesama, kucao je u saz i volio pjevati. Preminuo je u Tuzli nakon dugogodišnje borbe s teškom bolešću, 1. septembra 1990. u 65. godini, sahranjen je u Sarajevu.

Izabrana bibliografija:

Ja, Danilo (1960)
Danilo u stavu mirno (1961)
Teferič (1963)
Pobune (1966)
Uhode (1971)
Hodža strah (1977)
Tale (1980)
Parergon (1980)
Žar i mir (1983)
Veliki vezir (1984)
Nevakat (1986)
Listopad (1987)
Čudnovato (1992)

Derviš Sušić


RegionElle: Romana Brolih
Zubčević: Muke po uredniku
Ladin: Bože sve kako si rekao