Došli smo do samog kraja, još malo pa ćemo opisati puni krug, ili punu elipsu. I dok tako planeta bezbrižno kruži oko sunca, mi još uvijek lutamo tražeći svoje mjesto pod suncem. U Sarajevu od smoga i poganog zraka ne vidimo sunce; u Banjoj Luci sunce nikako da sine, sunce istine i pravde.
Pitam se koga štite SNSD-ovci da su spremni da biju svoj narod? Krvavi balkanski cirkus je počeo tako što je rečeno da niko ne smije Srbe da bije, krvavi cirkus koji još uvijek obilazi gradove bivše Jugoslavije.
Sa druge strane, u Sarajevu, kao uostalom i u Banjoj Luci, i vrapci na grani znaju ko je ubica Dženana Memića – ali eto SDA ga štiti jer je njihovo dijete, dijete nekog njihovog profitera, tajkuna. David i Dženan nisu izgleda vrijedni truda, ali zato zataškavanje očigledno jeste. U Sarajevu su nedavno ubijena i dva policajca, i opet nikom ništa.
Milorad Dodik, i njegov prateći vokal Bakir Izetbegović, optužuju tužilaštva, ista ona koja su pod njihovom kontrolom. Lako je optuživati, ali je teško otkriti ubice čija imena nisu tajna. Budala je ko misli da Izetbegović nije isti kao Milorad Dodik. A još je veća budala svako ko misli da Izetbegović ili Ćović ne bi radili “svojima” isto ovo što Dodik i Lukač rade Banjalučanima.
Lukav je bio plan – otjerati Davora Dragičevića i Pravdu za Davida sa Trga i tu nakon nekoliko dana napraviti dernek gdje će se piti i povraćati, već narednog dana sve bi bilo zaboravljeno. Međutim, opet su se preračunali. Davor će se boriti za istinu i pravdu do kraja. A kraj je jednostavan – ili Lukač ili istina. Neko mora pasti. Naravno, ako padne Lukač mogao bi se zakotrljati stranputicom i Milorad Dodik.
Dodik je u maniru nonšalantog spin-doktora izjavio kako će on pozvati građane, i čak im se pridružiti “kad god bude imao vremena” da istjeraju iz kancelarija Tužilaštva one koji ne rade (misli na one što ih je on postavio), pri tome nije rekao da li policija i u toj hipotetičkoj situaciji treba raditi svoj posao.
Ono što je zajedničko Dodiku, Izetbegoviću, Čoviću (Vučiću i ostalima) jeste težnja ka apsolutnoj moći a to je ujedno i smrtonosna zamka za njih, prokletstvo i nada za nas. Čine sve da ostvare i zadrže apsolutnu moć i kontrolu, a pri tome im se drastično smanjio, i još uvijek se smanjuje, manevarski prostor. Njihova moć će im na kraju biti najveći protivnik, jer nema nazad. Pogotovo nema nazad za Dodika i Izetbegovića. Kao što je pjevao Vergilije: “Silazak u Pakao je lagan… Vrata pakla otvorena su i noć i dan; put je gladak a silazak lagan.”
Da je neko ubio Dodikovog sina ne bi “istraga” trajala devet mjeseci bez rezultata, ne bi ni devet dana. Ubice bi bile pronađene vrlo brzo. Uostalom, Banja Luka (kao ni Sarajevo) nije multimilionski grad, već grad u kojem se ljudi znaju.
Zašto Izetbegovićev SDA, pri tome mislim na policajce i tužioce pod dugogodišnjom SDA kontrolom, nije do sada riješio ubistvo Dženana Memića? Dovoljno je da naprave anketu među građanima i saznaće koga treba da istražuju. Sjećate li se slučaja SDA kadrovika Amira Zukića – oslobođen je jer su ukinuli zakon koji ga tereti zbog trgovine uticajem!
