Kad sam prvi put čuo za Sanela Marića Maru, poodavno, prije dvadesetak godina od nekog iz ekipe tada mladih i nadolazećih mostarskih umjetnika, rekoše mi kako ima jedan super tip, “pjeva, svira, snima, svidjet će ti se to, on je malo čudan, al odlične su mu stvari”. Poslije sam u Marinim pjesmama i intervjuima tražio tu njegovu čudnost, ali je nisam pronalazio, naprotiv, iako je u jednom od intervjua Mara sam za sebe rekao kako ima “malo čudan um”. S vremenskim odmakom od nekoliko albuma i niske sjajnih bisera iz Marine radionice, shvatam da je Marin “čudan um” zapravo lozinka za umjetnika, čovjeka koji je vjeran svojoj ideji i viziji i čini sve da je do kraja izvede, bez obzira na okolnosti, komplikacije, nerazumijevanje sredine/većine, pa se u takvoj sredini nekome učini malo mimosvijet …
“Pa ne znam ni sam, tačno je da me ljudi znaju tako doživljavati, možda zbog toga što sam surovo realan, iskren. Kod nas u komunikaciji ljudi često prave neke uvertire, a ja volim reći šta mislim direktno, bez uvijanja. Nekom to smeta, nekad sam možda bio nepoželjan u društvu zbog toga, tako da ima tu vjerovatno i istine, ali šta ću, takav sam čovjek, što na umu – to na drumu. Pritom, ne bih rekao da sam ikad ikog oštetio na taj način”, kaže Mara kroz smijeh odgovarajući na pitanje o svojoj čudnosti. “A da sam do kraja posvećen onome što radim, to je tačno.”
Mara ima novi album, peti u karijeri koja je počela prije dvadesetak godina i u kojoj je napravio mnogo lijepih stvari, između ostalog uglazbljujući stihove kako velikih pjesnika Hercegovine i juga (Šantić, Bašagić, Dizdar, Šimić), tako i svojih savremenika i prijatelja (Mehmed Begić, Marko Tomaš, Goran Karanović, Nedim Čišić); posebna preporuka su albumi Vasduh i Kovilje, oba lako dostupna na internetu.
Slijedeći vlastiti osjećaj i viziju, a usput sazrijevajući i kao čovjek i kao umjetnik Mara je došao u fazu kada više ne insistira na kićenju svoje muzike raznovrsnim instrumentarijem, aranžmanima koji bi parirali bogatstvu i ljepoti stihova, već se odlučio za muzički minimalizam, klavirsku pratnju dugogodišnjeg saradnika Darija Lukića i zvučnu/produkcijsku podršku Đanija Pervana s kojim takođe sarađuje dovoljno dugo da se odlično razumiju i funkcionišu. Čućete još pokoji instrument na albumu Pure/Čisto, na kojem je snimljeno osam pjesama, ali za sve one koji su slušali Marine prethodne albume, ovakav muzički stripdown ipak je iznenađenje.
“Već neko vrijeme sam u fazi kad ne mogu slušati taj bubanj, jaki bas, ne odgovara mi. Sa Dariom sam već odavno, radili smo zajedno i u bendu, a sad smo došli u fazu u kojoj se savršeno razumijemo, mentalno funkcionišemo skoro sinhrono, nema potrebe za objašnjavanjem, on odsvira tačno onaj akord ili ton koji u datom trenutku treba. A kad smo se upoznali i počeli raditi sa Đanijem na produkciji albuma Kovilje, tad su se otvorila još jedna nova vrata, novi muzički univerzum. On je savršeno prepoznao ono što mi želimo raditi u muzici i onda je unio dio sebe; na novom albumu radili smo baš zajedno, razmjenjivali fajlove, ideje, Đani je imao svoje sugestije, kako npr. otpjevati neki refren, bili smo stalno u kontaktu i mislim da smo sva trojica toliko dali sebe da je Pure autorski zapravo zajednički album nas trojice.”
