Isti dan kada je i zvanično preuzeo dužnost predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, 20. januara 2025, Donald Trump je donio izvršnu naredbu broj 14162, pod nazivom: Stavljanje Amerike na prvo mjesto u međunarodnim ekološkim sporazumima. Tako je, još uvijek nepresuđeni generator neuspjelog državnog udara iz januara 2021. po drugi put krenuo u proces isključivanja Sjedinjenih Američkih Država iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Prvi put je to napravio na početku svog prvog mandata 2017. godine.
Već 14. februara 2025. silovatelj međunarodnog pravnog poretka, donijet će izvršnu naredbu kojom se formira Nacionalno vijeće za energetsku dominaciju (National Energy Dominance Council – NEDC). Ovom naredbom, koja predviđa potpunu reviziju svih postojećih saveznih propisa vezanih za ograničenje eksploatacije nafte, plina i uglja, Trump će pod bizarnim sloganom „Drill, Baby, Drill“, krenuti u agresivnu kampanju podrške jačanja američke oligarhijske industrije nafte, plina i uglja. Prema pisanju Guardiana iz januara 2025., samo u zadnjem izbornom ciklusu, američka naftna industrija je potrošila za podršku Trumpu i lobiranja u Kongresu oko 445 miliona dolara.
„Korištenjem naših nevjerovatnih resursa, uključujući našu sirovu naftu, prirodni plin, tečne izvore prirodnog plina, rafinirane naftne derivate, uranij, ugalj, biogoriva, geotermalnu toplinu, kinetičko kretanje tekuće vode i kritične minerale, sačuvat ćemo i zaštititi naša najljepša mjesta“, navodi se u naredbi, koju njen potpisnik, višedecenijski porezni utajivač zaključuje sljedećim riječima: „Politika moje administracije bit će da Amerika postane dominantna u energetskom sektoru.“
Predsjedničkom Naredbom se na čelo Nacionalnog vijeća za energetsku dominaciju postavlja američki državni sekretar za unutrašnje poslove Doug Burgum, a na mjesto njegovog zamjenika državni sekretar za energiju Chris Wright.
Pet dana od donošenja izvršene naredbe o formiranju Nacionalnog vijeća za energetsku dominaciju, Bijela kuća 19. februara 2025. izdaje saopštenje u kojem se navodi da „Nacionalno vijeće za energetsku dominaciju u energetici otvara put oslobađanju američke energije“.
Jastrebovi u kokošinjcu
U kampanji „oslobađanja američke energije“, a putem energetske dominacije nad drugima, 7. novembra 2025. dvojica čelnih ljudi NEDC-a, američki državni ministri Doug Burgum i Chris Wright, zajedno sa Joshuom Voltzom, zamjenikom pomoćnika državnog sekretara u Uredu za međunarodna pitanja Ministarstva energetike SAD-a, sastali su se u Atini na konferenciji Partnerstvo za transatlantsku energetsku saradnju (P-TEC) i sa predstavnicima Federacije Bosne i Hercegovine i Hrvatske, federalnim ministrom energije, rudarstva i industrije Vedranom Lakićem i hrvatskim ministrom privrede Antom Šušnjarom. Virtualno, sastanku je prisustvovao i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković. Tom prilikom Trumpovi izaslanici prijateljski „savjetuju“ zvaničnike Bosne i Hercegovine i Hrvatske da prihvate američko rješenje za aktiviranje projekta južne plinske interkonekcije. Po održanom sastanku, uslijediće saopštenja u kojima preovladava bajkoviti nagovještaj energetske budućnosti Federacije Bosne i Hercegovine. Ta budućnost bi trebala biti bazirana na korištenju ukapljenog čistog američkog plina, zakupom plinskog terminala u Hrvatskoj i realizacijom plinovoda kojeg bi trebao izgraditi američki investitor, pod još nedefinisanim uslovima. A sve u cilju energetske sigurnosti Bosne i Hercegovine i razlaza sa prljavim jeftinim ruskim plinom. Trumpovi ljudi su ovom prilikom „istakli važnost pronalaženja kompromisa za napredak projekta plinovoda“ i „apelovali na sve strane da prestanu sa odgađanjima“.
