Brexit je najvažnija ustavna promjena s kojom se Velika Britanija suočava u svojoj modernoj istoriji.
Svejedno da li je to 12. april ili 22. maj, Brexit je tu.
Povlačenje Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, kolokvijalno skraćeno kao Brexit, najvažnija je ustavna promjena s kojom se Velika Britanija suočava u modernoj istoriji te smo došli do toga da jedna zemlja sa visokim civilizacijskim normama, peta ekonomska svjetska sila, članica G7 i Vijeća Ujedinjenih naroda ulazi u novu eru na koju definitivno ne zna ni sama kako će reagovati.
Pored političkog aspekta Brexita koji je vrlo komplikovan i krajnje osoban (što je pokazala i ekstremna podijeljenost mišljenja u vezi s tim), posljednjih mjeseci kuhinjski ormari, špajze i ostave u britanskim domovima se velikom brzinom pune zalihama hrane. Normalno, ne očekuju se situacije kao u Venezueli, no slične sporadične situacije se mogu desiti tu i tamo s obzirom na razvoj situacije. U momentu kada (ako) Britanija izađe iz Europske unije, jedno od glavnih pitanja je u kolikoj mjeri će Otok biti izolovan od svijeta i da li će biti manjka hrane.
Pored manjka prehrambenih proizvoda od kojih je većina uvezena iz Europske unije, očekuje se i manjak lijekova te se britanska vlada izjasnila da nije potrebno doma pripremati rezerve, jer je ona (kao) na to pripremna i da je uradila sve što je potebno da čitav proces prođe u valjanim uslovima. No gledajući manipulacije veoma moćnog farmaceutskog lobija u sasvim normalnim situacijama, ne vjerujem da će se ista držati moralnih principa i u ovim izvanrednim okolnostima.
Nekidan, u samousluzi na ženevskoj željezničkoj stanici Cointrin, ugledam Tabasco, taj magični Tabasco. Naravno, sjetih se lunch paketa američke vojske koje smo tokom opsade dobivali kroz humanitarnu pomoć. Hrana u tim paketima je bila prilično neprobavljiva, pa su eto dodali Tabasco da svojim okusom da neku imaginarnu čar da se jede nešto ukusno. Da ne griješim, kikiriki puter je bio odličan.
Pored ovog američkog, mnogo je bio “ukusniji” (ako se to može tako kazati), paket francuske vojske koji nije bio u javnoj distribuciji. Mi na Dobrinji smo ga dobivali od francuskih vojnika stacioniranih na check-point postajama koje su se nalazile na prvim crtama, kasnije crtama razdvajanja, slijedom toga nekoliko metara od moje kuće. Francuski vojnici su mijenjali te svoje dnevne pakete za svakojake stvari od znački iz perioda bivše države koje su im bile egzotične do pornića za koje su davali čak tri paketa, za jednu videokasetu. Djeca su kriomice krali sve što sija iz ladica roditeljskih ormara, da bi ih trkom zamijenili za te pakete, koji su sadržavali i malu čokoladu.
I onda gledam neku reportažu na BBC-ju o lokalnoj firmi “Emergency Food Storage Company” koja proizvodi Brexit Box (Brexit paket), neku vrstu kompleta za preživljavanje Brexita. Prehrambeni paket koji košta skoro 700 KM, sadrži 60 glavnih obroka, 48 mesnih obroka, filter za vodu i gel za paljenje vatre. Na meniju u vidu dugotrajnih obroka u prahu se nalaze jela poput piletine ili makarona sa sirom, koji su uz dodatak vode, veoma laki za pripremu. Jela su pripravljena sa rokom trajanja od 25 godina. Kako stvari stoje u britanskom parlamentu, očito je da će im uskoro, uz taj paket, trebati i taj magični Tabasco.
Kada smo već kod parlamenta, jedna od glavniih zvijezda Brexita nije ni premijerka May, ni infantilni politički idiot Nigel Farage, a kamoli gubitnik Jeremy Corbyn, glavna zvijezda je John Bercow, predsjednik Donjeg doma britanskog parlamenta (House of Commons), koji svojim prodornim glasom unosi red sa svojom čuvenom frazom: “Order!”
Na kraju svake sesije, on u svom maniru vikne: “Ispraznite salu”, što bi se kod nas kazalo: fajront. Sve u svemu, što god da se desi sa ovim nesvakidašnjim euro-britanskim fajrontom, kako na političkom, tako i na društvenom i socijalnom planu, Brexit će označiti tužan period jedne stare zemlje, stabilne vijekovima, koja je očito izgubila svoju busolu.