Evropa za druge

Jedan dio Hrvatske itekako zna cijeniti tu prekrasnu njemačku mladost koja uporno poručuje: Recite NE nacionalizmu!

Prekrasno je bilo u nedjelju gledati na desetine tisuća građana koji su se uoči izbora za Europski parlament razlili po Kölnu, Leipzigu, Münchenu, Frankfurtu ili Berlinu noseći transparente kontra desnih populista. Zajednički moto tih većinom mlađih stanovnika Savezne Republike Njemačke bio je: “Jedna Europa za sve” (”Ein Europa für Alle”).

Njemačkoj mladosti pridružili su se i pokoji baka i djed stoga jer, kako je novinaru rekla jedna od sudionica sa srebrom u kosi, zbog desnih ekstremista strahuju da bi se Njemačka, pa i Europa mogla okrenuti mračnom dijelu svoje povijesti.

Tko bolje od nas zna kako bi se stvarno to moglo i dogoditi, pa zato jedan dio Hrvatske itekako zna cijeniti tu prekrasnu njemačku mladost koja i drugim članicama Europske unije uporno poručuje: Recite NE nacionalizmu!

Sa sličnim porukama u subotu, u završnici kampanje, stigli su u Zagreb čelnica njemačkih pučana Angela Merkel i vodeći kandidat Europske pučke stranke (EPP) za predsjednika Europske komisije Manfred Weber. U njemačkim medijima bilo je jasno naznačeno kako aktualna njemačka premijerka stiže na skup u Zagreb, glavni grad najmlađe članice koja će uskoro predsjedati Europskom unijom, podržati Webera. Agitirati i kod HDZ-a da on predsjeda Komisijom. HDZ-ovci su se ipak iz svih snaga trudili domaćoj javnosti njezin posjet prikazati kao premijerski, državnički posjet potpore stranci na vlasti.

I protokol je bio takav. Crveni tepih, naglasci razgovora iz Banskih dvora koji ističu (po tko zna koji put) ulaganja najmoćnije članice u digitalnu infrastrukturu, dobru suradnju s Bavarskom i Baden Wurtenbergom, s Hrvatima u Njemačkoj kao ekonomskim mostom između dvije zemlje, pristup Hrvatske Schengenu i svim ostalim općim bla, bla mjestima o kojima uredno, u svim pozama, slušamo pred raznorazne izbore i međusobne posjete.

I pohvale hrvatskih premijera dio su tog istog folklora kojemu je jedini cilj barem nakratko, dok ne zaokruže kandidate, uvjeriti hrvatske građane kako HDZ, usprkos tome što nam standard strmoglavo pada, a socijalne razlike iz dana u dan bivaju sve veće, ima najboljeg mogućeg premijera i najmoćnije prijatelje u Europi. Danke Deutchland!

Dobro, ako nije upućena u goruće hrvatske probleme, ni u tragovima nije bilo spominjanja njemačkih problema. Barem onih o kojima javno govori savjetnik njihove Vlade Lars Feld. On, naime, tvrdi kako nam prijatelj i nije baš najmoćniji. Na pomolu je nova financijska kriza, pa je Njemačka očekivani 1,8 postotni rast smanjila na svega 0,5 posto u ovoj godini, jer proizvodni sektor kuburi s golemim problemima.

Italija grca pod teretom javnog duga u visini 132,2 posto BDP-a. O grčkome dugu svi sve znamo, pa je odista teško razumjeti otkud Merkeličin optimizam kad je naš Plenković u pitanju. Možda se uzda u odnedavno od Pape “legalizirano” Međugorje.

Ne tako davno gospođa Merkel u HDZ-ovom izbornome spotu na sva je usta nahvalila i Ivu Sanadera. Prikazan je kao reformator javne uprave, gospodarstva i pravosuđa – čovjek koji njemački, rekla nam je, govori kao materinji. No zasigurno joj nije u subotu palo napamet da se hrvatskim građanima koji su joj tad povjerovali i svoj glas dali tom premijerskom biseru uputi isprike zbog krivih ocjena i procjena i HDZ-a i njegovih kandidata.