Dvije sedmice poslije, 19. novembra 2025. na temu Južne interkonekcije oglasit će se Chris Wright, ministar energetike SAD-a, osnivač naftne kompanije Liberty Energy, koji u SAD-u važi za jednog od najistaknutijih zagovornika po okoliš devastirajućeg frakcijskog vađanje nafte:
“Ministarstvo energetike pruža podršku ovim visokim zvaničnicima dok se sastaju kako bi trasirali put naprijed i razvili rješenje za isporuku pristupačne, pouzdane i sigurne energije narodu Bosne i Hercegovine.”
Talentovani gospodin Ginkel
Nakon što se u oktobru i novembru 2025. sastajao sa premijerom Federalne vlade Nerminom Nikšićem sa kojim je razgovarao o „važnosti postizanja napretka u implementaciji Južne interkonekcije“, John Ginkel, otpravnik poslova Američke ambasade u Sarajevu, 1. decembra 2025, je stao pred kamere. U kadru iza američkog diplomate se vide zastave dviju prijateljskih zemalja. Zastava SAD-a koje kao iskreni prijatelj žele ostvariti potpunu energetsku dominaciju u nesigurnom svijetu i zastava Bosne i Hercegovine u kojoj Donald Trump još uvijek nije imenovao novog ambasadora. Objašnjavajući zamisli svog predsjednika, Ginkel je rekao i sljedeće:
„Administracija predsjednika Trumpa istakla je dvije ključne istine – svijet će i dalje funkcionisati na nafti, plinu i uglju, a svakim molekulom ruskog plina kupljenim u Evropi finansira se ruska ratna mašinerija.“
Ipak, dok je objašnjavao kako se kupovinom ruskog plina finansira Putinova agresija na Ukrajinu, otpravnik Ginkel nije objasnio ko i šta se to finansira američkim ukapljenim plinom kupljenim u Evropi. Valjda pretpostavljajući da je to jasno svakom ko barem kratko pogleda vijesti o teroru i ratnim zločinima koji vojska Izraela čine nad civilima Gaze, Libana i Irana. Samo u periodu od oktobra 2023. do oktobra 2025. SAD su izraelskoj vojsci isporučili vojne pomoći u naoružanju i opremi u vrijednosti od 16,3 milijarde dolara.
U svom obraćanju gospodin Ginkel po ko zna koji put prijateljski upozorava na nepovoljan „plinski“ položaj naše države.
“Bosna i Hercegovina u stopostotnoj je zavisnosti od Rusije što se tiče plina koji koristi, a to snabdijevanje je nepouzdano. Evropska unija zabranjuje ruski plin na svom jedinstvenom tržištu, a Bugarska je najavila da će stopirati prolaz ruskog plina preko njene teritorije do 2028. godine. Kada se to dogodi, Bosna i Hercegovina će trebati novi izvor plina, dok se njeni susjedi bore da učine isto.“
Stoga je gospodin Ginkel u svom obraćanju predložio prijateljsko rješenje u skladu sa ciljevima Nacionalnog odbora za energetsku dominaciju:
„Ali postoji jasno rješenje – plinovod Južna interkonekcija. Ovaj projekt bi omogućio Bosni i Hercegovini kupovinu pouzdanog i priuštivog ukapljenog prirodnog plina (LNG). Poboljšao bi energetsku sigurnost Bosne i Hercegovine i ojačao njene komercijalne i strateške veze sa pouzdanim dobavljačima energenata, posebno sa Sjedinjenim Američkim Državama… Sada je na liderima Bosne i Hercegovine da ovaj vitalni projekat vode naprijed. Radimo zajedno da ovaj projekat dovedemo do kraja“, zaključio je svoj nastup pred kamerama američki diplomat.