Sutra je Nova godina, a večeras doček, na ovim prostorima jedinstvena prilika za političare i korumpirani sistem da narodu ponude smoga i igara, da zaključe staru godinu dernekom, da se ljudi osjećaju bolje, tako da su spremniji i horniji za novi rodeo u novoj godini. Ne prave oni proslave radi nas, već radi sebe, iako će oni akšamlučiti i slaviti drugdje a ne na trgovima sa sirotinjom.
Konkretno u Sarajevu, zanemariv je broj ljudi koji će doći na proslavu Nove godine zbog programa. Jer ovogodišnji program u Sarajevu ne privlači publiku ni kad ovi nesretni izvođači sviraju i pjevaju u njihovim gradovima, pred njihovim vratima. I dalje se na sav glas manipulira o “brendu” Sarajeva kao centra za najluđu noć, oazi turizma, i to “novinari” papagajski ponavaljaju.
Za novac koji spiskaju na novogodišnje sijelo mogu se napraviti dva bolja događaja. Bolja u svakom smislu, i programskom, i produkcijskom i promotivnom. Događaji koji bi svojim programom zaista privukli turiste.
Da ima pameti i časti, kao što nema, građani bi bojkotovali sve proslave Novih godina u ovoj, u ratu razorenoj, u poraću opljačkanoj, zemlji. Jer za razliku od rimskih hadžija koje su trošile svoj novac za spektakle, naše bitange krčme naše novce, bez tendera, netransparentno, bez da nas se išta pita, jer oni znaju šta je najbolje za nas. Još jedna tužna i bolna priča o tuđem i gloginjama.
Mediji su saučesnici, velika većina. Bez ovakvih medija ne bi nas na ovim prostorima mogli ovako dugo maltretirati, niti bi se mogli iživljavati na ovakav način nad građanima. Dovoljno je bilo sinoć, pa čak u mnogim slučajevima i jutros, pregledati televizijske kanale, javne servise, i ne biste ni naslutili da policija sinoć hapsi u Banjoj Luci demonstrante koji mirno protestiraju već devet mjeseci bez ijednog incidenta. Da specijalci ulaze u kafiće oko Trga Krajine proganjajući aktiviste i demonstrante.
Nisu slučajno mnoge diktature i režimi u Evropi pali tako što su prvo pale njihove televizije.
Evo, počinje padati snijeg. Ali neće sakriti ni Dodikovu ni Lukačevu sramotu i zločine protiv građana, niti će Izetbegović i Čović izgledati ljepše, niti Vučić. Da li je ovo početak kraja, ili kraj početka pada autokrata i tirana na ovim prostorima niko ne zna. Ali smo sasvim sigurni da prije ili kasnije, mada izgleda da će biti prije kasnije nego prije “past će sve maske, među crno lakirane daske, gdje kraljevi i hulje u crno bulje”.
Ne znamo samo ko će doživiti da to dočeka. Mnogi od onih pred kojima je život, neće dočekati bolje sutra na ovim prostorima, već negdje drugdje, pod suncem tuđeg neba. Zašto da ostanu? Zbog koga i čega? Da ih Lukač hapsi, proganja i raspisuje potjernice za njima? Da ih skupim autima gaze djeca SDA političara i tajkuna? Da završe u jarku?
I da za kraj ponovimo još jednom ono što smo više puta na ovom mjestu kazali – Dodik je najveći neprijatelj Srba, Izetbegović najveći dušmanin Bošnjaka, a Čović Hrvata. Jer danas kao ni juče u Sarajevu nisu problem Dodik i Čović već Izetbegović i njegov SDA, kao što u Banjoj Luci nisu zlotvori Izetbegović i Čović, već Dodik i Lukač i njihova bratija i partija. Problem Hrvata u ovoj zemlji nisu Izetbegović, Dodik, pa ni Komšić, već Čović. Bez Čovića ne bi više bilo ni Komšića.
U nadi da se zakonom spojenih posuda neće nakupiti dovoljno vode da nas sve podavi želim vam Sretnu i Slobodnu novu godinu!
Živjeli!