Danke Merkel, ali ništa bolje pripremljena nego onomad za Sanadera stigla je ponovo u subotu, u Zagreb. Svu njezinu neinformiranost pokazao  je boravak na završnom skupu HDZ-a u, po stranačkoj direktivi kakve se ne bi svojevremeno posramio ni CKSKJ, popunjenoj dvorani.

Svi su mjesni odbori (navodno) dobili striktan zadatak dovući iz raznih dijelova Hrvatske točno određen broj članova koji će u potpunosti popuniti dvoranu kako uvažena gošća i podupirateljica ne bi stekla krivi dojam.

Zaboravili su im, međutim, napomenuti kao će tjedan dana od održavanja skupa HDZ-a biti održani izbori za Europski parlament, pa su siroćići zaboravili donijeti i pokoju europsku zastavu.

Pred nosom Angele Merkel i Manfreda Webera mahalo se isključivo hrvatskim i stranačkim barjacima.

Angla Merkel, za razliku od našeg premijera koji je imao za sebe posve netipičan, urlajući emotivan nastup (jer, kao, ljudi u nas žele “snagu, energiju, poruku i vodstvo”(?), lijepo je poručila da europski projekt ugrožava rastući nacionalizam i populizam i tako i nehtijući uputila kritiku Plenkovićevoj dreki, koja je, ako ne sadržajem – a ono intonacijom jasno asocirala na one koje je Merkel pokušala kritizirati.

Weber je u želji da se dodvori i razgali neobjektivne domaćine pak preuveličao ulogu Franje Tuđmana svrstavajući ga ni manje ni više nego uz bok državnika poput Adenauera, Köhla i Merkel. Danke, ali površno i neuvjerljivo i za najveće obožavatelje lika i djela.

Njemački mediji obrušili su se na ovaj pučki dvojac na izletu u Zagreb podsjećajući ih kako je Franjo Tuđman, posthumno pred UN sudom za ratne zločine, proglašen članom “kriminalne udruge”.

Zamjereno im je što nisu prepoznali jasne nacionalističke tonove ovog skupa poput Thompsonove pjesme u kojoj se spominje Herceg-Bosna kao dio hrvatskog teritorija ili pak ovacija mlađahnom kandidatu Karlu Ressleru, koji nije propustio napomenuti da je u mislima s Bleiburgom kao najvećom tragedijom.

Iz toga je jasno vidljivo da je Merkeličino spominjanje zla nacionalizma koje ugrožava EU projekt tek fraza ispražnjena od sadržaja kojim se pokušava na odlasku dodvoriti mladim ljudima razlivenim po ulicama najvećih njemačkih gradova koji ističu znak STOP nacionalizmu.

U vrijeme dok se Karlo Ressler pred Merkel i Weberom “prisjećao”, neonacist Bujanec i njegovo rabijatno društvo je na tom istom Bleiburgu doslovno tuklo, pljuvalo i vrijeđalo njemačkog građanina, dakle nekog kome je Merkel premijerka, k tome novinara Frankfurter Rundschaua hrvatskih korijena Danijela Majića, koji je tamo samo radio svoj posao.

Neki drugi sudionik iz Hrvatske dizao pak ruku na Sieg heil!

Jedan dolazak u Hrvatsku svakih nekoliko godina Mutti, kako njemačku premijerku zovu u njezinoj domaji, ne može mislećim građanima Hrvatske izbirisati slike na tisuće dokera istjeranih na cestu, razbijene izbjegličke glave na granici s Bosnom i Hercegovinom, neonaciste koji se zovu na predsjedničke inauguracije, umirovljenike koji rone po kontejnerima i kolone autobusa za zapad koji prazne hrvatske gradove.

To je nažalost Europa za Hrvate; na onu drugu valja NAM pričekat’. Bit će valjda i ona jedanput kad premijeri koje hvale strani državnici ne budu završavali u zatvorima nakon što uspješno “reformiraju gospodarstvo i pravosuđe”.

Dotad se ulicama hrvatskih gradova opravdano razlijeva samo skepsa prema “Ein Europa für Alle“.

 

Tekst je preuzet sa portala Autograf.hr.