Nakon što je preporučio ukapljeni plin iz SAD-a, kao pokretač ekonomskog razvoja i oživljavanja hercegovačkih gradova, gospodin Ginkel je pokazao i dodatnu brigu za čisti zrak i zdravlje građana u Bosni i Hercegovini mudro zaključivši: „A svima u Bosni i Hercegovini, posebno djeci i starijim osobama, potrebno je da udišu čist zrak.“
I zaista čim su se kamere tog prvog decembarskog dana 2025. ugasile, realizacija projekta Izmjene zakona o južnoj plinskoj interkonekciji u Federaciji je, uz malu pomoć velikih američkih prijatelja i sveprisutnog Johna Ginkela, narodski rečeno krenula kao po loju, a američka mašina za „prijateljsko ubjeđivanje“ je ubacila u sedmu brzinu. Tokom sljedeća dva i po mjeseca neumorni John Ginkel će „razgovarati“ sa vodećim političkim individuama u Federaciji. U svakom od tih razgovoru tema je ista: realizacija projekta Južna interkonekcija. Pri tome, američki otpravnik poslova Ambasade nije gubio vrijeme na tričarije poput nužnosti donošenja državnog i federalnog zakona o plinu, kao pravnih normativa koji trebaju regulisati izgradnju i upravljanje plinskom infrastrukturom i snabdijevanje plinom u skladu sa direktivama EU. Valjda znajući da EU pred SAD-om većinom poslušno podvija rep.
U pretprazničkom ozračju, John Ginkel, i čelnici vladajuće koalicije u Federaciji sastali su se 23. decembra 2025. Prema zvaničnom saopštenju Američke ambasade sa ovog sastanka „lideri koalicije Federacije Bosne i Hercegovine usaglasili su naredne korake u vezi s nacrtom međunarodnog sporazuma između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, koji će omogućiti isporuku američkog ukapljenog prirodnog plina Bosni i Hercegovini preko Hrvatske“.
Tokom januara i februara 2026. Ginkel će obaviti odvojene razgovore sa vodstvima svih političkih stranaka koje obnašaju vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine. Razgovori će biti obavljeni u prijateljskoj atmosferi straha i uvažavanja položaja vodećeg globalnog bulija i potkapacitiranih lokalnih političara gladnih vlasti.
Protivzakonito? Pa šta!
Mudro poštujući logiku po kojoj „jači tlači“, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je vrijedno radila, te je konačno 25. marta 2026. utvrdila i uputila Federalnom parlamentu Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o plinovodu „Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska“. S obzirom da je američki prijateljski stisak postajao sve jači i neizdržljiviji, Federalna vlada je uz predloženi dokument zatražila od Federalnog parlamenta da se isti razmatra i usvoji po hitnom postupku, uprkos činjenici što sam prijedlog Izmjene zakona navodi da je projekat od javnog interesa. Ukratko – javni interes postoji, ali potreba za javnom raspravom ne postoji.
Prijedlog izmjene zakona, koji je potpisao premijer Nermin Nikšić, diplomirani pravnik, koji ima talenat da zakone i podzakonske akte množi s nulom ako će od toga nešto sam ušićariti, između ostalog je predvidio da će izvođač radova i investitor izgradnje plinovoda južna interkonekcija biti novoosnovana kompanija „ AAFS Infrastructure and Energy d.o.o. Sarajevo“. Istovremeno se isključuje mogućnost da BH Gas ima nadležnost nad ovim plinovodom, a što je javno tražio predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragan Čović. Da bi se što više pogodovalo američkom investitoru član 7. Vladinog prijedloga Izmjene zakona predviđa „da investitor ne plaća naknadu za eksproprianisanu imovinu Federaciji, kantonima, gradovima, općinama i javnim preduzećima.“
Na očito pravno nasilje Federalne vlade reagovali su Transparency International, Aarhus Centar i CEE Bankwatch Network.
Pippa Gallop iz CEE Bankwatch Networka rekla je kako Federalna Vlada do danas nije iznijela izračun koliko bi “plinofikacija” Federacije Bosne i Hercegovine mogla koštati građane, niti zašto se federalna kompanija BH Gas zamjenjuje privatnim investitorom, koji je tek nedavno osnovao kompaniju za potrebe ovog posla i nema nikakvog iskustva u izgradnji plinske infrastrukture.