Kada je riječ o stihovima na novom albumu, i tu je zamjetna promjena. Osim Šantićeve Muze i tradicionalne Polje (Eno zora svanut mora) sve ostale pjesme potpisuje sam Mara, a zanimljivo je i da su četiri od osam pjesama napisane i otpjevane na engleskom. “Ja zapravo kad pravim pjesme najčešće ih pjevam nekim svojim engleskim – engleski jezik mi je lijep za pjevanje – pritom razmišljajući o slikama. Inače radim muziku po slikama, ono što mi je u glavi pokušavam prenijeti na muziku. A onda bih, ranije, vodeći se tim slikama tražio neke zajedničke poveznice i prevodio to na naš jezik. Sad sam nekako organski samo nastavio isti proces ali ovaj put pretačući slike o kojima pjevam na pravi engleski, odvažio sam se pisati na engleskom iako ne mogu reći da sam neki majstor u tome, ali izgleda da sam uspio… čini mi se da sam i dobro otpjevao, pa eto.”
Kakvu poeziju voli i u njoj pronalazi inspiraciju, shvatili smo na prethodnim Marinim albumima. Ostalo je provjeriti ima li eventualno i kakvih muzičkih inspiracija. “Naletim često na nešto što mi se veoma svidi, što sigurno ostavlja neki uticaj. U zadnje vrijeme to je bio, recimo, Nick Mulvey, britanski muzičar koji je studirao afričku muziku i kulturu, ima tog šmeka, čak i dijalekta, ima odlične ritmove, baš me oduševio. Inače nisam neko ko traga za muzikom kao inspiracijom, ali desi mi se da tako bude. Recimo, album Vasduh je nastajao dok sam intenzivno slušao Davida Graya i njegov White Ladder. Takvi muzičari su mi uvijek inspiracija, Sade volim otkad sam je prvi put čuo a od nekih tinejdžerskih dana i mladosti Bruce Springsteen mi je bio idol. I danas ga volim.” Kad ga pitate šta mu je dobro sa domaće scene reći će “sve ono što ima nekog intelekta u sebi. Leže mi Štuke, leži mi Urban, sve ono gdje ima i dobrog teksta i muzike”.
Iako pohvala za novi album ne manjka Mara ne gaji iluzije da će ga Pure dovesti do velikih pozornica, masovne publike ili mainstream tretmana u medijima. Naprotiv, odavno je svjestan da je njegov muzički izričaj prepoznat od malog broja poklonika, ali to mu više ne smeta. Zato trenutno nema ni ambicije da se vraća bendovskim ili orkestarskim formacijama, posebno nakon što je unutar aktuelnog sastava spoznao i vrijednost kvalitetne produkcije, prije svega vokala. “Kod nas je često običaj da se tokom snimanja prvo namješta zvuk gitare, pa da bas dobro zvuči, da bubanj uštima, da ga utegne… a onda vokal dođe na kraju kao tamo neki manje bitan instrument. A zapravo kad se vokal dobro ozvuči, kad dobro zvuči to što ima da kaže pa još na to dodaš dobro ozvučen klavir ili akustičnu gitaru, dobro produciraš sve kako to Đani radi, onda možeš svirati i velike sale i pred pet ljudi, svjedno ti je. Zato mi je drago da sad tako radimo, vjerujem da Mara nikad bolje nije zvučao.”
Sanel Marić Mara će koncertnu promociju albuma Pure imati pred sarajevskom publikom, na Jazz Festu Sarajevo, 12. novembra u Narodnom pozorištu. Nakon toga slijede nastupi i u Mostaru, Travniku i Tuzli. “Naravno da mi je drago da su iz Jazz Festa prepoznali kvalitet ovog albuma, vjerujem da znaju i šta sam ranije radio tako da mi i to puno znači, drago mi je i zbog prilike da album predstavimo pred sarajevskom publikom i to u Narodnom pozorištu kao sceni, a pretpostavljam da će zbog toga sve biti još i jače nabijeno emocijama.”