Transparency International Bosne i Hercegovine je istakao da se ovim putem „otvara rizik regulatornog zarobljavanja, preferiraju lični, komercijalni ili politički interesi pojedinih aktera nauštrb onog bh. građana“, te da „nije ponuđena odgovarajuća analiza i racionalna podloga za radikalnu promjenu pristupa u realizaciji projekta u odnosu na Zakon koji je usvojen samo godinu ranije.“
„Uspostava ovakve prakse u zemlji s jednim od najviših nivoa korupcije u Evropi, dovela bi do katastrofalnih posljedica kod realizacije strateški važnih projekata kao što je plinovod ‘Južna interkonekcija'”, naveli su iz TI.
Ništa manje oštre osude nisu došle ni iz Aarhus Centra:
“Radi se o prijedlogu Zakona koji nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavom Federacije, pravnom stečevinom EU, kao ni zakonima Bosne i Hercegovine i Federacije, te ga je Federalna Vlada dužna povući radi zaštite javnog interesa. U ovom Zakonu ključna prava i obaveze investitora ostaju nedefinisane i prepuštene naknadnim dogovorima između Vlade FBiH i privatne kompanije, što predstavlja ozbiljan pravni i finansijski rizik za FBiH”, izjavila je Nina Kreševljaković.
Nakon pravne kvalifikacije prijedloga Izmjene zakona koju je dala njegova kolegica, Denis Žiško iz Aarhus Centra je bez uvijanja objasnio zašto Federalna Vlada boluje od nedostataka integriteta, kao i to ko ustvari drži uzde u cijeloj plinskoj sapunici:
“Beskičmenjaci koji upravljaju našom državom ponašaju se kao vazali diktatora sa zapada i prepuštaju energetski suverenitet Bosne i Hercegovine u ruke privatne kompanije koju su uspostavili Trumpovi trabanti i koja je pod izravnim nadzorom dokazano nepredvidive Trumpove desničarske administracije”.
Profesor Ustavnog prava Milan Blagojević u analizi za sarajevsko Oslobođenje prijedlog Izmjene zakona koji je Federalna Vlada uputila po hitnoj proceduri na Predstavnički dom Federalnog parlamenta naziva „opasnim i pravno upitnim presedanom kakav se do sada nije dogodio u Bosni i Hercegovini.“
„Privatni interes se otvoreno ugrađuje u tekst zakona, ako bude usvojen u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, bio bi u suprotnosti sa Zakonom o konkurenciji“, zaključuje Blagojević u tekstu „Pravno upitni presedan“ (Oslobođenje, 4. april 2026).
No, uprkos argumentima koji su ukazivali na protivzakonitost kako sadržaja, tako i samog procesa donošenja prijedloga Izmjene zakona, iz Federalne Vlade na oštre reakcije pomenutih organizacija i pravnog stručnjaka nisu reagovali. Otpravnik Ginkel je potom krenuo u ponovni obilazak svih stranačkih predsjednika u Federaciji Bosne i Hercegovine, kako bi isti utvrdili gradivo i dobro naučili lekciju o načinu glasanja za Izmjene zakona. Tako se dan prije glasanja susreo i sa Bakirom Izetbegovićem, vječnim predsjednikom trenutno najjače opozicione partije.
Parlament u snažnom zagrljaju moćnog prijatelja
Isti dan u Bosnu i Hercegovinu je stigao posebni izaslanik Ministarstva energetike SAD-a Joshua Volz, gdje ga je dočekao njegov nezaobliazni zemljak John Ginkel.
I dok si rekao „Ginkel“ , 8. aprila 2026. nakaradni prijedlog Izmjene zakona, kao jedina tačka dnevnog reda sjednice Predstavničkog doma Federalnog parlamenta po hitnoj proceduri je usvojen ogromnom većinom glasova – 79 glasova za, jedan glas protiv i dva suzdržana glasa.
„Ovo je fantastičan dan za energetsku sigurnost u Bosni i Hercegovini“, poručili su iz Američke ambasade u Sarajevu.
Dan kasnije 9. aprila 2026. u ured premijera Nikšića, u pratnji Johna Ginkela, je stigao posebni izaslanik Ministarstva energetike Sjedinjenih Američkih Država Joshua Volz.
“Ovo je strateški važan projekt koji dodatno zbližava Sjedinjene Američke Države i Bosnu i Hercegovinu. On potvrđuje da je Bosna i Hercegovina spremna za investicije u energetski sektor, ali i da bude dio sigurnosti i stabilnosti u Evropi”, rekao je ozbiljno gosp. Volz.
Svakako i otpravnik poslova Američke ambasade u Bosni i Hercegovini Ginkel je imao šta za reći: “Ovo je projekt koji otvara prostor za nova ulaganja i dodatno jača interes američkih investitora za Bosnu i Hercegovinu”.
Da ne bi ispalo da samo iskreni američki prijatelji pričaju, federalni premijer je obećao kako će „Vlada poduzeti sve što je u njenoj nadležnosti da se ubrzaju naredni koraci“, dok je federalni ministar energije, rudarstva i industrije i partijski drugar premijera Nikšića, Vedran Lakić ekipi mudro poručio:
“Pred nama su ključni koraci, prije svega zaključivanje međudržavnog sporazuma, kako bismo osigurali nesmetan početak realizacije projekta.”
Novi „fantastični dan“ za energetsku sigurnost Bosne i Hercegovine uslijedit će samo sedam dana kasnije (15. aprila 2026.) kada će se virus bolesti integriteta Predstavničkog doma prenijeti i na ogromnu većinu poslanika Doma naroda Federalnog parlamenta. Za izmjene Zakona je glasao 61 delegat, dok je jedan bio suzdržan, a tri protiv.
Dan prije ovog glasanja, 14. aprila u Mostaru neumorni gosp. Ginkel je na Međunarodnom sajmu privrede prisustvovao prezentaciji koju je organizovao Amir Gross Kabiri. Ginkel je tom prilikom sreo Dragana Čovića i ostalu ekipu bosanskohercegovačkog HDZ-a. Prezentaciju su uveličali i hrvatski premijer Andrej Plenković i ministri iz njegove vlade Goran Grlić-Radman i Ante Šušnjar. I dok si rekao dominacija, sat vremena nakon glasanja u Domu naroda Federalnog parlamenta, ponovo iz Američke ambasade u Bosni i Hercegovini nisu mogli sakriti snažne osjećaje zbog osiguranja energetske sigurnosti Bosne i Hercegovine:
“Još jedan veliki korak za energetsku budućnost Bosne i Hercegovine! Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine danas je uvjerljivom većinom usvojio Izmjene Zakona o Južnoj interkonekciji”, naveli su iz Ambasade SAD-a u Bosni i Hercegovini.
Konačno 28. aprila u Dubrovniku, u prisustvu američkog ministra energije i kopredsjedavajućeg Nacionalnog vijeća za energetsku dominaciju Chrisa Wrighta, predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjana Krišto i premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković, službeno su potpisali „Sporazum između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske o izgradnji plinovoda Južna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske“.
Dan kasnije 29. aprila 2026. o projektu Južne plinske interkonekcije koji će Bosne i Hercegovine priključiti na LNG terminal na Krku oglasio se i Chris Wright koji je rekao da je „ponosan na odluke vlada Bosne i Hercegovine i Hrvatske da se odluče na taj projekt i nada se da će on što prije biti realiziran“.
Na pitanje o stavu EU vezanom za izgradnju Južne interkonekcije, Wright odgovara da bi „bio šokiran da Evropska unija, koja je ranije imala rezerve prema načinu provedbe projekta Južna interkonekcija, u konačnici ne podrži taj plinovod.“
Wright na škakljivo novinarsko pitanje o američkoj privatnoj firmi AAFS koja će graditi taj plinovod na bosanskohercegovačkom teritoriju, nije htio dati odgovor.
Dan nakon potpisivanja sporazuma, premijer Hrvatske Andrej Plenković je izjavio da je Hrvatska potpisivanje uslovila minimalnim zakupom transportnog kapaciteta. Plenković je naglasio da je “logično da postoje osigurači” jer „Hrvatska mora biti sigurna da će joj se isplatiti realizacija tog projekta, te da će Bosna i Hercegovina ostvariti sve najavljeno sa svoje strane granice“.
„Za Hrvatsku je ključno važno da se osiguraju kupci za 1,5 milijardi kubika plina koji bi plinovodom trebao stići u Bosnu i Hercegovinu, zemlju koja još nije u potpunosti plinificirana“, zaključio je hrvatski premijer. Da li je i, ako jeste, kakve je osigurače u sporazum stavila Bosna i Hercegovina – za sada ostaje poslovna tajna.
Not fun facts:
- Iz uvodnog dijela međudržavnog Sporazuma o južnoj plinskoj interkonekciji između Bosne i Hercegovine i Hrvatske izbačen je dio koji se odnosi na obaveze iz Ugovora o osnivanju Energetske zajednice.
- U Sporazum je dodan dio kojim se predviđa obaveza bosanskohercegovačke strane da sa hrvatskom stranom sklopi poseban Sporazum o minimalnim zakupu transportnog kapacitete po godinama putem interkonekcije.
- Amer Bekan, sarajevski direktor AAFES international d.o.o., je izjavio da će investitoru biti isplativo da gradi plinovod Južna interkonekcija ako isti bude prometovao količinu plina koja je oko 1,5 milijardi kubika. To je upravo količina koju je naveo i premijer Hrvatske. Stoga se u te svrhe planiraju izgraditi 3, odnosno 4 plinske elektrane pojedinčanih snaga od po 300 MW. Izgradnja ovih plinskih elektrana se ne navodi u Izmjeni zakona o Južnoj interkonekciji. Prema Bekanovoj izjavi elektrane bi trebale biti izgrađene na lokacijama TE Kakanj i TE Tuzla i krugu fabrike Aluminij u Mostaru, koju je na korištenje firmi Aluminij Industries d.o.o. na čijem je čelu Amir Gross Kabiri, dala još 2020. godine Skupština dioničara Aluminija d.d. Mostar. Vlada FBiH je 44% vlasnik Aluminija d.d. Mostar i ona je morala dati saglasnost na ovu odluku. Prema pisanju Detektora Ugovor o najmu sa Kabirijem je produžen krajem 2025. na dodatnih 10 godina, ali su iz Vlade FBiH naveli da oni nisu potpisnici tog Ugovora.
- Za zadnje tri godine prihodi ove kompanije pokazuju veoma oštar pad – sa 962 miliona KM spali su na 162 miliona KM. Kabiri uprkos ovom padu prihoda, navodi da je M.T. Abrahams (vlasnik Aluminij Industries d.o.o.) 29. aprila potpisao memorandum o razumijevanju sa Atlantic-Sea LNG Trade o 20-godišnjem uvozu američkog ukapljenog plina u godišnjim iznosima od 0,5 milijardi kubnih metara, sa početkom primjene od 2030. godine. Vrijednost ugovora koji je planiran da se potpiše do kraja 2026. trebao bi biti 3 milijarde eura. Kabiri navodi da će njegova firma u krugu Aluminija do 2030. napravit plinsku elektranu snage 380 MW za potrebu talionice, te da će viškove struje prodavati na tržištu. Vrijeme će pokazati da li se radi o ciljanom spinovanju „kontroverznog“ Kabirija ili o sasvim realnoj mogućnosti.
- Amer Bekan navodi da bi planirana plinska elektrana u krugu TE Tuzla trebala izgrađena na lokaciji na kojoj je nekad bila planirana izgradnja bloka 7 TE Tuzla. Bekan navodi čak i mogućnost da tu elektranu izgradi JP Elektroprivreda Bosne i Hercegovine. Bekan se ne zamara činjenicama da Elektroprivreda nema pristup novcu evropskih banaka, te da je EU jasno dala do znanja da neće podržati izgradnju Južne interkonekcije.
- U svojoj izjavi od 29. aprila Bekan navodi i mogućnost izgradnje i četvrte plinske elektrane od 300 MW u blizini Čapljine za potrebe snabdijevanja strujom budućeg data centra koji bi se gradio, navodeći „pogodnost“ blizine vode iz Neretve koja bi se koristila za hlađenje. Ogromne količine vode potrebne za hlađenje podatkovnih centara i jednako ogromne količina struje koje troši data centar su razlog sve snažnijem otporu izgradnji ovakvih postrojenja širom svijeta. Američka savezna država Maine je stavila moratorij na izgradnju data centara. Neke evropske zemlje poput Danske, Irske, Nizozemske su pribjegle sličnim ograničenjima zbog ugrožavanja ekoliša i enormne količine struje potrebne za rad ovih podatkovnih postrojenja.
- Proizvodna cijena MWh iz kombinovanih plinskih elektrana se koristi za definisanje maksimalnih (marginalnih) tržišnih cijena struje na berzama. Proizvodna cijena struje iz modernih plinskih elektrana iznosi između 100 i 140 eura/MWh. Ovaj podatak ustvari govori da je struja iz plinskih elektrana među najskupljim. Priključenje na prenosnu mrežu 900 MW (varijanta od 3 elektrane) ili čak 1.200 MW (varijanta od 4 elektrane) zahtijeva pripremu prenosne mreže i izradu opsežnih eleborata priključenja.
- Energetska sigurnost koju bi navodno ovim projektom dobila Bosna i Hercegovina i o kojoj uporno, ali uopšteno govore investitori, Federalna vlada, predstavnici i lobisti administracije Donalda Trumpa je više nego upitna s obzirom da bi kupci u Federaciji Bosne i Hercegovine kupovali (zbog transporta skupi ukapljeni američki plin) dodatno podložan snažnim cjenovnim oscilacijama i koji bi bio dostavljan plinovodom u vlasništvu i pod kontrolom njegovog budućeg američkog vlasnika.
- Istovremeno eventualni ugovor o zakupu kapaciteta terminala za ukapljeni plin na Krku između Bosne i Hercegovine i Hrvatske od 1,5 milijardu kubnih metara predstavlja ogromnu novčanu obavezu i petostruko povećanje potrošnje plina od dosadašnjeg za koju je potrebna garancija države kao instrument zaštite investitora.
- Ista, ako ne još opasnija cjenovna nesigurnost bila bi prisutna i kod eventualne kupovine struje iz planiranih plinskih elektrana. U sadašnjim uslovima, ali i u budućim u kojima će cijene CO2 taksi rasti, cijene struje iz ovih elektrana ne bi mogle parirati onima po kojima kompanije u Bosni i Hercegovini kupuju struju u Bosni i Hercegovini i na okolnim berzama. Stvar se dramatično mijenja nagore ako bi ova struja bila namijenjena za snabdijevanje strujom građana. To bi značilo snažan skok cijene struje za domaćinstva, odnosno usluge javnog snabdijevanja.
- Iako je u početku Federalna vlada izgradnju plinskih elektrana pokušala opravdati potrebama balansiranja elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine, ove elektrane se po pravilu ne grade primarno u te svrhe. One moraju konstantno raditi i nerentabilne su u režimu povremenih pružanja balansnih usluga. Njihovo često pokretanje i zaustavljanje je izrazito skupo i utiče na ubrzano trošenje baznih elemenata elektrane. Također reverzibilne hidroelektrane mogu znatno brže djelovati na zahtjev za balansiranje prenosne mreže. Primjera radi, pumpna HE Čapljina sa jednim funkcionalnim generatorom od 220 MW (drugi je van funkcije), bi mogla mnogo bolje biti korištena, kao vrlo jeftina jedinica za skladištenje energije, s obzirom da je voda besplatni energent, a koja bi se upumpavala u vrijeme kada je struja najjeftinija ili je čak besplatna. Plinske elektrane nemaju tu mogućnost.
- Dodatno povećanje cijene struje iz plinskih elektrana (gas je fosilno gorivo) bi bilo uzrokovano CO2 taksama koje se za izvoz struje iz Bosne i Hercegovine u EU naplaćuju od 1. januara 2026. u 100% iznosu. Trenutna cijena ekvivalentnog CO2 za jedan MWh iz plinske elektrane se kreće između 30 i 40 eura.
- Izgradnja ovih plinskih elektrana nije predviđena u draftu Nacionalnog akcionog plana za klimu i energiju Bosne i Hercegovine.